Može li čovjek-stroj imati dušu? Kraftwerk je dokazao da može

Kraftwerk su svoju misiju stvaranja budućnosti pop-glazbe uspješno i odavna izvršili. Čekamo sljedeće pionire.

Ono što piše u podnaslovu knjige „Glazba budućnosti – Made in Germany“ djelomično daje čovjeku materijala za razmišljanje. Nije uopće problem u izrazu „Made in Germany“. Kraftwerk je apsolutno i nepobitno originalan, izvoran i autentičan njemački glazbeni proizvod.

Kraftwerk, ili, ako hoćete, Elektrana, sagrađena je početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća u Düsseldorfu, u industrijski najrazvijenijoj njemačkoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Düsseldorf je dio konurbacije Ruhr, odnosno niza spojenih gradova uz Rajnu, te središte njemačke modne industrije i telekomunikacija, reklamnih agencija i stotina financijskih institucija. Mnoge svjetske korporacije začete su u Düsseldorfu, kao i silna moderna tehnologija, nasuprot nekadašnjoj dominaciji ugljena i čelika.

Sve je išlo u prilog činjenici da je valjda samo u Düsseldorfu mogla nastati Elektrana koja u proizvodnji glazbe u cijelosti odbacuje alate, običaje i sve ostalo što pripada uobičajenoj proizvodnji pop i rock-glazbe.

Jednostavno, radnici i inženjeri Elektrane prekrižili su povijest i počeli stvarati budućnost popularne glazbe. Činili su to od sredine sedamdesetih godina te ostvarili utjecaj usporediv s onim koji su začinjavci rock and rolla ostvarili pedesetih godina ili Dylan, Beatlesi i Rolling Stonesi šezdesetih. Nećemo izostaviti ni Stoogese i njihove nasljednike Ramonese, Clash i, naravno, Sex Pistolse.

JAMES BROWN? DA! ALI U KLING KLANGU VAŽNIJI JE STOCKHAUSEN

Istina je da su članovi Kraftwerka voljeli slušati Jamesa Browna, Beach Boyse i podosta klasika rocka, ali najveći je utjecaj na njih izvršio Karlheinz Stockhausen, „otac elektroničke glazbe“.

Kakve električne gitare i bubnjevi! Kakvo pjevanje s pjevačem kao frontmenom! Sve su to u Elektrani izbacili, odbacili, odnosno nisu ni unijeli u svoj novi umjetnički koncept popularne glazbe.

U Kraftwerku je sve elektronika i sve je nastajalo u njihovu studiju Kling Klang, u koji nisu puštali ni Davida Bowieja. Njihov utjecaj odmah je po pojavi na sceni postao nemjerljivo velik. Spomenimo samo velike Depeche Mode i svekoliku masovnu proizvodnju elektroničke glazbe, od koje čovjeka može i glava zaboljeti jer je ima toliko izbanalizirane, naročito ljeti.

No, manimo se trenutačno utjecaja Kraftwerka – koliko li je samo ime tog benda primjereno, kao što je ime The Rolling Stones primjereno Jaggeru i ekipi – koji vjerojatno nikada neće biti moguće do kraja izmjeriti.

Vratimo se onome iz podnaslova: „Glazba budućnosti“. Nije li ta Kraftwerkova budućnost već doživjela barem pedeset godina i iznjedrila, izravno ili neizravno, povijesne pravce poput electro-funka i techna?

Oni su svoju budućnost glazbe odavno pretvorili u svakodnevicu, odnosno u uobičajenu svakodnevnu praksu.

POSLIJERATNA NJEMAČKA, ANGLOAMERIČKA POP-GLAZBA I NJEMAČKI SCHLAGER

Do nekog novog „kopernikanskog obrata“, poput Kraftwerkova, očito ćemo morati pričekati tko zna koliko. U međuvremenu možemo uživati u Kraftwerku uživo. Oni doista jesu uživo na koncertima jer jednostavno prenesu Kling Klang na pozornicu, uz dodatak vizualne mašinerije.

Sve to Uwe Schütte lijepo, detaljno i vrlo pitko objašnjava, ali posebna vrijednost njegove knjige jest društvena, umjetnička, tehnološka pa, ako hoćete, i politička pozadina Kraftwerka i njegove kreativne jezgre, Floriana Schneidera i Ralfa Hüttera.

Zahvaljujući njima stvorena je njemačka pop-glazba u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata. U poslijeratnom razdoblju ljubitelji „lakše glazbe“ u Njemačkoj, tada Zapadnoj Njemačkoj, slušali su uglavnom angloameričku glazbu i domaći, njemački schlager. Kod nas bi se nekada u svakodnevnom govoru reklo jednostavno šlager – popularna melodija, popularna pjesma ili hit.

Kraftwerk je stvorio autentičnu njemačku pop-glazbu i njome utjecao na cijeli svijet. Bez ikakve prisile marketinških agencija ili nečega sličnog. Međutim, u pozadini Kraftwerka stajalo je i nešto što Uwe Schütte odmah na početku knjige želi istaknuti.

NOVI NJEMAČKI IDENTITET, MORALNA, POLITIČKA I KULTURNA OBNOVA

„U knjizi nisam promatrao Kraftwerk samo kao bend, već kao kulturni fenomen, umjetnički projekt i koncept preveden u multimedijsku kombinaciju zvuka i slike, grafičkog dizajna i performansa. Pokretačka snaga iza onoga što se pokazalo kao najvažniji kulturni doprinos Njemačke pitanju popularne glazbe bio je dvojac Ralf Hütter i Florian Schneider, koji je 1970. osnovao Kraftwerk.

Hütter (1946.) i Schneider (1947. – 2020.) pripadali su prvoj poslijeratnoj generaciji, onoj koja je prekinula sa šovinističkom i nacionalističkom tradicijom koja je dominirala Njemačkom proteklih dvjesto godina. Zajedno sa svojim vršnjacima nastojali su definirati novi njemački identitet: njihov umjetnički i glazbeni rad s Kraftwerkom bio je zamišljen kao doprinos političkoj, kulturnoj i moralnoj obnovi Njemačke nakon nacističkih zločina.“

KRAFTWERK – BAUHAUS

Kada je riječ o početnim utjecajima i nadahnućima Kraftwerka, već je naglašeno da su obožavali ono što je radio Karlheinz Stockhausen, „otac elektroničke glazbe“.

Međutim, kada govorimo o interakciji vizualnih efekata i grafike s glazbom, velik je utjecaj na Kraftwerk izvršila njemačka škola za arhitekturu i primijenjenu umjetnost Bauhaus, koja je djelovala od 1919. do 1933. godine. Ondje nastaju pokušaji ostvarenja sinteze autonomne umjetnosti i oblikovanja uporabnih predmeta, odnosno dizajna.

Bila je to prava revolucija u odnosu umjetnika i industrijske proizvodnje. Bauhaus u prijevodu znači „gradnja kuće“. Kraftwerk sebe rado naziva glazbenim radnicima.

Bauhaus je završio Hitlerovim ukidanjem 1933. godine, nakon njegova dolaska na vlast, jer u Bauhausu navodno nisu bili „dovoljno njemački“.

Slučaj Kraftwerkova odnosa prema Stockhausenu i Bauhausu, a takvih je primjera još, govori o njihovu retrofuturizmu. Uwe je napisao doista zanimljivu knjigu o zanimljivoj složenosti ovih ljudi-strojeva.

U naslovu se pitam: imaju li čovjek-stroj, kompjutor i narodna industrijska glazba dušu?

Zvuči čak pomalo šlagerski, to s dušom.

I što je sada ta „narodna industrijska glazba“? Tako su Kraftwerk znali nazivati svoju glazbu, a Uwe Schütte u knjizi sve to lijepo objašnjava.

Moj odgovor na vlastito pitanje jest da Kraftwerk ima dušu i snažne emocije, uza sve to što izvode bez ijednog „normalnog“ instrumenta. Sav taj fantastični audiovizualni performans može se vidjeti krajem srpnja u Puli. U Areni, gdje su se nekada radi zabave masa vodile krvave borbe do smrti između gladijatora te gladijatora i divljih zvijeri. Baš ispod pozornice bili su kavezi s lavovima i „garderobe“ za gladijatore.

Danas su ondje garderobe za pop i rock-zvijezde, a 28. srpnja 2026. i za zvijezde narodne industrijske glazbe – Kraftwerk!

KRAFTWERK, RAKETA V-2, SCHNEIDER, DAVID BOWIE I VELIKI KOLAČI U DÜSSELDORFSKOJ SLASTIČARNICI

U jednoj pjesmi Kraftwerk ima sljedeće stihove:

„Od stanice do stanice
Povratak u Düsseldorf
Upoznajte Iggyja Popa i Davida Bowieja“

Na albumu Heroes David Bowie ima instrumentalnu skladbu “V-2 Schneider“, izravno posvećenu Florianu Schneideru, i, naravno, njome odaje počast Kraftwerku, koji je ostvario golem utjecaj na mnoge, pa i na Davida Bowieja.

Poznavali su se i družili, ali nikada nisu dopustili Bowieju da kroči u Kling Klang. Umjesto toga, odveli bi ga u slastičarnicu na kavu i enormno velike kolače. Čudan je bio njihov odnos. Oni su Bowieja također cijenili, ali nisu htjeli nastupati s njim na turneji „Station to Station“. Bliski po mnogočemu, ali i različiti.

V-2 je, inače, naziv balističke rakete nastale u Njemačkoj tijekom Drugoga svjetskog rata, ali i nadimak Floriana Schneidera.

DAVID BOWIE USRED BAVARSKE METROPOLE: „INOVATORI SU KRAFTWERK, A NE JA!“

U nekoliko navrata, tijekom triju ekskluzivnih intervjua, komplimentirao sam Bowieju kao velikom inovatoru, a on bi to svaki put demantirao. Govorio je da su drugi sve to izmislili, a da je on samo sintetizirao.

Godine 1987. bio sam na njegovoj konferenciji za novinare u Münchenu, u Park Caféu. Bio sam jedini novinar izvan Zapadne Njemačke. Promovirao je album „Never Let Me Down“. No, novinare je najviše zanimalo zašto se ne smatra inovatorom.

Migoljio se, kao i u razgovorima sa mnom, sve dok jedan novinar nije viknuo:

„Dobro, Davide, ako ti nisi inovator, tko onda jest?“

David Bowie usred Bavarske kao iz topa odgovori:

„KRAFTWERK!“

Njemački novinari ostali su šokirani i zanijemjeli, ne vjerujući što je Bowie uzviknuo.

AFRIKA BAMBAATAA SPAŠEN OD KRAFTWERKA

Uz Kraftwerk su vezani i moji razgovori s Jamesom Brownom i Afrikom Bambaataom. James Brown izjavio mi je da mu je iznimno drago što spajaju njegov funk i elektro-bend Kraftwerk te da nema ništa protiv toga. Naprotiv.

Što se tiče Afrike Bambaatae, taj korpulentni Njujorčanin iz Bronxa u jednom se od naših dvaju intervjua nije mogao dovoljno nahvaliti utjecaja koji su Kraftwerk i James Brown imali na njega, ali i na cijelu hip-hop scenu i crnačku kontrakulturu u SAD-u osamdesetih godina prošloga stoljeća:

„Bilo je to nešto veličanstveno. Taj spoj Brownova unikatnog funka i unikatne ‘narodne industrijske elektronike’ Kraftwerka toliko me fascinirao i, u biti, spasio mi život. Jer do tada sam bio u uličnoj bandi i prije ili poslije ili bih ja nekoga ubio ili bi netko ubio mene. Tako je to bilo. A onda, kada sam čuo što i kako rade Kraftwerk – Jamesa Browna već sam otprije imao u sebi – započeo je moj život.“

Tako će Afrika Bambaataa postati jedan od onih koji su utemeljili electro-funk i sve ono što je poslije došlo u rapu, hip-hopu…

KRALJ CHARLES III. U NJEMAČKOM BUNDESTAGU O KRAFTWERKU

Kraftwerk je dobio još mnogo komplimenata, ali i priznanja, poput nekoliko Grammyja za životno djelo i najbolji dance odnosno elektronički album, a primljen je i u Rock and Roll Hall of Fame.

No, posebno vrijedi istaknuti nešto čega nema u knjizi jer se dogodilo nakon njezina objavljivanja 2020. godine.

Naime, britanski kralj Charles III. tijekom boravka u Njemačkoj 30. ožujka 2023. godine govorio je u Bundestagu. Među ostalim, istaknuo je „izvanredna dostignuća i značaj Kraftwerka za britansku glazbenu kulturu“.

Kralj Charles III. u njemačkom parlamentu govori o Kraftwerku!

O bendu koji je na potpuno drukčiji način kreirao glazbu o ljudskom otuđenju i radosti tehnologije te o poslijeratnom europskom urbanom životu, uvodeći svakodnevne i industrijske zvukove u neakademsku elektroničku glazbu.

Kada je riječ o tehnologiji i elektronici, Kraftwerk nije samo prihvatio sve konce s pozitivnim predznakom nego je nanjušio i one koji bi mogli nauditi građanima, poput pretjerane kontrole državnog aparata.

Ponovno:

„Može li čovjek-stroj, kompjutor i industrijska narodna glazba imati dušu?“

Može, ako se zove Kraftwerk!

Osim ignoriranja rock-tradicije i velike sklonosti načelima Bauhausa, kao potomci velikih njemačkih tehnoloških inovatora poput Wernhera von Brauna i vizionarskih pionira umjetnosti poput Fritza Langa, imali su gotovo kao glavni cilj, kako piše Uwe Schütte:

„Željeli su prevladati katastrofu nacizma kako bi obnovili kontinuitet avangardnog kulturnog razvoja Njemačke.“

U tome su nemjerljivo i nepobitno uspjeli!

Nakladnik: Rockmark d.o.o., Zagreb
Preveo i uredio: Stjepan Vrećko
Glavni urednik: Krešimir Blažević
Mjesto i godina izdanja: Zagreb, lipanj 2026.
Broj stranica: 238

Autor Uwe Schütte docent je njemačkog jezika na Sveučilištu Aston u Birminghamu, gdje predaje i istražuje suvremenu austrijsku i njemačku književnost, pisca W. G. Sebalda i njemačku popularnu glazbu.

Originalno je djelo objavljeno 2020. godine na engleskom jeziku u Velikoj Britaniji, pod izvornim naslovom „Kraftwerk: Future Music from Germany“, u nakladi Penguin Pressa.