Glazbeno sjećanje na Krešimira Šipuša
Memento
Na današnji dan 2014. godine u Oslu je preminuo hrvatski skladatelj i dirigent Krešimir Šipuš, široj javnosti možda slabije poznat umjetnik širokih pogleda koji je ostvario značajnu međunarodnu glazbeničku i skladateljsku karijeru, stoga ga se danas prisjećamo s nekoliko glazbenih crtica, snimkama njegovih djela, izvedbi realiziranih pod njegovim vodstvom te dosad neobjavljenom snimkom interpretacije njegova Drugog gudačkog kvarteta.
Krešimir Šipuš rođen je u Zagrebu 1930. godine. Studij kompozicije završio je u klasi Stjepana Šuleka, u klasi u kojoj su istodobno bili i Stanko Horvat te Nikola Glassl. Šipuš je studij nastavio u Parizu, gdje je pohađao predavanja glasovitog skladatelja i pedagoga Oliviera Messiaena, što je ostavilo traga i na njegov opus. Za života je nagrađen Nagradom Milka Trnina (1969. godine) te Nagradom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (2004. godine).
Otvaranje glazbenih obzora
Dirigiranje je počeo učiti kod Milana Horvata u Zagrebu, a zatim se usavršavao kod Igora Markeviča na Ljetnoj akademiji Mozarteum u Salzburgu, te na tečajevima u Monte Carlu. Dobitnik je i Druge nagrade na poznatom Međunarodnom natjecanju mladih dirigenata u Besanconu, u Francuskoj, što mu je otvorilo vrata međunarodne karijere kao dirigentu.
Svoju profesionalnu karijeru Šipuš započinje upravo kao dirigent, i to prvo u Parizu, u poznatim baletnim trupama Jannine Charrat i Ludmile Tcherine, a zatim je bio dirigent Zagrebačke opere (1964.-65.), šef-dirigent Simfonijskog orkestra u Cannesu, (1964.-72.), šef – dirigent Zagrebačkih simfoničara RTV Zagreb (1968.-74.), te glavni tajnik Muzičkog biennala Zagreb (1974.-75.). Nastupao je i s poznatim orkestrima, poput Oslo Philharmonic Orchestra, Staatskapelle Dresden, Berlinski radijski orkestar, Pariški nacionalni orkestar, te gostovao u mnogim opernim kućama.
Od 1976. pa do umirovljenja, bio je umjetnički ravnatelj i profesor Državne operne akademije u Oslu, a uz tu dužnost vodio je mnoge međunarodne dirigentske tečajeve: u Madridu, Monte Carlu, na Aspen Music Festivalu u SAD, u Weimaru, Helsingborgu i Umei u Švedskoj.
Šipuš je bio plodan skladatelj. Njegov bogati opus sadrži brojna orkestralna, komorna, vokalno-instrumentalna te scenska djela, od kojih se ističu Drugi gudački kvartet – Requiem Minor, Vier Rilke Lieder za visoki glas i klavir, koje je 1993. instrumentirao za orkestar, Canti festivi za zbor i orkestar, Preobraženja za bariton i simfonijski orkestar, te glazbeno-scenska djela: baleti La Fougue (1959.), Bouquet de Roses (1962.) i opere Lijepa Bartolomeja (1960.) te Mlada žena, lirska drama u jednom činu (1992.).
Predstavnik glazbene baštine
Ansambl posvećen suvremenoj glazbi koji je utemeljio i vodi nećak Krešimira Šipuša, skladatelj i dirigent Berislav Šipuš, u okviru svoje prekokontinentalne suradnje, nastojeći održati kontinuitet očuvanja novoglazbene baštine prošloga stoljeća i izgradnje suvremenoglazbenog repertoara, izveo je i predstavio i glazbu Krešimira Šipuša. U dva navrata – 2008. i 2014. – ansambl je posjetio Toronto, Ottawu i Montréal, gdje je u najznačajnijim kanadskim kulturnim centrima poput Studija Glenn Gould ili Opernoj kući Toronto vrlo zainteresiranoj publici predstavio više od 20 skladbi suvremenog hrvatskog glazbenog stvaralaštva.
Upravo su u tom kontekstu članovi gudačkog kvarteta Cantus Ansambla, u sastavu Martin Draušnik, Mislav Pavlin, Tvrtko Pavlin i Jasen Chelfi, na Sveučilištu u Kitcheneru izveli Drugi gudački kvartet – Requiem Minor Krešimira Šipuša, a kasnije su ga u sklopu koncerte sezone vlastitog ciklusa u Zagrebu i tonski zabilježili.
U povodu godišnjice smrti Krešimira Šipuša, donosimo ovu dosad neobjavljenu snimku njihove izvedbe s koncerta održanog 10. studenog 2014. godine u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, drugog koncerta u sezoni koja je bila posvećena 70. rođendanu Hrvatskog društva skladatelja te 100. obljetnici rođenja Stjepana Šuleka, iz čije je klase potekao i Krešimir Šipuš, odavši tako počast i samome Šipušu koji je preminuo nepuna dva mjeseca ranije.
