Ljubavno pismo gradu

Zagreb i glazba oduvijek su išli ruku pod ruku. Od starih tamburaških pjesama iz dvorišta i gostionica Gornjeg grada, preko truba s Markova trga, sve do garažnih bendova iz Novog Zagreba, ovaj grad ne prestaje svirati. I ne prestaje inspirirati.

Povodom Dana grada, koji se svake godine slavi 31. svibnja u čast Majke Božje od Kamenitih vrata, zagrebački glazbenici ovoga su puta umjesto nota odlučili ponuditi riječi. U kratkim, iskrenim pismima pišu o svojoj povezanosti s gradom koji ih je oblikovao – o tramvajima, koncertima, ljubavima, haustorima, o tišini nedjeljom ujutro i ulicama koje su ih oblikovale u ono što jesu.

„Volim kaj je Zagreb i fakin i gospodin. Pruža mir i stabilnost, a opet je uzbudljiv i pun života. Volim Zagrepčane i njihovu kulturu. Volim Sljeme i Trešnjevku, Gornji grad i Ilicu. Rođeni sam purger tak da mi je to u krvi.“ Matija Cvek

Matija Cvek / Martina Movrić

„Moj mali veliki Zagreb najviše volim u ljeto, kad užarena Ilica zavijuga u fatamorgani prema Trgu. Zagreb mi je djetinjstvo, sigurno gnijezdo kojem se uvijek vraćam i gdje sam svoja. Opraštam mu sve i grlim, prijatelja mog.“ Remi

Remi / Matej Grgić

„Kad sam kao bodul s malog otoka Ista došao u Zagreb, činilo mi se da je to ogroman grad u kojem ću se lako izgubiti. Ako na vidiku nije bilo Sljemena, strane svijeta bile su mi potpuno relativan pojam. No, nakon deset godina i objave prvog Mangroove albuma, itekako sam bio svjestan da sam pronašao svoje mjesto u ovom divnom gradu.
Najdraži dio Zagreba, osim Voltinog gdje sada živim, je potez na Trešnjevci – od Cibone, preko Tratinske i Ozaljske, pa sve do Selske. To je pravi gurmansko-audiofilski potez. Mogao bih se svaki dan tamo prošetati i nahraniti sva svoja osjetila, osobito sada u proljeće, kad je sve puno nevjerojatnih boja i zelenila.“ Toni Starešinić

Toni Starešinić / Tomislav Sporiš

„Ovo je naš grad, u kojem se njiše stotine virova, u kojima se njiše sve vidljivo i nevidljivo, malo i veliko, ono što si ti i što nisi ti.“ Felver

Marijan Felver / Matej Grgić

„Zagreb mi je najdraži početkom kolovoza: u dugim ljepljivim danima kad grad privremeno živi pod pseudonimom i postaje neko malo mjesto. Vrijeme protječe sporije i rasterećenije, a oni sretnici koji u gradu ostanu mogu konačno sagledati prostor oko sebe i osjetiti dotad skrivene zvukove i mirise.“ Sara Renar

Sara Renar / Matej Grgić

„U Rijeku sam se zaljubio rođenjem, a u Zagreb prije 20 godina. Tu sam iznajmio prvi stan, stekao nove prijatelje koji su ostali do danas, družio se, muzicirao i na kraju ostao živjeti u njemu, gdje sam upoznao i svoju suprugu. Zagreb je sada moj dom. Mislim da je to metropola po mjeri čovjeka – ni prevelika, ni premala. Volim ga jer se u njemu uvijek osjećam dobro i mirno.“ Marko Tolja

Marko Tolja / Renato Branđolica i Jurica Galoić/HRT

 

 

„Volimo Zagreb jer je to naš rodni grad i vječna inspiracija za pisanje pjesama, osobito lirike. Zagreb je oduvijek u nama; tu smo stasali kao ljudi i glazbenici. Vjerujemo da se miris Zagreba itekako osjeti i u našem radu.“ Ki Klop

Ki Klop / Matej Grgić

„Kod Zagreba najviše volim Burek Mira na Trešnjevačkom placu. Rade samo burek. To je to. Red ispred šaltera stare socijalističke limenke u kojoj posluju govori sve o kvaliteti njihova besprijekornog rada. Smješteni odmah pokraj kompleksa garaža – ključne stanice za svaki bend u Zagrebu, gdje je svatko od nas morao „rašpati“ zanat – pozicionirani su upravo tamo gdje trebaju biti: na Trešnjevačkom placu i u našim kolektivnim srcima. To nije samo burek. To je Burek Mira. Za mir u svijetu. I u želucima.
Zagreb mi je, gotovo sigurno, najdraži u jesen. Naš najplodniji period – kad žega ljeta spakira kofere i svi unisono odahnemo. Tada, uzduž Zelenog vala, pad lišća poput konfeta pretvara zeleno u smeđe i ćelavo.
U davna, davna vremena, u dalekoj, dalekoj galaksiji, kad uz Savski nasip i legendarnu Močvaru još nije bilo javne rasvjete – a kamoli tramvaja broj 17 koji bi bar jednog od nas sigurno i ubrzano vratio u kvart – hodali smo. Čoporativno i bez love za taksi (jer taksiji su prije aplikacija bili ozbiljno skupi), pješačili smo do Španskog. Od Čvare do Hendrixovog mosta – imenovanog tako zbog neosporive hrabrosti autora originalnog HENDRIX natpisa, možda i najkvalitetnijeg primjera uništavanja javne imovine u povijesti grada. Zatim preko Jaruna do Prečkog, pa Ljubljanskom do Španskog, čak i zimi, kad su nas grijale samo lagane jaknice (jer u debljima nismo bili dovoljno kul). I uspomene. Na večeri kad smo, možda, upravo zaradili mononukleozu.“ Filip Riđički

Filip Riđički / Matej Grgić

„Puno toga u Zagrebu volim. Arhitekturu, kvartove, parkove, kulturu, muziku… Ali, ako moram izdvojiti, onda je to govor i mentalitet ljudi koji, nažalost, postaje manjinski i polako nestaje… Najdraže godišnje doba mi je proljeće pa mi je tada i grad najljepši. No tamo negdje na prijelazu iz srednje škole na fakultet sam se doista zaljubio u Zagreb te u mladenačkim pohodima upoznao gotovo svaki kutak grada. Tada sam zavolio i njegovu jesen i zimu.“ Nenad Borgudan

Nenad Borgudan / Luka Nižetić

„Zagreb volim jer mi je rodni grad. Volim ga jer sam kao dijete mogao čuti starozagrebačku šprehu — koje je, nažalost, sve manje — ali mi je i dalje iznimno draga, kao dio našeg identiteta.
Zagreb volim jer je grad na rubu, Austrougarski, a opet balkanski. Nekad djeluje zatvoren, ali kad se otvori, bome se otvori. Zagreb je zelen, Zagreb je i pozitivno siv, Zagreb je u stalnoj mijeni, Zagreb diše i živi. U Zagrebu se volim izgubiti na platoima arhitektonskog modernizma sedamdesetih u kojem vrve život, ludi novostvoreni prostori i (ponekad) vrlo kreativni umjetnički grafiti.
Volim Zagreb jer je u mjeri čovjeka, jer grad ipak ne smori toliko koliko jedan glavni grad obično može, jer su parkovi predivni i puni života. A oni nedjeljni usponi na Sljeme, slučajni susreti na stazama, planinarski domovi i naposlijetku povratak u sumrak prema svijetlima grada da bi se na kraju ti isti ljudi ponovno susreli na nekoj predstavi ili koncertu… Zagreb su ljudi, blizina, i poneki progresivni moment.“ Mak Murtić

Mak Murtić / Ersad Duraki

„Što sam stariji, to sve više volim i cijenim Zagreb. Prije nekoliko godina počeo sam na grad gledati kao turist i tada sam shvatio koliko je lijep i koliko zanimljivosti nudi — posebno kada je riječ o Gradecu i Kaptolu, Donjem gradu i Medvednici. Prošetajte se Gornjim gradom, parkovima poput Zrinjevca, Maksimira i Tomislavca, pa i zalutajte malo izvan uobičajenih ruta — mislim da ćete tako naići na mnogo zanimljivih mjesta.“ Tom Bug

Tom Bug / Matej Grgić

„Zahvalna sam Zagrebu što nas drži na okupu. Čak i ako živimo negdje drugdje, kada dođemo u Zagreb, znamo da ćemo pronaći duše koje su na istom putu.“ Ether

Ether / Matej Grgić

„Moja veza sa Zagrebom imala je krizu prije nekih 25 godina. Ipak, prošla je. Volim to što svoj rodni grad relativno dobro poznajem pa mogu pronaći mjesta koja još mirišu na njegovu dobru prošlost. Pritom ne mislim nužno na centar i Gornji grad. Volim široke avenije s južne strane pruge, megalomanske petlje i mostove iz doba socijalizma. Volim činjenicu da je Zagreb relativno ravan i zahvalan za vožnje biciklom. Najviše volim njegove zelene površine, čak i one nastale zanemarivanjem. Volim ježeve, sove i kune koje se mogu vidjeti u gluho doba noći. Volim vidjeti Sljeme koje nas čuva sa sjeverne strane.“ Petar Beluhan

Petar Beluhan / Matej Grgić

„Rođena sam u Zagrebu i veliki dio života sam provela tu, a uz njega me posebice veže period srednje škole. S gradom sam se posebno zbližila nakon što sam dobila vozačku dozvolu pa ga počela češće posjećivati jer sam prije živjela u Jastrebarskom. Volim što je Zagreb relativno miran, a opet ima dovoljno života da mogu raditi stvari koje me vesele. Jako puno muzičara živi ovdje, došli su tu sa svih strana, tako da je grad pun ljudi koji žive muziku, pa ga uvijek povezujem i s time. Grad mi je najdraži za vrijeme Adventa. U to doba dobije posebnu čaroliju.“ Stela Rade

Stela Rade / press