Međunarodne festivalske suradnje za veći doseg novih djela

Štajerska jesen – platforma za nove produkcije i politički angažman

Interdisciplinarni festival suvremene umjetnosti, steirischer herbst (Štajerska jesen), svake se godine – počevši od 1968. – održava u Grazu i drugim dijelovima Štajerske. On spaja različite umjetničke discipline: vizualnu umjetnost, performans, glazbu, operu, kazalište i književnost, a učestalila se i praksa da svako novo izdanje festivala stavi fokus na neko drugo područje izraza. Tu se praksu, dakako, treba pripisati i smjenama njegovih umjetničkih vodstava.

Program Štajerske jeseni služi prvenstveno kao platforma za nove produkcije, ali i za politički angažman, jer se festival „od samih svojih početaka suprotstavljao ostatcima totalitarnoga mentaliteta u društvu.“ To napajanje tradicijom umjetnosti koju su nacisti desetljećima ranija proglasili ‘izopačenom’ [njem. entartet] u svojoj je srži okrenutost modernosti, a osim u kazalište i vizualne umjetnosti, festival Štajerska jesen iste je principe utisnuo i u svoj eksperimentalni glazbeni segment – (pod)festivalsku manifestaciju musikprotokoll, također pokrenutu 1968. godine.

foto © musikprotokoll

MBZ i musikprotokoll

Nastao u organizaciji Austrijskoga radija (ORF), musikprotokoll se po svojoj dispoziciji i koncepcijskim fokusima naslanja i na ideje Muzičkoga biennala Zagreb – onodobne ključne kulturne premosnice između (glazbe) istoka i zapada – kroz promicanje interdisciplinarnih umjetničkih formi, zvučnih eksperimenata i projekata, predstavljajući u pravilu svjetske premijere.

Osim programske i koncepcijske srodnosti, festivali poput musikprotokolla i MBZ-a dijele i slične realizacijske procese, gdje se kolaboracija nadaje ne samo kao poželjna umjetničko-kustoska praksa (prvenstveno kroz zajedničke narudžbe novih kompozicija), već se ona nerijetko nameće i kao nužan način premošćivanja financijskih i produkcijskih izazova. Naime, upravo je ko-produciranje jedan od ključnih načina opstanka za festivale posvećene praizvođenju novih djela.

U kontekstu suvremene i eksperimentalne glazbe – gdje su financijska sredstva često ograničena a publika specijalizirana; suradnja omogućuje veću vidljivost, u prvome redu. Podjela troškova te dijeljenje resursa potvrdit će vam svaki dionik kulturno-manifestacijskoga procesa, olakšat će realizaciju ambicioznih projekata u nebrojeno mnogo aspekata. Dodatno, kroz usklađenost s europskim programima financiranja, partnerstvo festivalskih manifestacija može biti i strateški korisno.

Transnacionalni dijalog i dosezanje publike

S druge strane, međunarodne koprodukcije služe i jačanju regionalnih i europskih kulturnih mreža, potičući transnacionalni dijalog i mogućnost da nova djela dopru do različitih publika. Na taj način dislocirane, takve izvedbe imaju i potencijal obogatiti diskurs o suvremenoj glazbi, kroz neka drukčija tumačenja i značenja, a s obzirom na mjesto i kontekst (pra)izvođenja djela. Konačno, različitost kulturnoga, ali i akustičkog konteksta važna je iskustvena dimenzija ne samo za publiku, nego i za same umjetnike autore.

Međunarodne koprodukcije služe i jačanju regionalnih i europskih kulturnih mreža, potičući transnacionalni dijalog i mogućnost da nova djela dopru do različitih publika

Gotovo se svi ovi aspekti daju prepoznati i u tješnjoj suradnji između graškoga musikprotokolla i Muzičkoga biennala Zagreb, a čija razmjena nije samo rezultat zajedničkih umjetničkih interesa, nego ona postaje i dio šire kulturne strategije. Kroz povijesno-političke veze Austrije i Hrvatske, ona je svakako i recentniji odraz kulturno-umjetničke diplomacije dviju zemalja. Ipak, geneza ove suradnje obilježena je i nekim duboko simboličkim epizodama; otac Biennala, Milko Kelemen, svoje je najambicioznije djelo, naime, multimedijalni projekt Apocalyptica (Opéra bestial), u koncertnome obliku praizveo upravo na musikprotokollu 1979. godine.

Iako je ovaj rad predstavljen kroz različite verzije i izvedbe ulomaka (jedna od njih i na Biennalu 1977.), najcjelovitiju je svoju realizaciju (iako ne prema izvornoj koncepciji), doživio u Grazu.

Milko Kelemen svoje je najambicioznije djelo, multimedijalni projekt Apocalyptica (Opéra bestial), u koncertnome obliku praizveo upravo na musikprotokollu

Kolaž

Ovogodišnji MBZ 8. travnja u Velikoj dvorani Vatroslav Lisinski predstavlja koncert nazvan Kolaž, u izvedbi Simfonijskoga orkestra HRT-a i Neue Vocalsolisten Stuttgart, uz pijanisticu Mariju Radutu, a pod ravnanjem Pascala Rophéa. Koncert je realiziran u programskoj suradnji s Hrvatskom radiotelevizijom, te uz potporu Austrijskoga kulturnog foruma.

Foto: Matej Grgić

Djela na programu su praizvedba Danijela Legina (Forgotten Memories, za simfonijski orkestar), skladba Your Network Is Unstable, za simfonijski orkestar, Georgea E. Lewisa; prethodna umjetnička voditeljica Biennala, Margareta Ferek-Petrić, predstavlja se djelom The Orgy of Oxymorons, za klavir i orkestar, a koncert će zatvoriti Sinfonia, za osam glasova i orkestar, Luciana Berija.

Upravo su klavirski koncert Margarete Ferek-Petrić i skladba Georgea E. Lewisa posuđenice iz ranijih izdanja musikprotokolla, tadašnje premijere, a sadašnje hrvatske praizvedbe. The Orgy of Oxymorons predstavlja glazbeni ekvivalent oksimoronu kao jezičkoj figuri koja „spaja neizrecivo i ekstremno“, a u okviru zakonitosti žanra klavirskoga koncerta (sa svjesnim prijevodom u kontekst 21. stoljeća). Skladba je praizvedena u Grazu 2022., u kontekstu ženskih praizvedbi (u drugoj večeri svoju je tada imala i Mirela Ivičević), u izvedbi Marije Radutu, kojoj je djelo i posvećeno.

Maria Radutu na praizvesbi Koncerta Margarete Ferek Petrić / Foto: musikprotokoll

Dvije godine kasnije musikprotokoll svojoj publici predstavlja Lewisovu Your Network Is Unstable, a koja nastaje kao združena narudžba 33. MBZ-a i Ö1 programa Austrijskoga radija (u suradnji s musikprotokollom). U četvrtak 10. travnja i zagrebačka će, biennalska publika imati priliku poslušati ovo složeno kolažno djelo, koje kroz prepoznatljive zvučne signale i tematske elemente iz američke glazbe u fokus donosi različite aspekte svojega društva i kulture.

Nestabilnost društva i današnjice, promjene s kojima nas se suočava, mobilnost kao način života, ali i internetski oblikovana i uvjetovana stvarnost, neke su od koncepcijskih smjernica koje grade Lewisovu skladbu. Inspirirana učenjima ganskoga filozofa Antona Wilhelma Amoa, opisivanom kao „filozofija bez fiksnoga prebivališta“, Your Network Is Unstable nas upućuje na horore, no i potencijale koje promjena, improvizacija, ali i spremnost na neizvjesnost, za čovjeka mogu imati.