Memorijalna zbirka Oliver Dragojević: život i fantažija u Veloj Luci

Memorijalna zbirka Oliver Dragojević središte je prisjećanja na stvaralaštvo glazbenog velikana

Gotovo sedam godina nakon odlaska, Oliver Dragojević i dalje prkosi svakoj buri zaborava. Singlovi “Ne mogu ti reći” i “Vrime je”, objavljeni nakon njegove smrti, udomaćili su se u radijskom eteru uz bok njegovim najvećim hitovima, a već se nekoliko mjeseci s nestrpljenjem čeka i novi album s dosad neobjavljenim pjesmama.

Uz glazbu u kojoj i dalje živi, Oliverovo nasljeđe uskoro će biti okupljeno na jedinstvenom mjestu, Memorijalnoj zbirci “Oliver Dragojević” u njegovoj Veloj Luci. Na upravo predstavljenoj web stranici, Zbirka se opisuje kao “središte prisjećanja na glazbeno stvaralaštvo Olivera Dragojevića i mjesto upoznavanja s vremenom i kulturno-povijesnim kontekstom u kojem je ovaj jedinstveni umjetnik djelovao. Uz predstavljanje bogate glazbene karijere pjevača i multi-instrumentalista čiji su ime i glas postali sinonimi za Dalmaciju i kvalitetnu pjesmu, Zbirka će pružiti i bogat uvid u njegov osobni život”.
Slične počasti i prisjećanja već su doživjeli velikani poput Davida Bowieja fascinantnim postavom “David Bowie Is”, zatim Queen s vlastitim muzejom u švicarskom Montreuxu, ABBA, Elvis Presley i Rolling Stonesi, a uskoro će se na mapu zemalja koje institucionalno prepoznaju i vrednuju ostavštinu svojih glazbenih velikana upisati i Hrvatska.

O ideji i sadržaju Zbirke te planovima za budućnost ove jedinstvene glazbene riznice, popričali smo s koordinatorom izvedbenog postava, Milanom Majerovićem-Stilinovićem.

Otkad i otkud je nastala ideja o realizaciji ove Zbirke? I zašto baš Vela Luka, a ne recimo Split?

Inicijativa za Memorijalnu zbirku “Oliver Dragojević” pokrenuta je 2018. godine u Veloj Luci, rodnom mjestu Oliverovih roditelja za koje je i sam bio vezan toliko da ga se smatra podjednako Velolučaninom kao i Splićaninom. Općina Vela Luka inicirala je projekt stalnog postava Memorijalne zbirke “Oliver Dragojević” nakon što su članovi obitelji Dragojević – supruga Vesna te sinovi Dino, Damir i Davor – pristali ustupiti mnoge predmete koji su ostali iza njega. Inicijativu je pozdravila i široka javnost, a posebno podržali Vlada RH i Ministarstvo kulture i medija RH. No, Split je Oliverov rodni grad i grad u kojemu je proživio većinu života, naravno da ga se neće zaboraviti niti u Zbirci.

Kako je došlo do vašeg angažmana u projektu i što sve podrazumijeva uloga koordinatora izvedbenog postava?

Dinko Radić, bivši ravnatelj Centra za kulturu u Veloj Luci, kao prvi koordinator odradio je s drugim članovima stručnog tima prvi dio posla. On je bio vezan za početni, idejni koncept postava kao i arhitektonske preinake Centra za kulturu, koji ovom Zbirkom dobiva novi sadržaj. Njegova su ga arheološka struka i novi zadaci potom presudno pozvali na Vis, a projekt Zbirke trebao je novog koordinatora: nekoga tko ima mnogo medijskog iskustva, kontakata u glazbenoj i široj kulturnoj zajednici te afinitet prema zadatku koji uključuje i veliki vlastiti kreativni angažman. Zaključujući da imam sve to, s prijedlogom za angažman nazvala me je prošlog ljeta ministrica kulture i medija, Nina Obuljen Koržinek. Čast je i zadovoljstvo biti pozvan da sudjelujem u postavljanju Oliverove memorijalne zbirke pa sam, naravno, prihvatio. Uloga kreativnog koordinatora podrazumijeva povezivanje svih osoba i institucija koje trebaju doprinijeti da napravimo memorijal kakav Oliver zaslužuje.

Milan Majerović Stilinović – foto: Dario Njavro

S obzirom na dosadašnje iskustvo u glazbenoj industriji, imate li nekih posebnih sjećanja i anegdota s Oliverom?

Svatko ima neku svoju priču s njim, i vjerojatno nekoliko anegdota, bilo da su vezane uz susret s Oliverom osobno, ili uz njegovu glazbu. Moje nisu tako spektakularne, gledao sam ga naravno više puta iz publike i površno poznavao iz glazbenih voda, u kojima sam angažiran posljednjih petnaestak godina. Važniji mi je zadatak u Zbirku ugraditi anegdote drugih ljudi koji su mnogo više surađivali s njim, te pozvati hrvatsku, ali i širu, svjetsku javnost da podijeli svoje priče o Oliveru s nama. Tu vjerujem da će biti mnogo toga zanimljivog.

Tko sve čini vaš tim?

Koncepciju izvedbenog postava, temeljenu na prethodno usvojenom idejnom projektu postava, izrađuje uži tim u sastavu: prof. Ela Jurdana, muzejska savjetnica u mirovini; prof. dr. Zoran Curić koji izrađuje jedinstven kronološki pregled Dragojevićeve diskografije, koji će biti uobličen i u knjigu te ja kao kreativni koordinator koncepcije postava od rujna 2024. godine. To je uži tim, naravno, jer mnogo je suradnika za pojedine segmente postava već došlo i prošlo ili će tek doći u projekt. Dizajn postava, jednom kad nas troje „posložimo priču“ do kraja radit će Nikolina Jelavić-Mitrović, dizajnerica specijalizirana za oblikovanje muzejskih i izložbenih postava. Iza nje su hvaljeni stalni postavi poput Muzeja Sinjske alke ili onog Gradskog muzeja Vukovar, smještenog u obnovljenom dvorcu Eltz te mnogi drugi.

Što će u konačnici sve sadržavati postav Zbirke, pogotovo s obzirom da je glavni Oliverov “artefakt” bio njegov glas?

Zbirka će obuhvaćati osobne predmete i instrumente koje je Oliver koristio tijekom karijere, uključujući odjeću, kultne predmete poput naočala, ogrlica, rukom pisane stihove i zabilješke i druge zanimljive izloške. Zatim naravno, dokumentarnu građu – fotografije, video i audio zapise iz privatnih i javnih nastupa iz zemalja u kojima je gostovao te jedinstvene dokumentarne snimke iz arhiva obitelji i kolega. Prikazat ćemo i nosače zvuka, diskografsku kronologiju i nagrade, od Porina za životno djelo do počasnih članstava u lokalnim i humanitarnim udrugama kojima je doprinosio sve do posljednjeg scenskog nastupa u splitskom HNK. Tematske prostorije će ponuditi pregled životnog puta i ključnih trenutaka karijere a izjave suradnika i prijatelja snimljene baš za ovu namjenu dat će uvid u Oliverovu osobnost kao čovjeka, kolege i glazbenika. Ima tu još nekoliko velikih stvari koje želimo u postavu. U dogovorima smo s vlasnicima oko ustupanja za Zbirku, pa ćemo vidjeti što ćemo sve na kraju izložiti.   

“Tek sad vidim što mi znači Vela Luka, more, ti…”

Predstavljen je novi web i poziv na doniranje zbirci – što sve očekujete i priželjkujete?

Web stranica Memorijalne zbirke nalazi se na adresi oliverdragojevic.com. Ona je prvo detaljnije predstavljanje dosadašnjeg rada na Zbirci te najava onog što posjetitelje čeka kad bude otvorena za javnost. Putem nje pozivamo štovatelje Oliverova lika i djela da donacijama svojih predmeta doprinesu i ugrade vlastite uspomene u zbirku. Građa koja nam je posebno interesantna su nosači zvuka i slike, fotografije, video snimke, posteri, ulaznice za koncerte, crteži, zapisi, razglednice, pisma, glazbene partiture, instrumenti, možda potpisana odjeća, kape, figurice i razni uporabni predmeti koji su nekako postali dio nečije “priče s Oliverom”. Što starije – to bolje! Rekli smo, svatko ima svoju priču s njim, ali neki imaju možda i fenomenalnu uspomenu na taj trenutak. Ako to želite donirati i podijeliti s posjetiteljima Zbirke, molim učinite do 1. kolovoza 2025. godine. Nema boljeg mjesta za podijeliti s drugima ljubav prema Oliveru od ovog, to je sigurno. Sve informacije kako to učiniti su na web stranici.

Postoji li neki “sveti gral” Olivera Dragojevića vezan za ovaj projekt?

Video snimke izvedbi „Picaferaja“ iz 1967. na Splitskom festivalu, ili „Ča će mi Copacabana“ iz 1974., ili „Galeb i ja“ iz 1975. godine – to su recimo tri „grala“ za kojima i dalje tragamo, ali bojim se da toga u TV arhivama nema sačuvanog. Imamo neke ranije raritetne i nevjerojatne snimke, ali ove „kapitalce“, ključne točke s početaka karijere – nažalost ne. Ako bi to netko negdje ipak imao, nekim čudom, u bilo kojem formatu… neka nam se javi!

Kakve sve predmete već imate, što vas je posebno oduševilo ili iznenadilo?

Imamo zbilja svašta. Familija Dragojević dala je za Zbirku toliko dragocjenih stvari da niti ne mogu izdvajati nešto posebno. Naše pretrage medijskih i privatnih arhiva još uvijek traju – iz njih svakog dana izroni neki mali biser, nekad 40, nekad 20 godina star, nastupi, intervjui, zaboravljena gostovanja u TV emisijama, ne samo u Hrvatskoj nego i u Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini… Tu su i uspomene koje ustupaju njegovi prijatelji i suradnici iz glazbene branše, pa VHS snimke obiteljskih fešti i kasnonoćnih zabava u kafićima s prijateljima iz 80-ih, zatim video dokumenti ljetnih ribarskih sati i u njima vađenje bezbroj lubina i škarpina, u društvu sa sinovima i prijateljima poput Vinka Barčota… Sve ono o čemu ste čitali i slušali desetljećima, a niste imali prilike vidjeti i čuti, uskoro hoćete!

Na koji će način zbirka biti interaktivna, na koji će način komunicirati s posjetiteljima i Oliverovim fanovima?

Bit će tu različite interaktivne točke za posjetitelje, uključujući naravno slušalice za preslušavanje pjesama i velikih koncerata za „Oliver all the time“ iskustvo; mini studio u kojemu će posjetitelji možda i snimiti svoj duet s njegovim glasom; foto-postaje na kojima ćete se uz Olivera fotografirati na skalinadi ili ispo’ volta; interaktivni kvizovi i drugi multimedijski izlošci koji će posjetitelje aktivirati, informirati i podsjetiti na taj jedinstveni glas i umjetničko nasljeđe. Ipak, oprezni smo i ostat ćemo oprezni s tehnološkim novotarijama, umjetnom inteligencijom i sličnim čudima: nešto što je danas novo, dogodine je već staro i izgleda loše. A Oliverov glas, glazba, osobnost i umjetničko nasljeđe su simbol jednostavnosti i zato će uvijek biti aktualni. Prioritet nam je poštovati i postavom pokazati baš to.

Kako je danas sređena Oliverova arhiva, čuvaju li se recimo svi objavljeni nosači zvuka i slike na jednom mjestu?

Ne još. Kad otvorimo Zbirku, nadam se, hoće. Cilj nam je imati na jednom mjestu sve što je Oliver ikad snimio, za bilo koju diskografsku kuću u zemlji i svijetu, i pokazati to u Veloj Luci. Zahvaljujem već sad na ustupljenim materijalima izdavačkim kućama Aquarius Records, Croatia Records i Scardona – no još je puno posla pred nama, želimo i sve singlice iz 70-ih, 80-ih, kazete, vinile, CD-e…

Koliko su za Oliverovu karijeru bili važni njegovi suradnici, pogotovo autori poput Runjića, Fiamenga, Zuppe…? Na koji način će zbirka prepoznati njihov doprinos?

Nema velikog izvođača bez velikih autora niti velikih pjesama bez velikih izvođača. Nema zbirke o pjevaču bez osvrta i spomena autora koji su mu napravili pjesme, a on ih pak unikatno doradio svojim izvedbama. Oliverov odnos, suradnja i vrhunski glazbeni dosezi s velikanima popularne glazbe koje spominjete, i mnogim drugima, važan su dio cijele priče. I skladatelji, tekstopisci i najčešći aranžeri i producenti, uz druge suradnike u Oliverovoj karijeri, svakako će imati svoje mjesto u postavu i popratnim materijalima Zbirke.

Koji je, po vašem mišljenju, Oliverov doprinos hrvatskoj glazbi i zbog čega su njegove pjesme i dalje sveprisutne, od radijskog etera, tv-a, streaminga do narodnih fešti i proslava?

Ne znam kako to staviti u rečenicu, dvije. Pokušat ću to, s timom i svim suradnicima, pokazati postavom Zbirke – nečim u što će se moći ući, poslušati, vidjeti i najviše od svega, osjetiti. Na nešto više od 460 metara kvadratnih prostora Centra za kulturu u Veloj Luci, to će valjda biti lakše. Ali i dalje je zahtjevno, i traži odgovornost i predanost svakog od nas. No, moram reći još i ovo – nema čovjeka ili institucije koje smo tražili za suradnju, a da su nas odbili. Svima je čast raditi na ovome. Nema puno drugih ljudi za koje to važi.

Kad se planira otvaranje Zbirke i što nakon toga?

Otvaranje je planirano tijekom 2026. godine. Još je prerano govoriti o preciznijim datumima, jer želimo sve napraviti na vrhunskoj svjetskoj razini. To i mora i zna potrajati, a svašta se može zakomplicirati. Posebno jer se Zbirka postavlja na otoku, što logistički i izvedbeno može prolongirati mnogo stvari. Neke već i jest. Kako vidite, i postav je ambiciozno zamišljen. Mali detalji mogu biti presudni za projekt koji posjetitelju treba od prvog dana ponuditi posebno iskustvo. I zato, nema žurbe. Oliver bi se vjerojatno složio. Što nakon toga? Za početak, nadam se da će svi koji dođu na Korčulu i vide zbirku reći: „Vridilo je.“ A poslije? Vjerujem da će i Hrvatska i Korčula i Vela Luka znati nastaviti priču, kao što su već pokazali da znaju. Oliver je ostavio jedinstven trag, to se ne može zagubiti.