Nije važno stići prvi, važno je ostati

Kao skladatelj i reproduktivac uvijek sam se osjećao pomalo privilegiran zbog sjajnih muzičara s kojima sam svirao ili na čiji poticaj sam skladao.

Zakoračivši u predvorje zagrebačke gradske knjižnice na Starčevićevom trgu posjetiteljev pogled zaustavlja se na crno-bijeloj fotografiji glazbenika u trenutku nastupa, s instrumentom pod bradom i gudalom u potezu po strunama, spuštena pogleda, bez ijednog tračka tenzije, glazbenika koji odiše mirnoćom i usredotočenošću. Dojam koji na prvi pogled pruža fotografija moguće je sažeti riječima: umjetnička posvećenost. Potom se pogled razliježe vitrinama postavljenima uzduž zida predvorja, vitrinama ispunjenima riječju, slikom, bojom i oblicima koji svjedoče o krajoliku života i djela jednog od najizvođenijih hrvatskih skladatelja.

Skladatelj srcu razumljive glazbe podnaslov je izložbe posvećene Miroslavu Miletiću koju je, u povodu 100. obljetnice glazbenikova rođenja, osmislila i postavila muzikologinja i knjižničarka Ivana Jurenec. U nevelikom prostoru predvorja knjižnice autorica izložbe uspješno je odgovorila zadatku koji si je postavila, a to je predstaviti bogat i raznolik životni te stvaralački put glazbenika koji je ostavio znatnog traga u mnogim segmentima glazbenog života u Hrvatskoj.

Probravši raznovrsnu građu iz fondova nekoliko ustanova (Glazbeni odjel KGZ-a, Zbirka muzikalija i audiomaterijala NSK, Hrvatski glazbeni zavod, Fono odjel HRT-a, arhiva Osorskih glazbenih večeri i Glazbena škola Pavla Markovca) Ivana Jurenec prikazala je Miletića kao violista, skladatelja, pedagoga i organizatora. Svaka fotografija, pismo, ploča, notno izdanje, izrezak članka, koncertni program pričaju priču o zaljubljeniku u svoju profesiju, promicatelju hrvatskog glazbenog stvaralaštva i glazbeniku bliskom drugim glazbenicima.

Stota obljetnica skladateljeva rođenja već sama po sebi zaslužuje posebnu pažnju, no činjenica da je izložba postavljena u središnjoj gradskoj knjižnici, u srcu grada, na dohvat svakom prolazniku, u vidokrugu onima svakodnevno vođenima znatiželjom prema kulturi, daje joj dodatno značenje. Jer povezanost, s jedne strane s publikom, a s druge strane s glazbenicima, činila je suštinu života i djelovanja Miroslava Miletića. Tu povezanost nastoji evocirati i njemu u čast postavljena izložba.

Viola nema probojnosti violine, ali svoju prisutnost, naročito u suvremenoj glazbi, zahvaljuje mekom i svojstvenom tonu.

Zakoračivši u svijet nebrojenih mogućnosti, Miroslav Miletić (Sisak, 22. kolovoza 1925. – Zagreb, 3. siječnja 2018.) odlučio je graditi glazbeni put s jednim gudačkim instrumentom. Čitav radni vijek bio je posvećen violi, svirajući u oba najznačajnija hrvatska orkestra (Simfonijskom orkestru HRT-a i Zagrebačkoj filharmoniji), podučavajući u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu (ta škola bila je prva u bivšoj Jugoslaviji koja je uvela učenje viole kao glavnog predmeta u srednjoj školi) te utemeljivši Gudački kvartet Pro arte s kojim je proputovao svijet.

Zbog toga je važan dio izložbe posvećen simbiozi Miroslava Miletića i kvarteta Pro arte te ulozi koju je ovaj ansambl imao tijekom četrdeset godina djelovanja i održanih više od 2000 koncerata diljem svijeta. No, središnja točka cjelokupne izložbe je upravo ona – viola. Miletićeva viola posuđena iz Glazbene škole Pavla Markovca. Sada i fotografija s početka izložbe dobiva drugačiji smisao jer objektivom uhvaćen trenutak umjetničke posvećenosti dobiva punu zaokruženost u susretu s predmetom te posvećenosti.

Kao skladatelj, Miroslav Miletić okušao se u gotovo svim glazbenim formama i vrstama, usmjeravajući svoje interese k raznovrsnim komornim formama, solističkim djelima za razne instrumente, orkestralnoj i koncertantnoj glazbi, baletima i glazbeno-scenskim djelima, glazbi namijenjenoj dječjem uzrastu te glazbi za televiziju i film. Postavke tradicionalnog glazbenog mišljenja utemeljenog u klasičnim uzorima Miletiću su uvijek bile osnova na kojima je gradio vlastiti skladateljski izričaj. Nije bježao od suvremenosti, no nije joj se niti podvrgavao, a velik dio njegova opusa sadržava reminiscencije na bogatstvo folklornog nasljeđa.

„Ja rado posežem za tekovinama koje je donio razvoj moderne glazbe i dostignuća koja su se javila u skladateljstvu 20. stoljeća, ali sam istovremeno i vjeran tradicijama europske klasične glazbe. Za sebe mogu reći da sam uvijek bio žedan novoga, ali sam pri preuzimanju novoga trajno ostajao i vjeran tradiciji“, istaknuo je u jednome novinarskom razgovoru. Miletić je bio svjestan novosti u glazbenoj produkciji 50-ih i početka 60-ih godina 20. stoljeća, budući da se s njima susretao za vrijeme boravaka u Pragu, Hilversumu i Darmstadtu. Ipak, odlučio je poći svojevrsnom srednjom strujom, pomiriti novitete s tradicijom, pronaći ravnotežu između stvaralačkog impulsa i očekivanja publike.

„To je rezultiralo komunikativnošću moje glazbe, što osjećaju interpreti i publika, a i glazbeni kritičari. Ja, naime, volim tzv. skladanje po narudžbi. U takvom su mi načinu rada izvođači ‘pri ruci’ i od njih mnogo učim o mogućnostima njihovih instrumenata, kao i o mogućnostima izvođenja.“

Potvrdu navedenom nalazimo na svakom koraku izložbe u gradskoj knjižnici. Sâm skladatelj u popratnom tekstu autorskom koncertu iz 1988. godine spominje, među ostalima, klarinetista Pietra Cavalierea, fagotista Marijana Kobetića, flautisticu Tinku Muradori, klavirista Ljubomira Gašparovića. Brojni hrvatski i inozemni glazbenici bili su Miletićevi vjerni glazbeni suputnici. Pružali su mu stvaralačko nadahnuće možda u jednakoj mjeri kao i sâm poriv za slaganjem zvukova u umjetničku cjelinu.

Prolazeći nevelikom izložbom, posjetitelj se susreće s nizom zanimljivih informacija, poput toga da se na poticaj Stjepana Šuleka (koji mu je kao studentu omogućio vježbanje u crkvi sv. Blaža) počeo zanimati za orgulje ili da je na poticaj Darka Petrinjaka skladao Koncert za gitaru i orkestar, prvi takve vrste u hrvatskoj glazbi, ili da je s Franzom Zeyringerom pokrenuo nakladničku kuću Edition Pax ili da je samo na Osorskim glazbenim večerima praizvedeno osamnaest njegovih djela ili da se notna izdanja njegovih djela nalaze u raznim knjižnicama od Japana i Australije preko Europe do SAD-a i Kanade.

Također, da je s kvartetom Pro arte i Povijesnim muzejom koji je vodila Lelja Dobronić pokrenuo dva koncertna ciklusa, pri čemu je Povijesni ciklus s izvedbama djela hrvatske glazbene baštine trajao sedam sezona.

Nije važno stići prvi, važno je ostati. Važna su samo djela koja prežive. Ostala zapnu u slijepim ulicama povijesti.

Miletića često prati kvalifikacija jednog od najplodnijih i najizvođenijih hrvatskih skladatelja. Kontinuirano je prisutan na repertoarima prvenstveno komornih glazbenika. Razumljivo, budući da je njegov komorni opus uistinu bogat i raznovrstan. Folklorne kasacije svirao je vjerojatno svaki gudački kvartet na našoj glazbenoj sceni, ali ih u svom koncertnom repertoaru ima i Zagrebački tamburaški kvartet u aranžmanu Franje Pećarića. A među novijim dostupnim snimkama Miletićevih djela možemo istaknuti Suite du Bourdon u izvedbi Hrvatskog gitarskog kvarteta (Bagatele za kućnu upotrebu, Cantus, 2022.) i Freske za flautu, fagot i klavir u izvedbi Trija Jongen (Freske, Cantus, 2023.).

Statistički najupečatljivije Miletićevo glazbeno djelo je Ples za violinu solo, prema evidenciji ZAMP-a najizvođenije djelo hrvatskog autora. Nije, stoga, neobično da se upravo ova skladba našla na programu svečanog koncerta u povodu obilježavanja 80. obljetnice Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i Hrvatskog društva skladatelja održanog 10. lipnja ove godine u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskoga.

Ples je tom prigodom interpretirao Martin Draušnik koji je s ovim djelom „odrastao“ te o kojemu je rekao „da se radi o jednom nepretencioznom, virtuoznom i nadasve iskrenom djelu koje pronalazi direktni put od prstiju violinista do srca slušatelja“.

Međutim, mnogo je još prostora za izvođačkim osvajanjima Miletićevih drugih skladateljskih interesa koji se protežu orkestralnim i glazbeno-scenskim predjelima. Primjerice, izložbom je pokazan pretisak autografa partiture dječjeg mjuzikla Šegrt Hlapić koji se nalazi u skladateljevoj ostavštini u NSK-u. Bilo bi zanimljivo čuti i vidjeti Miletićev doživljaj Hlapićevih pustolovina. No, jedno drugo skladateljevo glazbeno-scensko djelo uskoro će zaživjeti na glazbenoj pozornici.

… želio bih s radošću ustvrditi da početak koncerta pripada mladim glazbenicima.

Sisak, skladateljev rodni grad, svake jeseni odaje počast svom slavnom sugrađaninu. Ove jeseni, krajem studenoga i početkom prosinca, bit će održani jubilarni 25. Dani glazbe Miroslava Miletića čiji je organizacijski nositelj Dom kulture Kristalna kocka vedrine. Središnji događaj festivala, najavljuje ravnateljica ustanove Iva Mihelić, bit će koncertna praizvedba Miletićeve opere Hasanaginica.

Jedan od planiranih koncerata jubilarnog festivala nosit će naziv Miletić i prijatelji na kojemu će nastupiti razni izvođači koji su tijekom godina prijateljevali s Miletićem, bilo da je riječ o sisačkim glazbenicima ili onima iz drugih gradova. Budući da je Miletić uvijek naglašavao važnost davanja početne šanse mladim glazbenicima, ističe ravnateljica Mihelić, bit će organiziran koncert mladih diplomiranih akademskih glazbenika i studenata glazbe, a osim toga jedan će koncert „iznijeti“ učenici i profesori sisačke Glazbene škole Frana Lhotke. Time se njeguje suradnja s krovnom ustanovom glazbenog obrazovanja u Sisačko-moslavačkoj županiji, koja, uz matičnu glazbenu školu u Sisku, ima područna odjeljenja u Petrinji i Popovači.

Uz koncerte na kojima će, dakako, važan programski dio činiti izvedbe Miletićevih skladbi, bit će održane radionice za djecu i mlade čija je svrha upoznati Siščane sa životom i opusom Miroslava Miletića. Radionica naslovljena Miletić i elektronika služit će kao uvod u elektroničku glazbu i pokazat će da je Miletić bio jedan od prvih hrvatskih skladatelja koji se okušao u tom glazbenom području, a zborska radionica Djeca pjevaju Miletića namijenjena je djeci nižih razreda osnovne škole koja će tijekom radionice upoznati neke od skladbi koje je Miletić napisao za dječje zborove.

Prošle je godine na festivalu predstavljeno diskografsko izdanje Orguljski cantus, a ove je godine u planu predstavljanje Miletićevih gudačkih kvarteta koje je snimio Krešimir Marmilić s Gudačkim kvartetom Cadenza. Ravnateljica Iva Mihelić najavljuje i održavanje okruglog stola muzikologa na temu Miletićevog nasljeđa te njegove važnosti za suvremenu glazbu u Hrvatskoj i Europi.

Miroslav Miletić u Šibeniku na dodjeli Porina, 2009. godine / Foto: Hrvoje Jelavić/VL

Već ovih nekoliko najavnih natuknica dovoljna je podloga za zaključak da festival, u svojih četvrt stoljeća kontinuiranog održavanja, dostojno čuva sjećanje na važnu ličnost hrvatske glazbene kulture, njegujući kvalitetu i raznovrsnost programa, gradeći povezanost s lokalnom sredinom i okupljajući glazbenu struku oko Miletićeva imena.

Zakoračivši u predvorje zagrebačke gradske knjižnice na Starčevićevom trgu, prije negoli ga put odvede knjiškim krajolicima, posjetiteljev pogled skliznut će duž vitrina ispunjenih riječju, slikom, bojom i oblicima koji mirišu na glazbu. Doživjet će krajolik života i djela skladatelja koji je nalazio put do srca svojih izvođača i svojih slušatelja.