My Buddy Moose: vodič kroz album Into The Grey

Riječki My Buddy Moose promovirat će novi album Into The Grey koncertom u zagrebačkom Vintageu, 19. veljače

Vinilno izdanje njihovog novog albuma konačno je ugledalo svjetlo dana, a u srijedu, 19. veljače, zagrebački Vintage Industrial Bar bit će mjesto gdje će se taj album napokon moći doživjeti onako kako treba – glasno, uživo i s publikom. Tim povodom, autor i osnivač benda, Luka Benčić, proveo nas je kroz novi album, pjesmu po pjesmu, otkrivši njihovu inspiraciju i priču iza nastanka…

His smile

Character song, pjesma o tipu, odnosno tipovima koje često srećemo na društvenim mrežama. Taj lik je dio virtualne vojske nesretnih, usamljenih i ljutih muškaraca koji traže grupu kojoj mogu pripadati, agendu za koju se mogu boriti, mjesto za iskaliti bijes, a sve je odreda krivo, i grupe i agende i emocija. “Caught up in the web searching for opinions/ I’m raging all day through cause I hate to be alone”. Prije su se ti usamljeni i bijesni sastajali na nekim skupovima, sada se sastaju na društvenim mrežama, to je prostor koji hrani demona, tada se demon smiješi i njegov je osmijeh u naslovu pjesme. Tematika je teška, ali melodija je plesna, na probama smo je zvali disco. 

No reason

Počinje kao vožnja kroz noć i ima taj jazz prizvuk koji čujemo u starim crno-bijelim filmovima. Ljubavna pjesma, romantika tuge, sjete, ali i prepuštanja, rušenja zidova, pa šta bude. Imao sam tu lajnu: “There’s no reason to leave, there’s no reason to hide now”. Ta je pjesma nastala još 2019., refren je pripadao jednoj staroj stvari, a onda se spojio na novi uvodni riff i tako je nastala. Dosta pjesama nastane tako, sviraš stalno, kombiniraš stara i nova rješenja i nešto dobro se dogodi. 

Trick the darkness

Početno sam je zamislio kao pjesmu za grupu The Strange, onda se pandemija dogodila i snimio sam je doma. Ima stih koji kaže: “Looking at the moon/ he used to be one of us“, jer je mjesec komad zemlje koji se odlomio i nastavio kružiti oko nje. Tako je nekako i s teškim trenucima, sudar u kojem se dio nas odlomi i nastavi kružiti kao satelit, anksioznost koja ostane. Kao i u „No reason“ i ovdje se prepušta, anksioznostima i strahu i noćnim morama, gleda ih se u oči. Možda ih lik prevari, nadmudri ako ih pogleda, jer navikle su da se od njih skrivamo. Allison Russell ima sjajnu pjesmu “Demons”, tamo kaže: “Turn around, look ’em in the face / They don’t like how sunligh tastes”. Ali pjesma ne zvuči kao Russell, više smo čuli Iggyja Popa u kombinaciji s Bowiejem u kombinaciji sa Steely Danom. 

Sunblock Shufftle

To je isto stara stvar, možda 7-8 godina, zamišljena kao punk poskočica, ljetna pjesma koja zove na veselje. Ako smo se do sada sretali sa strahom, ovdje možemo malo i pobjeći. Lik pored sebe ima djevojku i six pack u bunkeru, razglednice koje nitko nije izvadio iz sandučića, i putuje kroz gradove koji su svi isti. Misli mu divljaju, a takvi su i tekstovi, čisti impresionizam, sličice, ne znam što znače, neće uvijek biti pametno. 

Into the grey

Putovanje bojama, plavom, crvenom, crnom, ali kao što u prethodnoj pjesmi svi gradovi kroz koje lik prolazi podsjećaju jedni na druge, tako ovdje sve boje postaju sive, kao i pjesma, koja je cijelo vrijeme ista, nema refrena. Bio mi je to izazov, napraviti pjesmu bez refrena. Zato je tu međuigra Matkove i moje gitare, iz tog preplitanja proizlazi dinamika stvari. Radni naslov je bio “Possible Italy” kao referenca na “Impossible Germany” grupe Wilco, što je ujedno bila i šala na naš račun. 

Fruit

Tekst ove stvari star je 20 godina. U jednom kafiću u koji smo Jasmin i ja tada išli bio je poker aparat, zvali smo ga voćkice. Nije to prava kocka, ali ni prava kocka mi tad nije bila strana, pa su voćkice postale zgodna metafora ne samo za problem s kockom nego i za sve ovisnosti, bilo koje ovisnosti zbog koje zezneš masu toga u životu. Tako i ovaj lik, „igra se s voćem“ i zaboravi na djevojku, zaboravi na majku, isprazni bankovni račun, izgubi posao – ne može stati dok sve ne nestane, tako je to s voćkicama. Radno smo je zvali “remasta”, jer nas je podsjećala na REM.  

Pondering the crabs immortality

Naletio sam na super članak na netu o tome koji su različiti izrazi za „sanjarenje“ u različitim zemljama, ali svi ti izrazi bili su prevedeni na engleski. U Meksiku se, kada netko sanjari, kaže da „promišlja o rakovoj besmrtnosti“ ili „pondering the crabs immortality“. Kod nas bi to odgovaralo frazama kao što su “imati glavu u oblacima” ili “mlatiti praznu slamu”, ili nečemu između to dvoje, ali povezano s maštanjem, besposličarenjem, dokolicom, vremenom kojeg ima toliko da možemo po glavi preturati pomalo apsurdna pitanja, kao što je „rakova besmrtnost“. Za takvo je palamuđenje i melodija prikladno psihodelična. Inače, za tu je stvar Matko snimio klavijature (a inače ne svira klavijature u bendu). I inače broj dva, po ovoj se pjesmi trebao zvati i album. Dok još ni album ni pjesma nisu imali imena, zvali smo je “radioheadasta”. 

Fly low

Pjesma o tome kako vole ljudi koji više ne mogu voljeti, o suputništvu umornih, izgubljenih, umrtvljenih, još jedno sjetno prepuštanje ljubavi koja to nije, ali će poslužiti. “Dead don’t fall in love so we don’t need to go slow”. Oni koji su se već izgubili nemaju za izgubiti ništa više, nema razrješenja, ništa se neće dogoditi. Nema razrješenja ni melodija, cijela je strofa napravljena u jednom akordu koji traži da ga se zaključi, ali ga se ne zaključuje, i to proizvodi zgodan efekt začudnosti. 

Too many answers

Neke nove riječi spojile su se sa starim melodijama i nastala je pjesma o čovjeku koji puno toga zna, ali ga nitko ništa ne pita. Misfit, romantizirani luzer, vjerojatno na nekim drogama, jer su ceste predugačke, razvučene, automobili prebrzi, i on raštiman, luta noću i odgađa odlazak kući. Tamo ga čeka tužna žena koju će pokušati nasmijati, dati joj razloga da ostane. Još jedna ljubavna, s calypso prizvukom kojeg je proizvela Matkova gitara. 

Oh my love

Pjesma koja je nastala kao šala, interna kućna fora. Imam taj običaj smišljati goofy pjesmice za ženu, tako smo imali jednu: “Ljubavi, ajmo slušati grupu Vatra”. Nemoguće je ovako objasniti zašto je to bilo smiješno, ali bilo je i pjevušio sam ja stalno, onda su nastali i liriksi, još jedna karikatura tog luzera u kojeg se nekad zaljubimo i vjerujemo da ga možemo spasiti. A ne možemo ga spasiti i on to otvoreno kaže, kao u onoj pjesmi od Bob Dylana, “It ain’t me babe”. Postojala je verzija te pjesme koja je cijela brza i verzija te pjesme koja je cijela spora, onda su se dvije verzije spojile u jednu, pa iz snenosti nekakve iluzije, maštarije, zakorači u veselje i slavlje. Treba sačekati na to uzbuđenje, ali dođe i dobro je kad dođe, kao iznenađenje, nagrada. 

My Buddy Moose – Into the Grey

“Sada kada ih ovako gledam na hrpi, vidim da ima tu dosta anksioznosti, što osobne, što društvene, nešto eskapizma, naizgled ravnodušnosti ali zapravo i prepuštanja, suočavanja, susreta s težinama. Valjda to dođe sa sjedim srednjim godinama, kada se “uđe u sivu” i susretne sa sjetom koja se prelijeva u nijansama, ali i koju se pobjeđuje kroz smijeh, ples i šalu. Pjesme smo snimili kroz tri dana, u studiju tu u Rijeci, nas troje, Jasmin, Pišta i ja. Matko ih je preslušavao i snimao gitare u svom kućnom studiju u Zagrebu. Kako nije bio s nama tijekom te snimke, tako je na neki način „svirao izvana“, dodavao začine, uređivao stvari. To je kao kada pišeš pa kasnije uređuješ svoj tekst, brišeš, povezuješ, dodaješ, oplemenjuješ. Sve pjesme su nastajale kroz duži vremenski period na probama, igrom detalja, kombiniranjem starih i novih ideja i rješenja kroz koje se stvari razvijaju, bez nekog eureka momenta – sada imamo pjesmu. Samo smo puno svirali. Pogotovo u pandemiji, nije bilo izlazaka i klubova i birtija i druženja, postojala je samo garaža, samo probe i svirke i druženje”, zaključuje Benčić.

Ulaznice za koncert u Vintageu 19. veljače kada će se My Buddy Mooseu pridružiti White On White dostupne su na linku.