Najefektnija imena domaćih b(r)endova

Na domaćoj glazbenoj sceni postoji čitav paralelni svemir imena bendova koja su toliko efektna, zvučna, mudro luda ili samo inteligentno zabavna da postaju zamalo samostalna marketinška kategorija

Neka su korijenom autoironija, neka tek wannabe brendiranje prije brenda, neka su iznimno poetična i sjajno korespondiraju sa stilom glazbe, neka su beznadno očajna, a neka pak vulgarno briljantna, no sva imaju zajednički simptom i nazivnik: pamtljiva su. Pače, efektna. Čuješ ih jednom i bez da si čuo ijednu pjesmu imaš neki „halo efekt“ stav i ideju zanima li te vidjeti što to točno Nicola’s Cage, ABOP (After je bolji od partyja), Pasmaters ili Pičke vrište nude. Ili što su Prljavo kazalište, Haustor, SexA, Brujači, KUD Idijoti, Hladno pivo, Bambi Molesters, Debeli precjednik, Why Stakla, Gone Bald, Lunar, Peach Pit i ini više-manje efektni imenokomunikatori ponudili. Ili pak ono što bi vam prolazilo na globalnim glazbenim scenama, ali pri prijevodima biste teško uspjeli preživjeti komunikaciju Bijesa protiv mašine kao nečega što ćete poslušati na istom open airu nakon Opće opasnosti.

U domaćem glazbenom prostoru ime je često prva šansa da se probiješ. Zato su najbolja imena ona koja odmah izazovu slušateljsku reakciju bilo kojeg tipa i vrste: smijeh, zbunjenost, simpatiju, cringe, znatiželju. Ako te imenom natjeraju kliknuti pjesmu, pobijedili su. Moć onoga što bi marketinški psiholozi nazvali nomen est omen efektom zrcali se u momentu kada ime benda ne služi kao proročanstvo, već kao koncept i prvi PR moment. U zemlji u kojoj se glazba i dalje često otkriva vrlo neslučajno, rijetkim putem usmene predaje, daleko više via internetskih linkova s YouTubea, Spotifyja i inih najčešće komuniciranih platformi, ili airplaya radijskih hostova neformatiranih radiostanica — njih tri, četiri na razini nacionalne pokrivenosti — i naslovnih line-upova na festivalima, dobar naziv benda radi 50% posla privlačenja pažnje. Ponekad i više.

Hrvatska glazbena scena s te pozicije ima jednu od najzabavnijih, najzahvalnijih i najraznovrsnijih tradicija imenovanja bendova u regiji. Uz sve Riblje čorbe, Zabranjena pušenja, Buldožere, Lačne Franzove, Miladoyke Youneed, Laibache, Partibrejkerse, VIS Idole, Letu štuke, Darkwood Dubove, Decu loših muzičara, Neočekivane sile koje se iznenada pojavljuju i rešavaju stvar, Električne orgazme, Artan Lili, Bad Copyje, Who Seejeve, Ramba Amadeuse i ine u regionalnom ex-Yu i post-Yu okruženju.

Od punk ironije preko indie poezije do estradnog apsurda, kod nas je ime gotovo jednako umjetnički čin kao i pjesma. Najbolja imena domaćih bendova nisu samo titlovi za glazbu, već funkcioniraju kao pridodani zvuku performansi, kulturni komentari, smicalice, dosjetke, marketinški trikovi, umjetnički manifesti ili čista zajebancija. A nerijetko su i najbolji mamac za publiku koja nema pojma što je unutra, ali zna da je ime predobro da bi ga ignorirala.

Prateći evoluciju imena domaćih bendova po dekadama, pratimo i kako su se mijenjali stilovi, ambicije i identiteti, jer imena bendova nisu samo igra mašte autora koliko i refleksija vremena. Svaka dekada ima svoj senzibilitet, estetsku logiku i kolektivni humor te pokušaj odgovora na pitanje zašto dobra imena preživljavaju, a loša postaju hitovi. Paradoks domaće glazbene scene moguće je nanizati i kroz spoznaju kako kultna imena stvaraju scenu, apsurdna donose klikove, danas cringe imena osvajaju masovnu publiku, inteligentna imena pridobivaju alternativu, minimalistička grade estetiku, a provokativna grade viralnost. I u pravilu svatko dobije ono što traži.

Istražili smo stoga i obavili sken domaće glazbene scene, prokopali po dekadama jedinice prošlosti, što se sve i koliko atraktivno i maštovito nudilo kao crème de la crème domaće nomen est omen baze. Kroz analizu najboljih, najcoolerskijih, najpamtljivijih imena domaćih bendova i izvođača, neovisno o tome sviraju li trap, punk, rock, noise, synthwave, jazz ili pop, tražili smo identitete imena koja će na prvu efektno preusmjeriti slušatelje na zvuk, udar, ideju, autoironiju, memorabilnost, efekt benda ili solo izvođača. I naravno, PR potencijal koji se ne može kupiti.

Umjesto po gradskim ključevima, po dekadama i inventivnosti prolistali smo neka od najzanimljivijih imena domaćih izvođača, linijom kako se iz Zlatnih strijela rodio ABOP i kako, od romantičnog kalifornijskog sna šezdesetih do memetičnih akronima 2020-ih, evolucija domaćih imena prati šezdesete koje su htjele otvoriti prozor u svijet, sedamdesete imitirati umjetnost, osamdesete inaugurirati ironiju i urbani identitet, devedesete preživjeti same sebe i možda se pritom i (pre)prodati, dvijetisućite zaželjele superprofesionalizam i distinkciju od stoljeća prije, desetke su htjele internetsku estetiku, a ovo što i čemu svjedočimo danas želi kompilaciju svega odjednom kroz TikTok filter. Negdje usput nastajali su ABOP, Nicola’s Cage, Pičke Vrište i Pasmaters, bendovi koji su shvatili da je najbolje ime ono koje izazove reakciju, makar ona bila šok, smijeh ili WTF.

1960-e: Romantična i hollywoodska era: Zlatne strijele, Bijele strijele, Delfini, Roboti, Crveni koralji

Šezdesete su bile vrijeme kada je ime benda trebalo zvučati kao američki rock’n’roll film ili san o Kaliforniji. Tipični obrasci pomirivali su imenice prirode — Delfini, Koralji — svemirske ili tehnološke motive — Roboti — i romantičnu estetiku — Zlatne strijele. Bendovi su imenom htjeli reći: „Mi smo dio svjetskog vala, iako dolazimo iz SFRJ“, koristeći pritom niti trunke ironije, samo čistu aspiraciju prema modernosti i pripadanju svijetu.

1970-e: Progresiva, poezija i konceptualnost: Time, Drugi način, September

Sredina i kraj sedamdesetih donose ozbiljnost: prog rock, jazz rock, art rock. Imena dobivaju filozofski i poetski prizvuk. Time ima univerzalizam, jedno od najmoćnijih, međunarodno najisplativijih imena ikad. Drugi način bio je postuliranje identiteta kao alternative već u nazivu. Prljavo kazalište posudilo je Alana Forda.

1980-e: Novi val subverzije: Haustor, Boa, Azra, Vještice, Đavoli, Satan Panonski

Novi val donosi eksploziju kreativnosti. Imena postaju duhovitija, apsurdnija, urbanija. Haustor je pojam iz arhitekture urbanog Zagreba pretvorio u glazbeni mit, Boa je izgubila konstriktorski sufiks u imenu ne bi li ritmička zmijolikost adekvatno metaforizirala zvuk postmoderne i new wavea. Đoni Štulić kao „Azra sam ja“ sve je objasnio odavna. A Sacherov departure i iskorak prema world musicu u Vješticama dobio je prilično efektan nastavak, kao što je Belan vrlo rubno migrirao estradom s Đavolima. Da ne govorimo o Ivici Čuljku, Kečeru Trećem, a.k.a. Satanu Panonskom, liku čije umjetničko ime nije samo naziv nego persona, mit, politička provokacija, životna filozofija i umjetnički manifest. Ime koje nije moglo, niti htjelo, proći nezapaženo. S njim kreće era u kojoj se ime koristi i kao oružje. Danas im te sotonističke fore ne bi prošle u novim ćudorednostima. Osamdesete su prvi put dale naznačiti ono što će postati standardom devedesetih i dalje: da ime može biti umjetničko djelo samo po sebi.

1990-e: Rock, rap, Cro dance, tamburaška glazba: Majke, Laufer, Hladno pivo, ET, Zlatni dukati, SexA, Urban bez 4, Gibonni

Devedesete su bile zbrkani vrtlog identiteta koji je kompilirao tri dominantna trenda: a) urbani rock minimalizam, iz kojeg su nastajali Majke, Laufer, PCVC, Let 3, Hladno pivo, KUD Idijoti, Gori Ussi Winnetou, SexA; b) Cro dance, a.k.a. komercijalni pop s internacionalnim ambicijama, pri čemu se izdvajaju Colonia — zvučno, eurodance-ready, brandabilno — i ET (Electro Team) — kratko, futuristički, TV-simpatično. Neki su bili supersretni činjenicom da im legitimno prezime savršeno odgovara upravo stilu i glazbenim refleksijama — treba li i je li moglo dalje od Urbana. Što i zašto Gibonni, neka ostane bez odgovora.

2000-e: Postmoderni crossover od rapa nadalje: Bolesna braća, Elemental, Nered i Stoka, TBF, El Bahattee, Edo Maajka

Novo stoljeće donosi ozbiljnu stilsku širinu i opću estetizaciju, pri čemu se reperi diverzificiraju tražeći ime koje ima poetsku apstrakciju i ritam. Dekada je to u kojoj ime mora biti i internetsko, i festivalsko, i radio-friendly, i catchphraseovsko.

2010-e: Hipsterska era i renesansa dosjetke: Krankšvester, Dječaci, Kiša metaka, Porto Morto, Kandžija, High5

Dekada u kojoj dolazi do eksplozije ironije, meta-humora i žanrovske fragmentacije, pa se pojavljuju Porto Morto kao noir-pop estetika u dvije riječi, Kandžija, High5, Krankšvester, Dječaci i Kiša metaka, koji različito manifestiraju reperske memetične i moderne (anti)brend momente kao zrcaljenje vremena u kojem se bendovi imenom igraju kao tweetovima i statusima na društvenim mrežama. Pičke vrište kao jedno od najefektnijih imena u povijesti domaće alternative. Istovremeno su provokacija i manifest. Pasmaters kao urbano, ritmično, agresivno, duhovito ime koje zvuči kao bend u kojem su svi članovi odrasli na betonu i grafitima.

2020-e: Meme estetika, globalni vibe, urbana pronicljivost: ABOP, Nicola’s Cage

Današnja scena kombinira sve prethodne estetike: ironiju 80-ih, minimalizam 90-ih, digitalnost 00-ih, estetiku interneta 10-ih. Današnji bendovi znaju da ime mora raditi na Spotifyju, Instagramu, YouTube thumbnailu i festivalskom line-upu istom snagom, pa nerijetko budu zapamćeni kao postmoderni kaos i igra riječi, primjerice ABOP ili Nicola’s Cage. Ulazak u 21. stoljeće donio je novu vrstu semantike bendovskih imena: metakulturnu. ABOP (After je bolji od partyja) zvuči kao futuristički electro projekt, a zapravo je fenomenalna balkanska dosjetka. Kad shvatiš akronim, bend ti postaje još draži. Nicola’s Cage jedan je od najgenijalnijih wordplayeva na sceni: Nicolas Cage + osobni pečat + instant humor. Imena privlače publiku svojom inteligencijom, referencama i osjećajem da su “izvan estradnog”, što je PR koji cilja ljude koji vole biti iznad prosjeka ili barem žele misliti da jesu.

Klinika Denisa Kataneca jedno je od najprepoznatljivijih imena u domaćoj alternativi. Literarno, dugačko, neobično ime koje je identitet. Potom imena „imena“ koja to nisu, à la Vlasta Popić ili Valentino Bošković, a pamte se jer ne žele biti jednostavna, imena koja nisu nužno glasna, ali su prepoznatljiva kao kultni odabir.

2030: Projekcija: AI

Umjesto kraja, trendovski i rastući AI glazbeni modernizam još uvijek nije ponudio dovoljno intrigantne promptovske ideje po kojima bi se new age imena referirala na binarne kodove, jedinice i nule, ali pitanje je vremena i ne samo TikToka.

Najefektnija imena, koja su nerijetko korespondirala sa stilom glazbe, a rezultat su i odraz prostora i vremena, potpisniku redaka redala bi se ovako: Pasmaters, Pičke Vrište, SexA, Nicola’s Cage i ABOP. Za sve reklamacije, sorry, nomen est omen; u očekivanju nekog našeg Princea koji će se preimenovati u Simbol — zakasnili ste.