RAZGOVOR: ALEN ČELIĆ
New Gondoliersi pod masterskom palicom dobitnika 21 Grammyja

Drugi album splitskog benda donosi paket aktualnih tema i odraz kreativnog razdoblja benda u stilskoj mješavini americane, funka, soula, bluesa pa čak i decentnog jazza. Masterirao ga je Howie Weinberg

Alen Čelić
Alen Čelić jedan je od mnogih splitskih umjetnika koji radi sjajne stvari u sjeni medijskih reflektora. Pjevač je i gitarist indie folk benda New Gondoliers, koji je s frendom Veljkom Popovićem oformio prije petnaestak godina.
Nakon jako dobrog prvijenca Escape Town, nedavno je svjetlo dana ugledao njihov novi glazbeni uradak Art Cartel. Preslušao sam album par puta i odgovorno tvrdim kako će ući u najuži izbor najboljih ovogodišnjih tuzemnih izdanja. Ipak, za Alena Čelića nisam saznao preko glazbenih đireva, već preko kazališne predstave na Maloj sceni splitskog HNK-a, u kojoj je briljirao pantomimom pa me zanimalo otkud roker na kazališnim daskama. Govoreći o kazališnoj karijeri napominje: „Kako su mi roditelji bili gastarbajteri s čestim seljenjima, život me je nakon Osijeka – u kojem sam se rodio i završio srednju školu – odveo u Njemačku. Dok sam studirao ekonomiju (kratko i bezuspješno) i anglistiku, prošao sam više amaterskih i studentskih kazališnih grupa: British Embassy Players, Bonn University Shakespeare Co., ali najviše sam se pronašao u Odoroka Mime Theatre, koji su kombinirali mimski i akrobatski izričaj. To me je potaklo da pođem na prijemni ispit prestižne Physical Theatre Folkwang Hohschule u Essenu, na Pantomime Abteilung. S obzirom na to da fakultet ima stroge kriterije, prilikom upisa nisu mi davali velike šanse, ali ipak sam uspio upasti uz još par studenata. Specifičan je studij, traži fizički jake izvođače, autore sa „samoredateljskim“ sposobnostima. Plesni revolucionar Kurt Joost je osnovao Folkwang Hochschule, koji je između ostalih afirmirao i njemačku plesačicu i koreografkinju Pinu Bausch, u umjetničkom svijetu poznatu po ogromnom doprinosu stilizirane mješavine scenskog pokreta i zvuka. Neprocjenjiva je vrijednost provesti afirmativne godine u takvom kreativnom multi-kulti okruženju i upoznati neke od mojih plesnih heroja.“ Roditelji, koji su cijeli život teško radili, gledali su na Alenov izbor kao promašaj zbog koga neće moći normalno živjeti. S vremenom su prihvatili vidjevši koliko strasti je unio u to.
Osim što glumi i bavi se pantomimom, danas je profesor za scenski pokret na Umjetničkim akademijama u Splitu i Osijeku. Spominje rado IKS Festival u Splitu, koji su prije desetak godina predvodili mladi splitski umjetnici s ciljem promocije alternativne kazališne scene. Kad se u skoroj budućnosti napokon završi obnova Doma mladeži (izgrađenoga još davne 1979. godine), s ogromnim prostornim potencijalima, Čelić je mišljenja kako bi se mogla dodatno probuditi tzv. mala scena uz napomenu: „Djecu i mlade treba podržati da uz određene izvođačke vrline traže svoj izričaj, kao i studente da više profitiraju od stečenih zanatskih vrlina u kreativnoj autorskoj nadogradnji i nakon akademije. Tako bi se ta jedva postojeća slobodna scena mogla početi bogatije razvijati izvan poznatih institucija. To je zadatak Ministarstva i profesora. Nadam se da će budući MKC imati bolju strategiju.“

Iz teatarske karijere Alena Čelića
Kao jednu od najdražih predstava s njegovim potpisom ističe Zlatne rukavice, posvetu vrhunskom boksaču Mati Parlovu. Prisjeća se kako mu je u jednom trenutku palo na pamet odati počast, po njemu, najvećem hrvatskom sportašu 20. stoljeća. Uz borbene vještine izvedba je imala lucidne lutkarske scene i bend. Predstava Zlatne rukavice egzaktan je primjer kreativnog total teatra, koja je osim u Hrvatskoj izvedena i na Edinburgh Fringe Festivalu. S ponosom ističe da su glumci iz predstave poslije ostvarili važne životne role: Ivan Čačić danas je prvak drame HNK-a Osijek, Peđa Gvozdić vrlo tražen slobodnjak, a Giulio Settimo postao je ravnateljem talijanske drame u Rijeci. U Osijeku je upoznao i Vladu Premuža, jedinog boksača koji je imao pozitivan skor protiv Parlova. Zanimljivo, njegovu je ocu, dok nije pošao u Njemačku, bio predradnik u osječkoj Slobodi.
U sklopu turneje Souljacker uvrnutom frontmenu sjajne indie skupine Eels, Marku Oliveru Everettu palo je na pamet kako bi prije koncertnih nastupa htio imati predizvođača klauna. U Hamburgu je izbor pao na Alena koji se rado prisjeća tog vremena: „Prijatelj iz Odoroka Mime Theatre mi je proslijedio taj projekt u Hamburgu u sklopu pre-release turneje albuma Souljacker. Tražili su izričito mimski suport. Zanimljiv mini projekt uz odličan koncert i backstage druženje i to u St. Pauliju preko puta kluba gdje su Beatlesi počeli karijeru. Pošto sam volio glazbu i svirao gitaru, pala mi je na pamet ideja – zašto ne osnovati bend“.
Dolaskom iz Berlina u Split brzo je našao glazbenog istomišljenika, bubnjara Veljka Popovića s kojim je oformio New Gondoliers. Nedugo nakon toga, bend je nadopunjen Pjerom Malkočom (kontrabas), Ivom Jerkunicom (truba, krilnica) uz povremene članove Tomislava Gracina (banjo), Franu Duila (klavir, gitara) i Ninu Ipavec (vokal). No kako je nastupila koronarna pošast, bend je neko vrijeme prestao s radom, a neki članovi su otpali. Današnja posada, osim Veljka na bubnjevima, Čelića kao glavnog autora pjesama, vokala i gitarista, uključuje Ninu Ipavec na akustičnoj gitari i kao prateći vokal, Rudija Vučemilovića na basu te Ivana Škvorca na saksofonu.
Kreativnost i glazbena kvaliteta kod New Gondoliersa nikad nije bila sporna, ali medijska decentnost prvijenca Escape Town jest, na što se Čelić nadovezao: „Nešto smo iz prošlosti naučili pa smo promociju Art Cartela odradili puno aktivnije, da ne kažem agresivnije, negoli prethodnika. Naročito to vrijedi za neumornog Veljka. No dobro bi nam došao pravi menadžer i label. Sad je pravo vrijeme za to.“

Ovitak drugog albuma Art Cartel
Da misle ozbiljno najbolje govori podatak o angažiranju slavnoga glazbenog meštra, Howieja Weinberga, dobitnika 21 Grammyja i još gomile svjetskih nagrada. Čovjek je, između ostalih, radio mastering albuma izvođačima kao što su PJ Harvey, Ramones, The Cult, Muse, Soundgarden, Nirvana, Jeff Buckley, The White Stripes, Tom Waits, U2, The Clash… „Novim pjesmama odmaknuli smo se od „countryficiranog“ zvuka i razvijali čvršći groove, fraziranje angažiranijih tekstova uz složenije aranžmane s trubom, klavijaturama i pratećim vokalima. Za novi Cartel Sound poželio sam master čovjeka koji je bio odgovoran za žanrovski miks ranog rapa i indie-rocka. Howie Weinberg bio je najbolja osoba za to.“ Naravno, uz financijsku ješku s kojom su raspolagali, činilo se kao SF upecati takvog kapitalca. Nakon što su pred Božić stupili s njim u kontakt, uslijedio je video poziv u kojem su mu predstavili ideju. Pokazalo se da je Weinberg bio nevjerojatno susretljiv, komunikativan i znatiželjan što se tiče njihova zvuka i stila. Nakon što je čuo materijal, poslao im je poruku: „It’s a really cool album, very vibey and fun.“ U tom trenutku znali su da rade pravu stvar jer Weinberg itekako promišlja s kim će raditi i da će u konačnici dobiti ono što su htjeli – kompozicijski sklad albuma. Osim Weinberga, naglašava važnost dobrog duha splitske rock-jazz-blues scene, Franu Duila, koji se na albumu pojavljuje u sviračkoj, aranžmanskoj i producentskoj ulozi. Duilo, kao rijetko tko, ima znanje i sposobnost ulaženja u srž svake skladbe i artikulaciji prvotne emocije.
Činjenica kako glazbenici danas žive od singla do singla, da većinu slušatelja ne zanimaju konceptualne priče, Čelića nimalo ne zamaraju jer album im i dalje puno znači; donosi paket aktualnih tema i odraz jednog kreativnog razdoblja benda. Stilski definirati New Gondolierse je skoro pa nemoguć zadatak jer ima tu mješavine americane, funka, soula, bluesa pa čak i decentnog jazza. „Neopterećeni smo žanrovskim limitacijama pa smo kroz zezanje navodili kako smo u početku svirali gentleman-pop, pa cool-rock, sada je na red došao porno-gospel. Tekstovi na albumu Art Cartel sadrže dosta umjetničkih i ljudskih promišljanja, ali najbolje da svaki slobodoumni slušatelj protumači na svoj način naše poruke i metaforike“, ističe Čelić i nastavlja: „Što će donijeti novi materijal teško je znati, ali sa sigurnošću mogu reći da će biti drukčiji.“

New Gondoliers
Nakon doista sjajnih kritika Art Cartela, New Gondoliersi se nadaju većem broju koncerata jer upravo su live nastupi njihov glavni forte. Za sada su ugovoreni koncerti 14. ožujka u Vinkovcima, 15. u Zaboku i 16. u zagrebačkoj Močvari, ali to je tek početak turneje. Ako ste u blizini nekih od navedenih gradova, nemojte nikako preskočiti promociju maloga glazbenog bisera. Osim izvrsne svirke cijelog benda, teatralan i otkačen nastup s Čelićem u glavnoj ulozi, svaki koncert čini zasebnom pričom. „Svaka štorija, kao i svaki novi koncert, imaju svoju dinamiku, nije li istina?“ objašnjava.