Oscari 2022: od kulture otkazivanja do otkazivanja kulture

Oscari 2022 i bojkot glazbe

Posljednjih smo godina svjedoci uistinu korjenitih, tektonskih poremećaja i promjena koje je svijet rijetko kada doživio u tako zgusnutom razdoblju. Od eksponencijalnog rasta tehnoloških mogućnosti, globalne pandemije koja je ozbiljno uzdrmala temelje gospodarstva, proizvodnje, ali i osnovnih društvenih vrijednosti, pa sve do aktualnoga – upravo nevjerojatno – bjesomučnog rata u samom srcu Europe. Svaki od tih makrodogađaja nosi sa sobom i čitav niz mikrodogađaja, sve one nuspojave i posljedice koje dolaze u paketu s tako sveobuhvatnim promjenama.

Jedan od najopipljivijih primjera takvih posljedica je takozvani cancel culture, odnosno, kultura otkazivanja, što – kako i naziv kaže – znači izoliranje ili sprječavanje pojedinih osoba (ili događaja, pa i čitavih umjetničkih segmenata) za daljnje djelovanje. Kultura otkazivanja najočitija je u području umjetnosti i kulture, pa je tako, primjerice, #MeToo pokret završio karijere negdašnjih velikana optuženih za seksualno uznemiravanje, kao što su zloglasni producent Harvey Weinstein, glumac Bill Cosby, glazbenici R. Kelly i Marilyn Manson, pa i mnogi drugi.

No, kultura otkazivanja nije uvijek mehanizam kažnjavanja kojim se javnost i industrija služi. Ponekad je ona tek posljedica ljudske gluposti; u engleskom jeziku ima lijepa riječ – ignorance – s korijenom upravo u terminu ignorirati ili ignoriranje, recimo kao da se glupost očituje upravo kroz ignoriranje pojedinca da sagleda stvari iz pravog kuta.

Oscari 2022 održavaju se 27. ožujka

Bojkot cjelokupne ruske kinematografije

S obzirom da je ovo glazbeni, a ne filmski portal, nećemo se doticati, primjerice, nevjerojatne odluke Europske filmske akademije da zbog rata bojkotira cjelokupnu rusku kinematografiju, čak i pozivajući industriju da blokira bilo kakvo daljnje financiranje ruskih filmaša (kao i sudjelovanje istih na svjetskim festivalima), pa čak i onih koji su vrlo glasni protiv Vladimira Putina.

U Hrvatskoj smo umalo bili svjedoci bezumnosti kad su nas iz Zagrebačke filharmonije prije koji tjedan obavijestili da, zbog suosjećanja prema ukrajinskom narodu, s programa skidaju Čajkovskog. ‘Srećom’, to je bila riječ o nevještu načinu komuniciranja, s obzirom da su jedno Čajkovskijevo djelo zamijenili drugim.

No, s druge strane, u Velikoj Britaniji ili Irskoj nisu bili tako blagonakloni prema ičemu što ima veze s Rusijom. Londonska je Royal Opera House, tako, otkazala čitavu sezonu Labuđeg jezera, a toj kući su se pridružile i one u Bristolu, Edinburghu, Dublinu i ostalim većim gradovima, prisiljavajući organizatore i producente tog baletnog djela da javno zavape kako njihov rad nema veze s Putinovom vladom.

Umjesto toga, spomenut ćemo također nevjerojatnu odluku jedne druge, još važnije akademije – one američke (AMPAS) koja broji preko deset tisuća članova i koja dodjeljuje Oscare. Vodstvo Akademije filmskih znanosti i umjetnosti neki je dan, naime, odlučilo da sa ceremonije dodjele Oscara (koja će se održati 27. ožujka) izbace kategorije kratkometražnih filmova, scenografije, montaže, maske, zvuka i – originalne glazbe.

Pozadine ovakve – teško je naći odgovarajući pridjev, pa ću samo reći – glupe odluke leži, ukratko, u činjenici da se producenti dodjele Oscara već mnogo godina bore sa stalnim padom gledanosti i zamornom, predugom ceremonijom koja svojim trajanjem od četiri sata ne uspijeva generirati zainteresiraniju publiku, a ni sponzore.

Izbacivanje kategorija: glazba i zvuk pogođeni

Briljantni su umovi na sastanku vijeća zaključili kako je ceremoniju najbolje skratiti pa kako drugačije nego izbacivanjem čak osam kategorija iz live prijenosa, omalovažavajući time golem dio filmske industrije i pljujući u lice svima onima koji čine smisao postojanja cjelokupne sedme umjetnosti, a samim time i američke Akademije filmskih znanosti i umjetnosti. Osim toga, izbačene (možemo reći i bojkotirane) kategorije montaže, zvuka i originalne glazbe čine esenciju postprodukcije filma – bez njih film kao djelo ne postoji, on je tek hrpa neorganiziranih, nijemih fragmenata koji nemaju nikakve veze s finalnom vizijom i proizvodom koji mora završiti u kino dvoranama.

Ovakva odluka nije naišla na tišinu filmskih umjetnika: mnogi skladatelji, montažeri, majstori zvuka i redatelji glasno su se pobunili protiv nje, koristeći i krajnji domet društvenih mreža kako bi upozorili na ovu opasnu situaciju. Namjerno koristim izraz opasnu, upravo iz razloga jer se najveće nepravde događaju polako – jer je onda reakcija okoline najslabija (kao ona alegorija o žabi koja će brzo iskočiti iz lonca kipuće vode, ali će ostati nepomična i naposljetku skuhana u vodi koju polako zagrijavamo). Hoće li se iduće godine ukinuti i kategorije najbolje kamere, kostima i dokumentarnog filma? Hoćemo li potom ceremoniju 2024. godine gledati i bez kategorija sporednih uloga?

Pobuna filmaša

No, da se vratimo na reakcije iz filmskih krugova: osim što su neki filmaši najavili čak i bojkotiranje dodjele Oscara, neki predlažu konkretne korake. Tako, primjerice, majstor zvuka i dvostruki oskarovac Randy Thom, inače član Umjetničkog odbora našega Međunarodnog festivala filmske glazbe i zvuka (ISFMF), rekao je: „Prvo, ova odluka je upravo nevjerojatna, uvreda svima koji se bave filmom. Drugo, Akademija je golema organizacija koja je samo prije godinu dana imala 800 milijuna dolara vrijednosti u raznim oblicima. To je gotovo milijarda dolara ‘u banci’. Je li onda vrijedno tako omalovažiti vlastite članove, samo da bi se, kao, poradilo na boljoj gledanosti, i to u branši (televiziji, op. a.) koja je desetljećima ionako u stalnom padu. Vidio sam da su mnogi predložili bojkotiranje dodjele. Ne mislim da je to dobra ideja, ipak. Bilo bi puno bolje kad bi upravo dobitnici ovogodišnjih Oscara otvoreno u svojim govorima prozvali Akademiju i odali priznanje nominiranima i dobitnicima kipića u ovim izbačenim kategorijama.“

I redatelj Guillermo del Toro, također dvostruki oskarovac (za film Oblik vode), snažno je reagirao izjavivši kako „ovo nije godina za mijenjanje formata dodjele Oscara. Kao da se želi reći da neke kategorije vrijede puno više, ili da su neke puno vitalnije od onih drugih, što ne može biti dalje od istine.“

Uistinu, do danas, druge polovice ožujka, tek nekoliko dana prije ceremonije dodjele Oscara, već je gotovo četiri stotine industrijskih teškaša – od Johna Williamsa do Stevena Spielberga – potpisalo peticiju i javno se usprotivilo ovakvu Akademijinom odnašanju prema umjetnicima.

Je li ljudska glupost opasna?

Iako se mnoge takve odluke donose na temelju površnih ekonomskih računica ili političkih strasti, a ne nužno ciljane malicioznosti, one su ipak vrlo jasan odraz opasne gluposti, odnosno, ignorance koju smo spominjali ranije u tekstu. Živimo u vremenu kad bi umjetnost trebala biti ne bijeg od stvarnosti, već upravo onaj najsnažniji dodir sa stvarnošću, implementirana u svaku poru društva. Mogućnost i sloboda izražavanja trebala bi biti podržana od svakog pojedinca i institucije, koliko god romantičarski to zvučalo. No, time već ulazimo u domenu nemogućeg, jer, kao što bi i Albert Einstein rekao: „Samo dvije stvari su neograničene, ljudska glupost i Svemir. A za Svemir nisam siguran.“

I, uistinu, protiv gluposti nema mnogo oružja, a i ona koja postoje nisu previše efikasna. Možemo jedino i dalje nastaviti biti glasni kritičari, širitelji svijesti i ispravnih činjenica i nadati se da ćemo time nadglasati tu istu glupost.

Tako da, tko zna, možda, ali samo možda, u noći s 27. na 28. ožujka doista vidimo sve kategorije ravnopravno predstavljene na ceremoniji dodjele Oscara, pravedno slaveći svaku sferu filmske (i glazbene) umjetnosti.