Deset pjesama koje ove godine slave 50. rođendan

Ove će godine mnogobrojni hitovi objavljeni davne 1975. proslaviti veliki polustoljetni jubilej

Među njima su mnogobrojne uspješnice bez kojih danas ne možemo zamisliti domaću glazbenu scenu. Mnoge od njih još uvijek su stalni stanari radijskog etera ili su standardni dio koncertnog repertoara – neke u originalnom izdanju, neke samo kao obrade, a neke i jedno i drugo. Donosimo deset najznanimljivijh regionalnih domaćih hitova koji ove godine slave pedeseti rođendan.

Mišo Kovač – “Ostala si uvijek ista“

Jedan od najslušanijih pjesama Miše Kovača zasigurno je “Ostala si uvijek ista”. Radi se o pjesmi koja je obilježila karijeru ovog velikana, a kojom je 1975. pobijedio na tadašnjoj Hit paradi. Iste je godine objavljena na singl ploči, a iduće na istoimenom albumu koji je prodan u čak 200.000 primjeraka.

Osim njegovih brojnih hitova u kojima uživaju sve generacije ljudi na prostoru bivše Jugoslavije, nesumnjivo da je ova kompozicija među najslušanijima. Stihove je napisao Željko Sabol, a glazbu Đorđe Novković. 

Prema izvoru, žena kojoj je posvećena ova pjesma zove se Agica Gržetić. Sobol je upoznao Agicu u Dobrinju na Krku. Ne može se reći da se između njih rodila ljubav, s obzirom da je ona bila poprilično starija od njega, ali je definitivno bila simpatija njegovog srca. Tu razliku u godinama dočaravaju stihovi „među nama dani i godine stoje“. Agica je bila neobično romantična žena, senzibilna, sentimentalna i osjetljiva. Lako bi pustila suzu. Stoga i stihovi: „ostala si uvijek ista i ove suze na licu tvom“. Sudbinski susret njih dvoje, koji je motiv nastanka pjesme, desio se 1975. godine. Tom prilikom su se upustili u dugu šetnju, u kojoj je Agica otkrila Željku da voli pjesme Miše Kovača. To je pjesnik zapamtio, te je nakon što je napisao stihove od Đorđa Novkovića zatražio da sklada pjesmu za Kovača.

Tereza Kesovija – “Nježne strune mandoline“

Tereza Kesovija je 1975. postigla značajan uspjeh i na Splitskom i na Zagrebačkom festivalu. Pjesma koja se održala i do dan danas, “Nježne strune mandoline”, 1975. je osvojila 2. nagradu publike na Splitskom festivalu dok je na Zagrebačkom s pjesmom “Zaboravi ako možeš” iste godine dobila 1. nagradu publike. Istoimeni je album objavljen te godine za Jugoton postigao srebrnu tiražu. Bio je to samo početak festivalske dominacije Zdenka Runjića koji za ovu pjesmu potpisuje glazbu i tekst, dok je za aranžman bio zadužen Stipica Kalogjera.

Oliver Dragojević – “Galeb i ja”

Pouzdan znak kvalitete i sinonim za preko dvadesetak splitskih festivalskih bisera zasigurno je autorski tim Runjić-Fiamengo-Zuppa-Kalogjera, a u interpretaciji jednog jedinog Olivera Dragojevića. Bili su nerazdvojan dio dalmatinske pjesmarice 20. stoljeća, a na Večerima dalmatinskih šansona 1975. u Splitu Oliver je nastupio s pjesmom “Galeb i ja”. Od dvanaest predstavljenih šansona te večeri, osvojio je tek osmo mjesto, no ušao u vječnost s ovom, pjesmom nad pjesmama, svih splitskih festivala. Runjićeva “Galeb i ja” danas se smatra jednom od najljepših hrvatskih pjesama uopće.

Prema izvoru, dok je šetao splitskim Firulama sa sinom Borisom koji je u to vrijeme pohađao prvi razred osnovne škole, puhalo je jugo. Ona klasična splitska južina koja utječe na raspoloženje, a galebovi su se okupljali na lažini (=osušena morska trava, izbačena na plažu). Upravo mu je sin predložio da napiše pjesmu o galebu.

S tom je idejom došao pred Tomislava Zuppu, pa mu ispričao kako je zamislio pjesmu; galeb kao slobodna ptica koja nema prirodnih neprijatelja, nasuprot čovjeku skučenom dolje u okovima vlastitih briga. Zuppa mu je pismom poslao tekst za tri dana, ali se Runjiću nije svidjela.

Runjićeva ideja je bila da “Galeb i ja“ bude hommage klapi, no čim ju je osjetio Oliver Dragojević, pitao ga je: „Za koga ti je ovo?“. Kad je Runjić rekao kako je pjesma za Omiš, Oliver mu nije dao: „Ma kakav Omiš, ovo ja pivam!“.

Zdravko Čolić – “April u Beogradu” 

Jedan od najvećih i najprepoznatljivijih Čolinih pjesama zasigurno je “April u Beogradu”. Autor pjesme je Kornelije Kovač, a s ovom je pjesmom Zdravko Čolić 1975. pobijedio na Beogradskom proleću.

Neki od izvora kažu da je pjesma nastala kada je Kovač služio vojsku, a neki da je nastala zbog težnje za neutralnosti tržišta – Čola je tako postao Sarajlija koji je pjevao u Beogradu: “Ljudi su vezali moju vojsku s ovom pjesmom, što nije točno. To je autorski doživljaj Kornelija Kovača koji je služio rok u Beogradu. Moja je vojska došla četiri godine kasnije. U pjesmi su se našli mnogi mladi u uniformi. Ja sam je u potpunosti shvatio služeći u Topčideru. Prošao sam kroz pjesmu kao stotine tiruća beogradskih vojnika, kroz generacije. Širina te autobiografske slike je veoma univerzalna i prijenosna. Zato je voljena. Pjesmu na neki poseban način dele Beograd, njegovi vojnici i njihove djevojke”, rekao je za Novosti.

Pjesma je postala veoma popularna u Jugoslaviji, a i sada, pedeset godina kasnije, i dalje je veliki hit u cijeloj regiji.

Dado Topić i Time – “Da li znaš da te volim” 

Prilikom snimanja drugog albuma u Ljubljani, grupa Time našla se u nezavidnoj situaciji: ponestalo im je minutaže za dovršetak LP-a. Prijedlog Dade Topića tada je bio: „Hajde, snimit ćemo nešto što baš nije timeovski. Neku nježnu, romantičnu temu…“. Tom nekom, čudnom igrom slučaja (a možda i ne!), nastala je pjesma “Da li znaš da te volim“, za koju Dado potpisuje glazbu i tekst. Svoj doprinos u aranžiranju pjesme dao je i Dečo Žgur.

Glazbenici će sigurno znati na što misle kada neku pjesmu okarakteriziraju kao „ljigu“. Upravo su tako dečki iz benda nazivali „Da li znaš da te volim“. No, publika je ona koja uvijek ima zadnju riječ i u ovom je slučaju ona presudila njezinom dugom životu. Uz nju se vežu mnoge životne priče ljudi kojima se usadila u srca i koji su je odabrali za suputnicu u posebnim, njima važnim, životnim događajima.

Otkrio je to Dado Topić u emisiji “Moja pjesma”, ali i što ga je zaprepastilo kada ju je po prvi puta čuo (na već objavljenom albumu), kao i o suradnji s kolegama glazbenicima Vedranom Božićem, Mariom Mavrinom i Branenetom Lambertom Živkovićem…

„To je bilo vrijeme kada je publika shvatila da, osim slušanja glazbe na koncertima, mogu biti i dijelom repertoarskog dijela u smislu masovnih pratećih vokala. Nekim čudom, od svih super pjesama koje smo imali za koncerte, nekako je ‘Da li znaš da te volim’ uvijek bila najljepše primljena… I sretan sam što je tako…“, zaključio je Dado.

Oliver Dragojević – “Što učinila si ti” 

Godine 1975. Oliver je objavio samostalni prvijenac Ljubavna pjesma na kojem se našla i skladba “Što učinila si ti”. Autor glazbe i teksta je Zdenko Runjić, a ova je pjesma inspirirala generacije. Godinu ranije Oliver je objavio snimku pjesme za tržište Sovjetskog Saveza koja je objavljena na LP-u s Ansamblom Saše Subote koji je vodio istaknuti beogradski jazz orkestar. Ova se pjesma smatra jednom od prvih funk pjesama u Jugoslaviji te potencijalnim početkom disco kulture ovih prostora. U kasnijim godinama doživjela je niz interpretacija od kojih je zasigurno najpoznatija ona Dine Dvornika.

Bijelo dugme – “Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac”

Jedan od najvećih hitova Bijelog dugmeta, i danas omiljena i često svirana pjesma datira iz 1975. hodine. Goran Bregović već je tada pokazao da je majstor teksta i glazbe i da zna napraviti hit. Pjesma “Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac” objavljena je na albumu Šta bi dao da si na mom mjestu koji je sniman u Londonu i slavodobitno objavljen u SFRJ 1975. Album je snimljen u slavnom londonskom tonskom studiju Air Recording Studios s engleskim producentom Neilom Harrisonom, inače tada producentom grupe Cockney Rebel. Snimanje im je organizirao i nadgledao glazbeni urednik Jugotona Veljko Despot. Bas gitaru je svirao Željko Bebek, jer je Zoran Redžić uoči snimanja teško povrijedio prst lijeve ruke. Zbog ovog albuma je diskografska kuća Jugoton pokrenula novo priznanje – dijamantnu ploču, jer je njegova prodaja srušila sve rekorde.

Vrhunac u pjesmi je refren otpjevan u maniru bosanskohercegovačke narodne glazbe uz istaknutu pratnju električne gitare i bubnjeva. Tekstualno, ova ljubavna pjesma odsvirana je u tipičnom maniru pastirskog rocka koje je Bijelo dugme sviralo na početku karijere.

Pro arte – “Jedna mala plava”

Grupu Pro arte osnovao je 1967. godine klavijaturist i autor Đorđe Novković. Dolaskom Vladimira Savčića Čobija u grupu oni postaju prave zvijezde. Svojim javnim djelovanjem brzo su stekli popularnost kod publike, a zapaženi su bili njihovi nastupi na festivalima Zagreb 68 i Vaš šlager sezone 69, kao i na Pop festivalu – svjetskom studentskom skupu u Sofiji 1968. godine. Radi se o početku tzv. “zagrebačke faze” ove grupe, kada se polovicom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Đorđe Novković preselio u Zagreb. Iste su godine pobijedili i na Splitskom festivalu s pjesmom “Vratija se Barba iz Amerike”, nakon čega su bili i na turneji po Sovjetskom savezu u sklopu koje su održali čak 120 koncerata.

Pepel in kri – “Dan ljubezni”

“Dan ljubezni” (na slovenskom “Dan ljubavi”) je pjesma iz 1975. koju je izvodila slovenska grupa Pepel in kri. Muziku za nju je napisao Tadej Hrušovar, tekst Dušan Velkavrh, a aranžirao i producirao Dečo Žgur. Kao singlica se 1975. pojavila u izdanju RTV Ljubljana. Originalno je izvedena te pobijedila na Opatijskom festivalu zahvaljujući čemu je postala jugoslavenski predstavnik na natjecanju za Pjesmu Eurovizije 1975. Na njemu je osvojila 22 boda i 13 mjesto. Danas se smatra jednom od najpoznatijih slovenskih zabavnih pjesama.

Pepel in kri sudjelovao je na svim važnijim domaćim festivalima zabavne glazbe, a tijekom osamdesetih članovi su bili najcjenjeniji prateći vokali zabavne muzike u bivšoj Jugoslaviji. Postavku grupe činili su: Tadej Hrušovar, Ditka Haberl, Ivo Mojzer, Oto Pestner, Dušan Velkaverh, Palmira Klobovs i Nada Žgur. Zanimljivo je kako je četiri članova tog benda nastupilo uz Tota Cotugna u skladbi “Insieme: 1992.” s kojom je u Zagrebu trijumfirao na Eurosongu.

Neda Ukraden – “Srce u srcu”

Diskografski start Nede Ukraden bio je 1975. s pjesmom i albumom “Srce u srcu”. Album je prodan je u preko 300.000 primjeraka, a sa singlom se Neda predstavila na Opatijskom festivalu, koji je služio i kao jugoslavensko izlučno natjecanje za Eurosong. Zauzela je drugo mjesto, a pobijedila je grupa Pepel in kri. Album je snimljen u produkciji Nikole Borote Radovana i realiziran uz njegov bend Kamen na kamen. Tako se i album trebao zvati Neda & Kamen na kamen, ali je zbog uspjeha singla promijenjeno ime albuma. Upravo s tom pjesmom krenula je velika karijera Nede Ukraden koja traje i danas.