Govore Fred Everything, Bawrut i Dora Dora
Priče o pjesmama inspiriranim Tisnom: „Rekli su mi: 'Unutra je Kerri Chandler i snimit ćeš mu vokal'“
Neki se trenutci ne mogu ponoviti, ali ih zato možemo sačuvati – u zvuku, slici ili emociji.
Malo dalmatinsko mjesto Tisno i kultni open air klub Barbarellas već su godinama domaćini brojnim glazbenim festivalima i pozornica upravo takvih trenutaka – jedinstvenih, neočekivanih, često na granici između stvarnog i filmskog.
Već više od desetljeća, Tisno privlači tisuće posjetitelja iz cijelog svijeta zahvaljujući nizu boutique festivala koji su od ovog mirnog mjesta stvorili jedno od ključnih uporišta europske elektroničke scene. Brojke su impresivne: ove sezone održava se osam festivala, očekuje se oko 20 tisuća gostiju i značajan turistički prihod.
No priča o Tisnom ne staje na statistici. Pripremajući se za novu festivalsku sezonu, otkrili smo još važniji trag koje je ovo mjesto ostavilo: onaj stvaralački. Mnogi su glazbenici upravo ovdje pronašli nadahnuće koje su kasnije pretočili u pjesme. Troje od njih – jazz pjevačica Dora Škender, talijanski producent Bawrut i kanadski deep house veteran Fred Everything – ispričali su nam kako ih je Tisno inspiriralo da stvore glazbu koja traje duže od jednog ljeta.
Fred Everything: „Obožavam hrvatsku ‘pomalo’ vibru“
Ponekad glazba ne nastaje u studiju, nego na otvorenom pod zvijezdama, dok se sunce tek probija iza borova. Takav je bio trenutak koji je Fred Everything, kanadski DJ i producent s dugogodišnjom karijerom doživio u Tisnom – i pretvorio u pjesmu. Njegov album Long Way Home rezultat je ljeta provedenih na hrvatskoj obali. No jedan trenutak iz 2016. godine ostao mu je posebno urezan u pamćenje.
„Pjesma ”Barbarellas” – točnije verzija ”7 AM in Tisno Dub” – inspirirana je mojim closing setom u Barbarellasu. Bilo je to tijekom prvog izdanja Defected festivala“, prisjeća se Fred.
Fred Everything u Barbarellasu / privatna arhiva
Fred Everything na Defectedu / privatna arhiva
Za njega taj trenutak nije bio tek još jedan gig u nizu. Bio je to spoj atmosfere, krajolika i posebnog dalmatinskog duha.
„Pomalo vibra koju sam osjetio u cijeloj Hrvatskoj ono je što me najviše privuklo. Sve ide polako, ali s puno osjećaja. Nigdje ne trebaš žuriti. Uz to, meni je Barbarellas jedan od najboljih open air klubova na svijetu“, kaže.
Pjesma je, naravno, nastala nakon povratka kući – kad je euforija slegla, a uspomene ostale titrati u mislima.
„Sve je došlo kasnije. Kad sam imao vremena to probaviti, preslušati snimke seta, sjetiti se lica, boja, mirisa… Pokušao sam to pretočiti u glazbu“, govori Fred.
No ono što zaista izdvaja Tisno i njegove festivale nije ni produkcija, ni lineup.
„Ljudi i krajolik. To dvoje čini cijelu priču“, zaključuje glazbenik.
Bawrut: „Snimio sam valove i to su danas prve sekunde pjesme“
I najintimnije glazbene priče često počinju sasvim jednostavno.. Tako nas u svoj svijet vodi talijanski producent i DJ Bawrut, koji je, iako danas živi u Madridu, odrastao tik uz hrvatsku granicu, u Goriškoj, mjestu gdje se sljubljuju slavenska i latinska kultura. Njegova veza s hrvatskom obalom, dakle, nije samo turistička, već i osobna, duboka i oblikovana još u djetinjstvu.
„Hrvatska je bila mjesto svih mojih ljetovanja kad sam bio dijete i mladić“, kaže Bawrut.
Jedan poseban trenutak s tih putovanja pretočio je u ”Tisno Memoriae”, pjesmu koju je napisao tijekom pandemije, dok je bio zatvoren između zidova madridskog stana, a mislima na valovima Jadrana.
„Godinu prije svirao sam na festivalu Love International, proveli smo prekrasan tjedan u Tisnom, prijatelji i ja. Jednog dana sam išao sam plivati, snimio sam zvuk valova. Ti valovi su sada prve sekunde pjesme. Kad sam stvarao pjesmu, nisam bio u najboljem raspoloženju, pa me ta nostalgija – koju inače ne volim – podsjetila na nešto lijepo i dala mi utjehu“, prisjeća se.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pjesma je dio njegova albuma In the Middle, konceptualnog rada posvećenog Mediteranu i njegovim raznolikim krajolicima, kulturama i osjećajima. ”Tisno Memoriae” njegov je osobni hommage moru – „našem morju“, kako ga on zove, miješajući talijanski, hrvatski i svoj glazbeni jezik.
Tisno ga je inspiriralo više od bilo kojeg drugog festivalskog mjesta. Ne zbog razglasa, headlinera ili party brodova – već zbog atmosfere.
„To mjesto je kao vremeplov – izgleda kao jugoslavensko ljetovalište iz 70-ih koje je netko na tjedan dana pretvorio u britanski festival. I to ima šarma. Šteta mi je jedino što nema više lokalnih DJ-eva. Sve dolazi u paketu iz UK-a, a šteta je to jer je ovo ipak Hrvatska“, kaže iskreno.
Dora Dora: „House legendi sam prepjevala ‘O jednoj mladosti’“
I najnevjerojatnije stvari mogu se dogoditi bilo kome – pa i curi odrasloj u Sesvetama – počinje nam svoju filmsku priču iz Tisnog jazz pjevačica Dora Škender, koja danas ima adresu u Berlinu. Ona je prije nekoliko godina radila na Suncebeatu kao boat party manager. Dugo je sanjala o tome poslu, a godinu prije je i volontirala na festivalu, pa je bila presretna što je sada dobila i konkretni angažman.
„Šesti dan festivala tim je išao u Barbarellu, gdje je Kerri Chandler svirao zatvaranje. Ostala sam do 7 ujutro, iako sam već u 12 trebala biti na smjeni. Probudila sam se sretna i ispunjena, te spremna izgurati još taj jedan zadnji dan festivala“, prisjeća se Dora.
Poslijepodne tog dana stvari su krenule u sasvim neočekivanom smjeru. Na drugom od tri boat partija koje je imala u rasporedu dobila je poziv od svojeg nadređenog, event managera Carltona.
„U tom trenutku on me je poznavao već dvije godine, ali tek nekoliko dana ranije saznao je da pjevam. Slučajno me je čuo kako pjevušim dok sam slagala terasu ispred ureda, ne znajući da me itko sluša“, prisjeća se Dora.
Carlton je Doru zvao iz Barbarellasa, gdje je bio s već spomenutim Kerrijem Chadlerom, inače globalno poznatim DJ-em koji je jedan od utemeljitelja deep house žanra. Zadnji dan festivala Kerri je u tajnosti Barbarellas pretvorio u svoj studio te odlučio tamo snimiti jednu od pjesama za svoj album Spaces and Places, na kojem su se na koncu našle 24 pjesme snimljene u 24 najbolja kluba svijeta – od Londona i Ibize, pa sve do Tisnog. Kerri je već imao pjesmu, a odlučio je da bi volio na njoj imati i vokal te pitao ima li u blizini netko tko zna pjevati. Carlton se sjetio Dore i njezinog pjevušenja, a event managerica Ema, koja se isto našla na lokaciji, imala je Dorin Instagram, gdje je bila objavljena njezina obrada pjesme ”O jednoj mladosti” Josipe Lisac iz emisije Dobro jutro, Hrvatska. Kerri ju je poslušao, svidjela mu se emocija iako nije razumio riječi, i rekao je: „Super, dovedite je.“
„Kad me je Carlton nazvao, samo je pitao: ‘Bi ti pjevala?’ Na što sam iskreno odgovorila: ‘Pa baš i ne… pred ljudima? Ne bih baš, haha.’ Rekao je: ‘Ma nije pred ljudima, više je neka snimka.’ Pomislila sam: OK, on je nadređeni, valjda zna što radi. Vjerovala sam mu kao osobi i znala da me ne bi stavio u neugodnu situaciju – pa sam rekla: ‘Ajde dobro’. Odjednom me skidaju s broda, Carlton uzima mikrofon s Gardena i ulazimo u auto bez riječi. Vozimo se u tišini, očito izbjegava razgovor jer mi ne želi reći kamo idemo. Nakon petnaestak minuta prepoznajem put – idemo prema Barbarelli. Stižemo na parking, ja zbunjena, a on mrtvo hladno kaže: ‘Unutra je Kerri Chandler i snimit ćeš mu vokal.’ U šoku sam počela psovati „po naški“, a on se je samo smijao’, prisjeća se Dora.
Ušla je u Barbarellu razrogačenih očiju, na rubu suza – i tu je, govori, počela jedna od najljepših večeri njezina života.
„Kerri je već bio tamo i napravio glazbenu podlogu. Prije nego smo krenuli, pitao me je da mu objasnim o čemu govori pjesma ”O jednoj mladosti”, koja mu se jako svidjela. Osjetio je emociju i prije nego što je razumio značenje. Preveli smo riječi, ja sam im našla melodiju koja je odgovarala uz njegovu glazbu, te smo na koncu iskoristili te stihove za zajedničku stvar“, priča Dora.
Cijela je stvar bila vrlo emotivna.
„Svi prisutni ostali su u šoku jer je pjesma govorila o nečemu što sam baš tada proživljavala – možda, tko zna, jedna od tisuću bit ću baš ja. Značenje se poklopilo s mojim životom i rekao mi je da to iskoristim – jer je autentično“, govori Dora, pa nastavlja:
„Od tuda i tekst pjesme – oblikovani prijevod ”O jednoj mladosti”. Autor teksta, pokojni Ivica Krajač, tada je još bio živ i iz Croatia Recordsa su mi rekli da je bio obaviješten. Zanimljivo je i to da je Krajač prevodio američke pjesme za jugoslavensko tržište, a ova je pjesma zapravo prevedena za američkog house producenta“, kaže.
Ističe kako je pjesma posebna, emotivna, old school. Kad je dobila finalni proizvod, prvo je pet dana odgađala da je otvori, no na kraju je zadovoljna kako je sve ispalo.
„Nije rađena da bude klupski hit, nego da prenese osjećaj – i to cijenim, i mogu stati iza toga. Nakon nekoliko dana i slušanja s obitelji i prijateljima, ušla sam u đir. Sve ovo dijelim iskreno jer – strah je stvarno naš najveći neprijatelj te može čak i najljepšu stvar u životu pretvoriti u negativnu. Gledam na to kao na veliku lekciju i nikada ne prestajem biti zahvalna“, kaže Dora.
Ima i samo riječi hvale za Kerrija.
„Iznenadilo me je to što se on prije svega smatra znanstvenikom, a tek onda glazbenikom. Dok su drugi fokusirani na party scenu, kojom se on zapravo nikad nije previše bavio, Kerri je završio prestižni Princeton – studij računalnih znanosti. Član je savjetničkog vijeća američke organizacije METI (Messaging Extraterrestrial Intelligence), koja surađuje s NASA-om. Slao je impulse i glazbu u svemir. Njegova izdanja, uključujući album Spaces and Places, često imaju svemirske i znanstvene motive – sad znam i zašto. Pristupa glazbi iz znanstvene perspektive i totalni je štreber, što mi je bilo nevjerojatno fascinantno i osvježavajuće“, govori Dora, koja je, inače, za ovu suradnju nagrađena i Ambasadorom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
A na koncu se osvrće i na posebnu lokaciju na kojoj se odvila ova nevjerojatna epizoda iz njezina života.
„Najposebnije kod Tisnog je koliko je mjesto mirno i kontrastno u odnosu na sve što se događa na festivalu. Onako dalmatinski – lagano, sačuvano mjesto koje se ne podvodi previše turistima. Kad gledam druga turistička mjesta, osobito ona koja ciljaju na party turizam, vidim potpunu komercijalizaciju i uništavanje lokalnog identiteta, što ovdje nije slučaj“, ističe.
Kaže da je fascinira jednostavnost koju imaju publika i izvođači, te to što i velike zvijezde šetaju kamenim puteljcima Gardena, plešu u prvim redovima, idu na intimne boat partyje. Backstage „kulture” gotovo da nema – samo ono nužno.
„Tamo se stvarno osjećaš kao dio nečega, i kao partijaner, i kao netko tko radi. Ljudi se lako povežu i dožive iskustva kojima inače možda nikad ne bi imali pristup. Čula sam više priča poput svoje – ljudima je to mjesto promijenilo život: pokrenuli su nove karijere, upoznali ljude koje su kasnije oženili, stekli doživotne prijatelje“, zaključila je Dora.
