15
stu
2023
Priče

Pališ 100,5...

Radio Student: radio koji (ni)je za svakog

Radio Student

Radio Student / Foto: Franka Štrkalj

share

Radio Student gnijezdio se na vrhu Lepušićeve ulice, na prekrasnoj velikoj terasi. Voditelji, urednici, novinari i gosti do petog kata stižu stepenicama jer liftu pristup ima samo osoblje fakulteta. Uspon nije strašan, ali do vrha se već poprilično ugrijete. To je dobro, jer nakon ulaska dogodit će se jedna ili više ovih situacija, možda i sve istovremeno. Kroz predsoblje u kojem se nalazi veliki kauč panično trčkara netko s isprintanom najavom, vukući za sobom blagi vonj stresa koji dopire iz deska. Iz režije izlijeće tehničar i, tonom koji spaja nemoć, frustraciju i nebrigu, viče „Ima li vijesti? Tko je na vijestima?“

Foto: Franka Štrkalj

Na kauču netko drijema i ubija vrijeme do predavanja, svoje emisije ili kraja mamurluka. Vrata studija otvaraju se uz glasan smijeh i iz njega provaljuje petero glumaca/glazbenika/redatelja/promotora/organizatora, koji se zahvaljuju uredniku na razgovoru i na popis stavljaju sve koje ugledaju. Cijelo to vrijeme iz etera pažnju gricka nešto za što si na prvu siguran da je Fela Kuti, na drugu da je klasična jungle traka iz devedesetih, onda da je možda ipak neka opskurna YU-funk stvar, a na kraju bi to mogao biti novi singl benda koji će imati najbolji album ove godine po izboru Pitchforka.

Još samo prolazak kroz režiju i stići će se do terase. Najbolje je u režiju banuti tijekom nečije najave (to ćete prepoznati po upaljenome crvenom svjetlu iznad vrata), tako da pomognete stvoriti taj divni zvučni pečat Radio Studenta, navalu razgovora i smijeha iz druge prostorije te zvečanje metalnih žaluzina na vratima. Do terase vas usmjerava još malo vesele buke koju proizvodi živahan, smijehom poškropljen razgovor mladih ljudi.

Važnije je reći koliko je ludo divan bio onaj gig i kako je strašno odglumljena ona predstava ili koliko su brutalni oni zadnji albumi i kako je super bio onaj gost i bio je pravi pakao izrezati snimku na traženu minutažu

Komentiraju se odgledani koncerti, predstave, filmovi, festivali, performansi, dijele se pozivi i popisi za nadolazeće, fakultet i „prave“ vijesti samo ovlaš se spominju. Važnije je reći koliko je ludo divan bio onaj gig i kako je strašno odglumljena ona predstava ili koliko su brutalni oni zadnji albumi i kako je super bio onaj gost i bio je pravi pakao izrezati snimku na traženu minutažu. Radio živi, komešanje nikada ne prestaje. Ekipa isijava entuzijazam iako je na brodu koji tone (novinarstvu), dapače u njegovom potpalublju (radijsko novinarstvo).

Foto: Franka Štrkalj

Uvodni su odlomci malo ružičasti, zapravo subjektivni amalgam mojih pozitivnih dojmova Radio Studenta koje sam skupio od jeseni 2019. od kada uređujem emisiju Zvučni zid. Ali vjerno prenosi taj blago kaotični entuzijazam koji pogoni Radio već 27 godina. Ljudi, glazba i emisije su se mijenjale, ali ta je poticajna atmosfera opstala. Na novoj lokaciji Radio je zguran u neprikladne uredske prostore i nakon obnove fakulteta neće dobiti svoj stari prostor i legendarnu terasu. Radio je sada postao stariji od ljudi koji stvaraju njegov program. U kurikulumu matičnog fakulteta potpuno je marginaliziran. Kako onda to krasno komešanje traje i dalje?

Radio Student

Foto: Franka Štrkalj

Pališ 100,5

Svira:

Morphine – ”Shapes”, francuski elektronski avant pop
Stone Temple Pilots – ”Sex Type Thing”
Réseau D’Ombres – ”Mirrors”, francuski new wave punk

Emisija je Šafl šou. Ne bi nikako trebalo funkcionirati. Koncept je ogromna količina muzike, spominje se 500 gigabajta, iz koje opcija shuffle iliti nasumičnog odabira puni cijelu emisiju. Besmisleno, zar ne? Zapravo uopće nije, jer Sanove najave kao da uspiju utisnuti kontekst u kaos i čak izgraditi uzbuđenje oko toga što će doći sljedeće.

Možda je odgovor u samom početku Radija. Formalno-tehnički gledano, priča je počela 1996. godine donacijom radijske opreme američkog International Media Fund Fakultetu političkih znanosti. Ta fondacija je u europskim tranzicijskim zemljama donirala opremu i sredstva za osnivanje neovisnih medija. „Dobili smo opremu za to vrijeme nenormalnu“, kaže Silvio Šop, prvi šef tehnike Radio Studenta (danas je urednik u informativnom programu Hrvatskoga radija).

„Svi su ostali htjeli birati glazbu ili pričati u eteru“

Bio je i član prvoga uredničkog kolegija, koji je većinom bio sastavljen od ljudi koje su na FPZ pozvali on i Jadranka Rilović, tada stručna suradnica u nastavi za kolegije radijskog novinarstva (danas glavna urednica Drugog programa Hrvatskog radija). Tehniku je preuzeo jer, kako kaže, „svi su ostali htjeli birati glazbu ili pričati u eteru“. On je u to vrijeme bio suradnik na Hrvatskom radiju i Fakultet ga je pozvao da procjeni donaciju. Potpuno se iznenadio pronašavši najmoderniju opremu za produkcijsku režiju i režiju za emitiranje, uključujući odašiljač i antenu. Nakon toga asistirao je inženjeru fondacije Charlieju Wootenu koji je cijeli radio složio za dva dana. „Ja sam tamo bio na razini – dodaj kabel.“

Foto: Franka Štrkalj

Emitiranje je počelo zadnjeg dana listopada 1996. godine. „Glazbeno, Radio nije zvučao kao što zvuči sada, to se dogodilo kada je preuzela sljedeća ekipa koja je bila okupljena oko Ivana Ramljaka, što je bilo vrlo brzo nakon pokretanja. Ja sam se što prije htio maknuti, nisam tamo imao interesa jer sam smatrao da je taj radio za ljude koji studiraju i žele se dokazati. Bilo mi je stalo da to dignemo i znao sam da ću rijetko imati priliku da sudjelujem u dizanju radija od samog početka, doslovno od sastavljanja komponenti. Bilo je to i vrlo, vrlo zanimljivo doba, vrijeme prosvjeda za Stojedinicu i čak smo razmišljali da mi preuzmemo njihov signal ako njih nasilno ugase.“

Bilo je to i vrlo, vrlo zanimljivo doba, vrijeme prosvjeda za Stojedinicu i čak smo razmišljali da mi preuzmemo njihov signal ako njih nasilno ugase

„Kod odlaska sam se najviše brinuo što će biti s tehnikom jer je teško naći novinare koje baš zanima tehnika. Ali imao sam sreće da su počeli dolaziti i studenti drugih fakulteta i tako je došao jedan student FER-a, Goran Tomaš, kojem sam to predao i pokazao se stvarno fenomenalan, čak i neke američke sustave sam prilagodio na standarde s kojima smo mi radili.“

Sudjelovao je i na prvoj audiciji na kojoj je snimljeno stotinu i troje ljudi. „Sve što smo napravili jest da smo isprintali i polijepili po svih pet katova A4 papir na kojem smo pozvali zainteresirane da se jave i, pazi, snimali smo cijeli dan, od jutra do večeri. Žao mi je što nisam sačuvao tu vrpcu“, kaže Silvio kroz smijeh. Iako je na Radio Studentu proveo vrlo kratko vrijeme, sjećanja su pozitivna.

„U svakom slučaju bilo je lijepo. Ja sam za takav radio. Ja, naravno, ne bih nikada radio takav radio jer nisam alternativac, ali zašto ne? To se pokazalo jako dobro jer se čak i danas Radio Student pojavljuje u nekim istraživanjima s obzirom na to da je drugačiji.”

Foto: Franka Štrkalj

Pališ 100,5

Svira:

Deerhunter – ”Desire Lines”
The Quakes – ”Read for a War”, nešto što se opisuje kao psychobilly
Reverend and the Makers – ”Silence is Talking”

Emisija je:

Knjiški moljac – ovo bih opisao kao Treći program Hrvatskog radija, ali za 21. stoljeće Pametne, načitane, elokventne i duhovite djevojke čereče super ozbiljne književno-teorijske pojmove kao od šale. Urednice su Ema Marača i Izabela Šegedin.

Foto: Franka Štrkalj

Kao uvijek u nastanku divnih stvari, upliće se čisti slučaj. Ivan Ramljak, u to vrijeme suradnik u programu Radija 101 i član „nekog benda“ (ime benda nije spomenuo) dolazi na FPZG dati o tom bendu intervju za fakultetski časopis Puls. Zamjećuje plakat koji objavljuje osnivanje radija i poziv na audiciju. Naravno, nudi svoju pomoć i na poticaj tadašnjeg prodekana Ivana Grdešića postaje član tek osnovanoga uredničkog kolegija novog radija, kasnije i glavni urednik.

„To se prvobitno trebalo zvati Krugovalna postaja Fakulteta političkih znanosti i postojao je jingl s tamburašima koji sviraju Vilu Velebitu.“

Radio je trebao služiti za praksu studentima na kolegiju radijskog novinarstva, ali je isto tako imao koncesiju za radijsku frekvenciju na području grada Zagreba, čime bi bio i normalna radio postaja koju javnost može slušati. Ovdje ne mogu ne uključiti jednu pikanteriju, tako primjerenu za devedesete u Hrvatskoj. „To se prvobitno trebalo zvati Krugovalna postaja Fakulteta političkih znanosti i postojao je jingl s tamburašima koji sviraju Vilu Velebitu.“ U trenutku kada se Ivan priključuje Radiju, od te ideje se odustalo, ali unutar kolegija i dalje postoje različite vizije programa.

„Ti ljudi su bili komercijalno orijentirani. Jedna cura je predložila da imamo emisiju tamburaške glazbe Tamburica top, neka cura je htjela raditi emisiju o modi, to je sve bilo tako. Iva Kišasondi i ja smo bili alternativnije orijentirani i htjeli smo to gurnuti u smjeru ljubljanskog Radio Študenta, to nam je bila glavna referenca. Smatrali smo da u gradu ima dovoljno radija koji puštaju komercijalnu glazbu, idemo mi napraviti ono što nema, a to je radio koji pušta alternativnu glazbu.“

Foto: Franka Štrkalj

Tijekom razdoblja eksperimentalnog emitiranja radio je funkcionirao pomalo kaotično što je pak otvorilo prostor Ivanu i Ivi da dovedu alternativnije ljude i time na neki način „izguraju“ početne članove kolegija. Tako su u redakciji završili Oliver Frljić, Mario Kovač, Ida Prester, Ivica Baričević Bara i mnogi drugi. Izabrano je i ime Radio Student te je službeno emitiranje moglo je početi.

„Silvio će ti reći da je prva pjesma koja je emitirana bila neka koju je on pustio u fazi eksperimentalnog emitiranja, ali kad je zaista počelo emitiranje, ja sam bio muzički urednik prvog termina. Tehničar je bio Ivan Krželj i prva pjesma trebala je biti ”Radio” od Haustora. Ali Krželj je krivo namjestio iglu na ploči i prva pjesma koja je išla u eter bila je ”TV” grupe Beograd. Cijeli taj termin ispunili smo pjesmama na temu radija, uključujući i ”Guerilla Radio” grupe Rage Against the Machine, što je osoblje fakulteta komentiralo riječima da smo ludi i da ćemo rastjerati sve slušatelje“, uz smijeh se prisjeća Ivan.

Foto: Franka Štrkalj

U početku je Student bio glazbeni radio. Program su punili ljudi koji su bili specijalisti za svoje žanrove, a nigdje drugdje nisu imali mjesta. Ivan ih opisuje kao „totalne manijake“, što ilustrira Vlatkom Jovanovićem, koji je pustio toliko tih eksperimentalni šumova da se oprema ugasila jer se činilo da nema signala, ili dancehall emisijom DJ Veina koji je od Seana Paula dobio pisanu zahvalu thanks to DJ Vein and Radio Student jer je među prvima vrtio njegove singlice.

Kasnija, vrlo ozbiljna govorna redakcija oformila se pod vodstvom Dubravka Barbarića, a većina tih novinara kasnije je završila na Radiju 101. „Emisije su bile dosta političke i zeznute za to doba, ‘97., ‘98., ali na neku foru nitko nas nije dirao. Možda zato što se nismo čuli u cijelom gradu.“ Međutim, u programu su se i dalje radile pomalo lude stvari, poput Marija Kovača koji je u eteru uživo zvao Ured Predsjednika i pokušavao doći do Franje Tuđmana.

„Emisije su bile dosta političke i zeznute za to doba, ali na neku foru nitko nas nije dirao – možda zato što se nismo čuli u cijelom gradu“

Radio je prvih nekoliko godina rastao i razvijao se, u suštini na entuzijazmu i volontiranju tadašnjih članova redakcije, koji su proizvodili program od osam ujutro do ponoći, čak i tijekom ljeta. Fakultet je obećavao da će osigurati bolju koncesiju da se Radio čuje na većem području i neku vrstu komercijalizacije preko manjih sponzorstava da se mogu isplatiti barem simbolični honorari. 2001. godine saznalo se da je objavljen natječaj za veću koncesiju na koju se fakultet ipak nije javio i zbog toga je u roku od godinu dana većina tadašnje ekipe, razočarana tim postupkom, otišla s Radija, uključujući i Ivana Ramljaka.

„Mislim da je to bilo super, mislim da nije samo nostalgija. Meni je ta priča s Radijem najdraža od svih mojih priča u životu. Najviše sam ponosan na to. Sve ovo ostalo što sam pokretao, Nomad, Human Rights Film Festival, sve je to super, ali Radio Student mi je najbliži srcu.“

Foto: Franka Štrkalj

Pališ 100,5

Svira:

Miša Blam Band & Oni koji vole funky – ”Dobro jutro”, ex-YU funk
cowboyy – ”Tennis”, art-pop, „Tennis Is A Shape-Shifting Math-Pop Puzzle“, kaže clashmusic.com
Isamar & Compania – ”Amor Suave” (sexy soft mix), house remiks nekog power pop hita iz osamdesetih

Emisija je:

Slušaj drugačije – Emisija producirana u suradnji sa Zavodom za eksperimentalni zvuk, organizatorom ZEZ festivala. Iznimno je važno prezentirati glazbu i umjetničke izričaje koji u bilo kojem institucionalnom mediju – izvan kurtoazne najave – nemaju prostora. Riskirat ću da naljutim radijske kolege i reći da niti jedan radio nema ljude koji bi puštali ovakvu glazbu, možda čak ne znaju koga bi pozvali da im ovakvu glazbu pusti u programu. Emisiju koju sam slušao uredio je Patrik Klepić.

Foto: Franka Štrkalj

Od 2001. prošlo je dvadeset i dvije godine, ali i dalje „nakladnik plaća šum u eteru“, kaže mi Ivan Vlašić, glavni urednik Radio Studenta. Tom dosjetkom želi naglasiti činjenicu da Fakultet političkih znanosti, kao nositelj koncesije i nakladnik Radio Studenta, svojim financiranjem pokriva troškove režija, njegovu plaću kao člana osoblja fakulteta i emitiranje signala. Sav sadržaj koji taj signal prenosi, a to je oko tri tisuće emisija tijekom akademske godine i nebrojeni sati probrane glazbe, volonterski stvara oko 120 suradnika.

Iako svi volonteri na Radiju nisu studenti FPZG-a – a neki čak nisu ni studenti (omjer je 70:30 u korist studenata FPZG-a) – privlačenje novih ljudi ove godine uvelike je otežano. Fakultet se zbog obnove zgrade preselio na Iblerov trg, a Radio je premješten u Fabkovićevu ulicu, blizu lokacije fakulteta. „Redakcije je lako oformiti, ali teško održati kada studenti shvate da im Radio nije par katova iznad predavaonice. Sada trenutačno imamo najviše problema s informativnom redakcijom.“ Usto, ukinuta su i dva izborna kolegija, Radijska redakcija i Oblici radijskog izražavanja. Detaljnije je o situaciji izvijestio portal srednja.hr.

Foto: Franka Štrkalj

„Studenti s prve godine moraju odraditi moje prve vijesti, a studenti treće godine moraju odraditi neku reportažu, ali to nije nikad nije bilo sjajno integrirano jer ne postoji prostor na radiju da bi se paralelno mogla održavati nastava i raditi program 24 sata dnevno”, sadašnji je odnos studijskog kurikuluma i prakse na Radio Studentu prema riječima Ivana Vlašića.

Radio će se nakon obnove fakulteta preseliti u podrum u prostor približno iste veličine starog prostora na petom katu. Prostor će dijeliti sa Studentskom televizijom i redakcijom časopisa Global. „Iz želje da se ti mediji povežu, svi smo stavljeni dolje u podrum, ne uzimajući u obzir specifičnosti pojedinih medija i zanemarujući činjenicu da radio, za razliku od televizije, ima program koji se emitira uživo 24 sata dnevno.“

Foto: Franka Štrkalj

Problem se svodi na to da se ne prepoznaje vrijednost Radio Studenta kao javnog medija koji nadmašuje okvire puke edukacije studenata novinarstva. Posljedica toga je da uprava fakulteta ne želi odobriti zapošljavanje osoblja koje bi omogućilo bolje funkcioniranje Radija i umanjilo teškoće koje nastaju fluktuacijom broja volontera. Radio je nemoguće svesti samo na edukaciju i zbog koncesije koja mu je dodijeljena jer ona uvjetuje ispunjavanje određenih zakonskih uvjeta i normi u proizvodnji sadržaja.

Usprkos svemu ovome, Radio Student već godinama ima stabilan broj volontera i emisija. Tijekom prosječnog radnog dana, uključujući vijesti, emitira se oko dvadeset različitih emisija. To je jako puno i za kontekst treba reći da više emisija u danu emitira vjerojatno samo Hrvatski radio.

„Moja misija i ideja kao urednika jest da taj radio bude nešto čega nema u ostatku etera. Namjera mi je stvoriti kritičan, aktivistički program koji će govoriti o temama koje ne samo da su nezastupljene na drugim radijima nego su i vrlo važne jer zastupaju javni interes i opće dobro“, zaključuje Ivan Vlašić.

Foto: Franka Štrkalj

Pališ 100,5

Svira:

Putokazi – ”Tu sam”
Mason Jennings – ”I Love You and Buddha Too”, folk-pop
Caroline Polachek – ”Blood and Butter”

Emisija je:

A gdje su kitovi – emisija o ekološkim temama. U emisiji koju sam uhvatio glavna tema bila je ni manje ni više nego odrast (degrowth). Kontroverzna i kompleksna tema obrađena pitko i jasno. Ekipa emisije su Vanessa Lošić, Anamaria Soče, Sara Panjkota, Lorena Mijatović i Matea Grgin.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by A gdje su kitovi? (@a_gdje_su_kitovi)

Nema honorara, nema ocjena ili bodova za kolegije, čak nema ni nekog sitnog prestiža kojeg bi donijelo napredovanje u hijerarhiji (jer je nema). Zašto onda ljudi uopće rade na Studentu?

„Tamo sam zato što volim taj radio. To mi je inače najdraži medij, a Radio Student jedini je radio koji ljudima može donositi nepristrane informacije o stvarima koje su bitne. Neprofitan je i nema pritiska da se nešto mora ovako ili onako. Jedini je iskren“, kaže mi urednica Franka Štrkalj kada je pitam zašto je na Radio Studentu. „To je jedino mjesto gdje je zvuk slobodan koliko želim da bude. To je skoro moja obitelj i imam osjećaj da mogu sve što želim i da imam toplu atmosferu za rad“, kaže pak druga urednica Matea Antunović.

Puno zadovoljstva ima i činu otkrivanja. Otkad postoji Radio Student, poprilično sam siguran da se ništa novo i uzbudljivo nije dogodilo u hrvatskoj glazbi, a da prvo nije pušteno u programu Radio Studenta. Glazbu poznajem pa to mogu reći, a vjerojatno je tako i s drugim područjima umjetnosti i tema vezanih za aktivizam, studente i mlade, barem na području Zagreba. I sâm sam sudjelovao u organizaciji projekata koji su se ticali relativno malenih zajednica i važnost toga da vam netko otvori vrata, pripremljeno i zainteresirano s vama porazgovara, ne mogu dovoljno naglasiti, bez obzira na količinu publike koju ste dosegli.

Foto: Franka Štrkalj

Bivši volonteri s Radija ostvarili su karijere ne samo u drugim medijima, nego i u kulturnom i civilnom sektoru, pa i ponekoj instituciji. Siguran sam da je izloženost atmosferi i idejama Radio Studenta pridonijela njihovu uspjehu, barem i u maloj mjeri. Glazbenih, umjetničkih i aktivističkih projekata koji su stasali uz, pokraj ili na samom radiju previše je da bi se nabrajali. I da, neke emisije formatom nisu baš prijateljske, na rubu su rastakanja radijske forme, u čitanju i realizaciji se griješi, nekad naglasci i intonacije lete na sve strane, masakriraju se izgovori imena, šapće se, kašlje, popikava, bogme nekada i glasno smije. Ali tako mora i treba biti, prostor je otvoren i za učenje.

Foto: Franka Štrkalj

27 godina programa stvoreno samo iz ljubavi prema radiju kao mediju, želje za stvaranjem i poriva za dijeljenjem svojeg znanja i strasti prema glazbi, aktivizmu i umjetnosti. I to ne bilo kakvog programa, nemarnog, sklepanog, popunjenog bilo čime, samo neka nešto ide. Nego smislenog programa utemeljenog na ideji da se nešto može promijeniti, da slušatelj nije samo novčanik kojem treba podilaziti i anestezirati ga feel good vibracijama i infantilnim šalama.

Da eter treba radikalno otvoriti i da u njemu ima mjesta za nešto novo, drugačije, izazovno, kompleksno, slojevito i nejasno.

Da radio može okupiti i tumačiti zajednicu, moderirati diskusiju o zajedničkim problemima, interesima i vrijednostima.

Radio za svakoga. I zato…

Pališ 100,5…

Foto: Franka Štrkalj

Moglo bi Vas zanimati