Radio Tvornica jedan je od najmlađih domaćih radija – ove godine slavi tek drugi rođendan! No radijska ekipa ipak je nešto starija (i iskusna) pa unatoč tome što se, kako kažu, još uvijek malo uhodavaju u sve skupa, svoje tendencije prema neformatiranosti, slobodi i što većem otvaranju različitim žanrovima i izvođačima, nimalo ne skrivaju i promiču kao da slave barem još za deset godina veći rođendan

Ifka, Šaman, Daniel i Renata: dobro poznati glasovi na Radio Tvornici / Foto: Matej Grgić

.Otvorenost, sloboda i urbanost riječi su kojima se i sami opisuju, što se u praksi očituje tako da se na Radio Tvornici može čuti od klasike do nordijskog rocka, od domaćih do stranih izvođača, od starijih do (naj)mlađih bendova…

U razgovorima s ljudima „iznutra“, prvenstveno Danielom Berdaisom, glavnim urednikom radija, zatim voditeljicom i glazbenom urednicom Renatom Belc Krog te sad već poznatim radijskim tandemom Ifkom i Šamanom (Ivanom Pevec i Markom Tomšićem) doznajem o cijeloj priči Radio Tvornice, njegovim početcima, trenutnoj situaciji, budućim nastojanjima, glazbenom programu, realizaciji spomenutih tendencija i samoj voditeljskoj praksi.

Glavni urednik radija Daniel Berdais osvrnuo se na početke njihova djelovanja, (ne)povezanost s bivšim Radiom 101 iz koga je i potekla ova radijska ekipa, sadržaje koje nude, ali i najavio neke buduće planove.

Govori kako je ideja o nastanku Radio Tvornice nastala u trenutku kada je Radio 101, prisjetimo se, izgubio koncesiju te se neka lica sa Stojedinice ponovno okupljaju i nastavljaju kao internet deal – emitirajući s DAB koncesijom, online. „Dobro nam je emitirati tako, sasvim smo zadovoljni. Emitiramo za Zagreb i šire područje i zapravo smo prvi privatni radio koji je postao koncesionar DAB koncesije. Temeljna ideja nam je bila da format bude neformatiran, neograničen i neukalupljen“, ističe Berdais te dodaje kako DAB koncesija pokazuje da još uvijek ima prostora u Hrvatskoj za nešto drugačije i novo.

„DAB, to je nešto sasvim drukčije, drukčija glazba, u smislu da nema ponavljanja sadržaja i pjesama koje je sve češće prisutno na radio stanicama, ništa ovdje nije formatirano, progovaramo o stvarnim temama. Zadovoljni smo kako se sve to odvija otkako smo se uhodali.“ Što se slušanosti i publike tiče, urednik govori kako je svjestan da radio više nije toliko primamljiv medij, pogotovo za mlađu publiku, pa tako najzastupljeniji konzumenti postaju oni od trideset godina nadalje, no navodi i kako Radio Tvornica ima „dobru konekciju s novim mladim izvođačima i trenutnim aktualnostima u svijetu, što nam, naravno, omogućuje i raznovrsnost publike.“

Daniel Berdais / Foto: Matej Grgić

Da je radio kao medij posljednjih godina zamro slaže se i Berdaisova kolegica Renata Belc Krog, glazbena urednica i radio voditeljica nominirana za nagradu Večernjakova ruža, koja govori kako mladi slušaju radio isključivo u autu ili preko stream platformi, dakle DAB im je u tom slučaju olakotna okolnost.

„Mlade treba privući sadržajem. Neka glazba koja se ne emitira možda je popularnija od one koja se emitira jer se prikazuje na društvenim mrežama. DAB je nova tehnologija i zasigurno omogućuje širu dostupnost. U praksi je posve isti radijski program, jedino je razlika što je u Hrvatskoj DAB još uvijek manje zastupljen od FM-a i to što kad se na streamu emitira sadržaj ide uz određeno kašnjenje. Generalno, radio je izgubio svoju informativnost i ulogu kreiranja glazbenog ukusa i ljude treba malo prodrmati.“  Ističe i kako su kao radio jako otvoreni prema novim izvođačima kojima daju priliku da se medijski istaknu, gostuju kod njih ili najavljuju njihove svirke.

„Prošli tjedan smo imali najavu Tvrdovala (festivala buke u Medici), svaki dan smo predstavljali jednog do dva izvođača, to je, recimo, žanr koji se nema gdje baš čuti i tu je naša posebnost – da postoji medij koji će to pustiti. Scena svakako raste i buja – formiraju se mladi, demo bendovi kako se to nekad zvalo, i oni imaju puno više prilika za nastupe i medijsku zapaženost. Drago mi je da još uvijek ima mladih koji sviraju takvu vrstu glazbe i vježbaju u garažama i nama je cilj takve mlade podržati i promovirati.“

Raznolikost sadržaja i programa, kako navodi Berdais, ističe se najprije žanrovski. „Usmjereni smo prema urbanoj sceni, prvenstveno rock glazbi, ali ne bježimo od gold i provjerenih hitova iz osamdesetih, devedesetih i nultih. Mijenjamo sadržaje konstantno, sad već imamo oko dvadeset tisuća glazbenih brojeva sve skupa, da ne puštamo stalno istih sto pjesama.“

Na glazbene sadržaje osvrnula se i Belc Krog: „Ja jesam bila prije voditeljica, spikerica, DJ i sl., ali najviše sam glazbena urednica. Od žanrova najviše volim rock, ali ga ne puštam konstantno. Pokrivam sve vrste glazbe, može reći da nikad ne znaš što od mene možeš čuti – od nordijskih bendova, različitih instrumentala, klasike, domaće scene… zaista imam slobodu u tome što puštam. Mislim da se upravo po glazbi razlikujemo od ostalih radija. Razvijamo se dobro s obzirom na to da smo jako mladi radio, ali to sve treba doći s vremenom. Nije isto kao na FM-u u smislu rasta, mora se to sve još malo tehnički organizirati, broj ljudi bi trebao biti veći, ali u odnosu na početak vidi se napredak.“

Na pitanje je li Radio Tvornica samo promotivni kanal Tvornice kulture, ili ipak nešto (puno) više od toga, i Berdais i Belc Krog odgovaraju suglasno – Radio Tvornica je puno više od same Tvornice, nemaju nikakvih problema reklamirati i druge koncerte i izvođače, cjelokupni spektar glazbe je puno širi, prate trendove i novu glazbu. Jesu, naravno, u službi Tvornice kulture i njezinih programa, „ali kao radio sa specijaliziranom koncesijom glazbena pokrivamo i ostala glazbena događanja, širimo priču i nismo usko vezani uz samo jednu stvar“, ističe Berdais, a Belc Krog dodaje kako su jedino što zaista ne puštaju cajke.

Renata Belc Krog / Foto: Matej Grgić

Emisija koju oboje sugovornika ističu svakako je Tvorničar, emitirana svakoga radnog dana od 12 do 13 sati, u kojem se može čuti razna nova glazba uz njihova stalnog suradnika, DJ Frksa. „Nove izvođače baziramo kroz jutarnji i dnevni program, znamo imati dosta gostovanja“, govori Belc Krog. „Ugošćujemo ljude s političke, sportske i, naravno, kulturne scene. Naši slušatelji mogu očekivati nekoliko novih emisija, ali i prijenose koncerata iz same tvornice. Spremamo i Klub Radio Tvornice koji će postati naša live pozornica gdje ćemo obavljati promocije glazbenih i književnih i općenito kulturnih izdanja te ih prenositi na radiju“, najavljuje Berdais.

Iako je zaista radio ekipa Radio Tvornice potekla sa Stojedinice, strogo se odjeljuju od prijašnjeg radija i navode kako je ovo neka sasvim nova i zasebna priča. „Ne bih se puno vezao uz to, ovo je nešto sasvim novo, ne oslanjamo se na 101 – nek mu je laka zemlja!“, navodi Berdais. „Ja sam na Radiju 101 radila dugo, ali sam na to stavila točku. Mi jesmo svi došli s Radija 101, ali to je završena priča i ne bih promicala uspoređivanje toga, radimo kako mislimo i osjećamo“, zaključuje Belc Krog.

U međuvremenu, jedan od najpoznatijih zagrebačkih radio-voditeljskih tandema, dobitnici Večernjakove ruže za radijsku emisiju 2018., Ifka i Šaman, šalju mi odgovore na pitanja za kratki intervju koji sam s njima odradila kako bih saznala kako je u praksi u programima Radio Tvornice. Ifka i Šaman progovaraju o svojem voditeljskom iskustvu, otkačenošću i slobodama, dugogodišnjoj međusobnoj suradnji i cjelokupnoj trenutnoj situaciji na domaćoj radio sceni. Na pitanja, dakako, odgovaraju u tandemu i bez cenzure.

Koliko dugo djelujete kao radijski tandem? Jeste si dobri i privatno, s obzirom na tako dobru vibru i dinamiku u eteru?

Ifka: Zajedno radimo sad već skoro deset godina, i mislim da upravo zato što smo si i privatno dobri i frendovi smo, to tako dugo i traje. Specifičan je to posao, pogotovo kad ga radiš u tandemu i mislim da to ne bi ni opstalo ni trajalo toliko dugo da si nismo dobri i da nismo kliknuli i privatno. Isto smo godište, slično odrasli… jednostavno se kužimo.

Šaman: Jaaaaaaako duuuugoooo… mislim negdje oko deset godina. Brzo je prošlo. Još uvijek i nakon toliko godina uspijemo iznenaditi jedan drugoga s nekim idejama i glupostima. Što je zapravo jako dobro. A jednako tako je dobro da poslije posla odemo na pivo što je znak da je sve kako treba.

Odakle dolazi ta doza humora koju imate dok vodite, je li to koncept ili improvizacija?

Ifka: Odakle dolazi? Pa evo nemam pojma. I ja se iznenadim. Nikad ne znaš kaj će ispasti od skoro pa svakog puta kad se mikrofoni dignu. Veći dio je improvizacija, osim kad je neka baš posebna tema kad se moramo držati koncepta. Ali opet u većini slučajeva, i to ispadne – improvizacija.

Šaman: Naše šihte su potpuna improvizacija i mislim da je to najbolja formula. Spontani razgovor dvoje ljudi na kavi poslije placa. Tak’ nekak.

Kakva su vam voditeljska iskustva kroz sve ove godine, osobito na Radio Tvornici?

Ifka: Sve u svemu, pozitivna. Volim ja ovaj posao. Nije svaki dan bajka, ali znam reći da je najgori dio u svemu rano ustajanje, „ostalo je pjesma”. Što se tiče Radio Tvornice, imamo potpunu slobodu, i u tome je mislim i bit i gušt ovog posla.

Šaman: Sva iskustva vezana uz radio su pozitivna. I ona negativna jer te nauče da budeš spreman drugi put i ona pozitivna koja ti daju volju za daljnji rad. Kaj se tiče Tvornice iskustva su samo pozitivna. U samo dvije godine rada smo puno napravili. Reakcije slušatelja su odlične i to nam daje do znanja da idemo u pozitivnom smjeru.

Kakve programe vodite na Radio Tvornici? Jeste li zadovoljni djelovanjem tamo?

Ifka: Naš program je jutarnji. Sad se to zove Jutarnji pogon. Zadovoljna sam, i ono što mi se posebno sviđa i što mi se čini da se događa sve češće, to je uživo u eteru kontakt sa slušateljima. Kao da su malo na početku, s obzirom na to da se Radio Tvornica sluša online ili preko DAB-a, bili sramežljivi. No, evo, čini mi se da su se ohrabrili i u posljednje vrijeme ljudi nas sve više zovu. To je nešto čega nema ni na jednoj drugoj radijskoj postaji, jer kad te netko zove uživo kad si u eteru, nikad ne znaš tko te čeka s druge strane. E, to je ono zanimljivo.

Šaman: Ifka i ja radimo jutarnju šihtu. Jutarnji pogon. Super nam je jer imamo potpunu slobodu. Napokon smo pobjegli od zla nazvanog format. Pretresamo razne teme uz jutarnju kavicu. Sport, glazba, politika, kultura, kaj kuhat danas, cijena paprike za ajvar, kak se mota sarma, o švercanju u tramvaju, kaj je curling, kaj je kokanje, kaj je pikulanje, kak se baca kladivo, kolko trindže ostavit konobaru… svakodnevne teme.

Što biste istaknuli kao dobre i loše strane današnjih radio stanica? Jesu li previše formatirani programi? Gdje je u tome svemu Radio Tvornica?

Ifka: O formatu ne bih puno, mislim da svi koji smo u tom poslu mislimo slično. Samo se neki formata moraju držati, a neki ne moraju. Nasreću, Radio Tvornica je u ovoj drugoj skupini.

Šaman:  Evo baš sam maloprije odgovorio kaj mislim o formatu. Mislim da je to najlošija stvar koja se dogodila radijskoj industriji. Jebeš radijski program kad mi netko govori kaj moram pričati u eter, vrijeme kad moram ući u eter, vrijeme kad moram izaći iz etera i skoro najgore od svega koju glazbu MORAM svirati u eter. Mislim da tu osobnost voditelja ne može doći do izražaja i di smo onda? To onda nije to po mome mišljenju. Mislim da se iz teksta može zaključiti da nisam fan formata. I zato hvala ti bogek kaj imamo Radio Tvornicu. Živeli!

Ivana Pevec Ifka / Foto: Matej Grgić

Na proslavi drugog rođendana Radio Tvornice, dakako, u Tvornici dočekala nas je – rođendanska atmosfera i neprekinuta energičnost bendova, koju publika na momente nažalost ne primjećuje dovoljno.

Rođendanski party otvorio je najmlađi od ponuđenih, zagrebački punk-rock bend, Smrdljivi Martini, na čiju svirku ljudi dolaze postepeno, polako se okupljaju u crescendu paralelnom sa svirkom Martina. „Dobra večer svima, mi smo Smrdljivi Martini! Sretan rođendan Radio Tvornici i hvala im što su nas pozvali da sviramo ovdje“, predstavio je bend nakon prve pjesme frontman Lovro Urlić, kojeg osim dobrog stage presencea krase i odlične intonativne sposobnosti.

Martini su nas počastili polusatnim gigom punim energije novopečenog benda, žestokih gitarskih rifova i buntovnih tekstova. Čak se i polaganije pjesme vrlo brzo razviju u pankersku žestinu. Unatoč tome što gig nije bio jako posjećen, prisutna publika odlično reagira na svaku pjesmu, a fanovi u prvom redu znaju skoro svaki tekst, osobito prvog singla “Dani moje mladosti”, koji izvode pri samom početku. Dobro osmišljen repertoar karakterom raznolikih pjesama, kao i povremena uključenost svih članova benda pjevanju (back vokala, a ponekad i glavnih) stvorio je odličnu dinamiku za otvorenje cijelog eventa. Ono što je zasmetalo bend, a i dio publike bio je mjestimični disbalans zvuka i odnosa instrumenata i glasa, kao i to da se međusobno nisu čuli u monitorima.

Kao drugi bend ovoga rođendanskog programa na scenu dolazi beogradski KoiKoi, a gig otvaraju riječima: „Srećan rođendan Tvornica!”. Ova žanrovski različita, ali energijom prijašnjem bendu jednaka četvorka dobrano je rasplesala publiku svojim indie dance synth grooveom, dok se Tvornica napunila onima koji su, izgleda, ciljano došli vidjeti ovu beogradsku četvorku. KoiKoi je zanimljiv spoj različitih žanrova isprepletenih muško-ženskim dvoglasjima (prvenstveno klavijaturistice Ivane Miljković i gitarista Marka Grabeža), etno elementima (orijentalnim melodijama na sintesajzeru ili čak harmonici pred kraj giga) i mističnom atmosferom koju postepeno dinamički razvijaju produljivši pjesme za prigodu live svirke, što kulminira u pjesmama “Hrast”, “Hangar”, “Pozivi u stranu” i najvećem hitu – “Misisipi”. Na zadnjoj se pjesmi postava benda malo mijenja u instrumentima te ih publika ispraća s velikim oduševljenjem.

Velik dio posjetitelja u dvorani preselio se u Mali pogon gdje ostaju tijekom nastupa sljedećeg, također beogradskog benda, Dža ili bu, koji su i najstariji bend ove proslave, osnovani krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća. „Dobro veče, ovo je Dža ili bu, ja moram da kažem da smo jako počastvovani što sviramo na rođendanu Radio Tvornice“, riječi su kojima gig otvara frontman Nebojša Simeunović. Bend svira malo duže od prethodna dva, a ono što je od publike ostalo bilo je dosta podijeljena mišljenja – ljubitelji ovakvoga žestokog izričaja i nešto starije poetike itekako su uživali u gigu, razbacavši se po danceflooru i pjevajući, dok se iz drugog dijela publike čulo negodovanje što bend svira malo duže i zazivanje sljedećeg i posljednjeg benda, Klinike Denisa Kataneca.

O Dža ili bu nema se puno različitih stvari za reći, s obzirom na sličnost pjesama koje su odlučili izvesti, no u svakom slučaju maksimalno iskorištavaju priliku i vrijeme za svirku, uživaju u svakoj odsviranoj pjesmi i vidi se da nisu izgubili energiju i jačinu nakon nemalog broja godina što djeluju kao bend. Kulminacija giga svakako su “Ustani i kreni”, “Živeo Staljin”, “Rasprodaja” i “Pomozi mi”, pjesme u kojima najviše do izražaja dolazi žestina zvuka ovoga benda.

Negdje malo prije ponoći na scenu stupa iščekivani zagrebački bend Klinika Denisa Kataneca, kojim ulazimo u zatvaranje rođendanskog partyja Radio Tvornice. Dvorana se ponovno puni i finale može započeti. Klinika započinje nostalgičnom pjesmom “Kornjača”, kojom su dobro pogodili atmosferu kraja tuluma. U tom tonu i nastavljaju, a publika i atmosfera postaju nekako lebdeći i sneni. Ubrzo nas, ipak, razbuđuju i rasplesuju pjesmama “Konj”, “Kao zao kor”, “Digresija na zeku”, “Srećko iz zemlje Trećeg svijeta”… Valovite izmjene u tempu i karakteru pjesama lajtmotiv su cijelog nastupa Klinike, a publika ih prati plesom od laganog zibanja do euforičnog skakanja. „Ajde još jedna vesela za kraj, da ne otiđemo tužni” izgovara Denis te njegova Klinika izvodi “Zavičaj” kojim zaokružuju cijeli nastup. Mislim da Radio Tvornica nije mogao zamisliti bolji kraj svoje proslave.

Marko Tomšić Šaman / Foto: Matej Grgić

Radio Tvornica pravo je osvježenje u mnoštvu jednoličnih i formatiranih sadržaja što nam ih medij radija u zadnje vrijeme nudi, svjetla točka u kojoj nam je jasno kako se još uvijek na sceni promiče urbanitet i ne zanemaruju se kvalitetni izvođači, neovisno o žanru ili dugotrajnosti djelovanja, što je pokazao i set koncerata povodom njihova drugog rođendana. Osim uobičajenih rođendanskih želja želimo im, naravno, da nastave kako su i započeli – totalno drukčije od drugih!