bez budala i rata
Retrospektiva: Zrinko Tutić u tri poglavlja
RETROSPEKTIVA
Retrospektiva je svaki pogled unatrag, koji prošlosti daje oblik, značenje i posljedicu. Naše retrospektive bavit će se svim onim autorima, koji su u svom stvaralaštvu ostavili građu za to troje.
Zrinko Tutić – bez budala i rata
„Može nakon underground Kataneca i subverzivnog Tome neki estradni moment?“ Kako ne bi moglo! Treća retrospektiva posvećena je Zrinku Tutiću, kantautoru, skladatelju i hitmejkeru čije pjesme svakom derneku daju tiho dostojanstvo. Rođen 1955. godine u Banja Luci, stare dane provodi gunđajući protiv neradnika i muljatora, koji bi kruha preko pogače i njegove pjesme u svojoj kampanji. Ovaj članak bavit će se više njegovom glazbom, a manje time što je o njemu nekad rekla Severina.
Iako odlikovan Redom Danice hrvatske i dobitnik Porina za životno djelo, Zrinka Tutića vrlo lako možemo pridružiti i podcijenjenima i precijenjenima. Naime, kad govorimo o Tutiću, govorimo o prosječnom kantautoru, ali i čovjeku čije ime stoji iza najboljih rezultata Hrvatske na Eurosongu. Profesionalno je usmjerio neke od naših najboljih pjevača i postavio temelje hrvatske popularne glazbe u ’90ima, ali velik je dio njegova opusa ipak ostao je nepoznat široj javnosti. Već je godinama izvan fokusa javnosti. Dovoljno dugo da mu posvetimo retrospektivu.
Da je predmet u kupaonici, Zrinko bi bio češalj. Da je dan u tjednu, bio bi srijeda, jedini dan u tjednu kad se pošteno radi.
Da je predmet u kupaonici… Zrinko Tutić
Autorski ključ
Ako je u opusu Zrinka Tutića nešto ključno, to je njegova bujna plava kosa i mudar izbor suradnika. (Njegov prvi bend zvao se Selekcija.) Uvijek je radio s već formiranim, dokazanim izvođačima, koji su kod njega dolazili po pjesmu i priču. Nije stvarao zvijezde ni iz čega, niti preko noći. Za Tutića kažu da je stvorio Tajči i Severinu, podigao Bebeka iz pepela, napisao pjesme života za Maju Blagdan i Doris Dragović te novi život udahnuo Dujmićevim Fosilima ranih 80-ih i nizu drugih glazbenika kroz približno 50 godina djelovanja. Spomenuta imena ključna su za dešifriranje tutico-koda.
Međutim, to nije jedini kod koji treba razriješiti. Manje je poznato da je Tutić i sam bio pjevač, odnosno kantautor, kojemu je Arsen Dedić bio uzor u svemu. Osim toga postoje Tutić – rezervirani tekstopisac i Tutić – demokratski skladatelj i producent, koji supostoje u dva često različita koda. Tako Tutić, iako stoji iza lansiranja solo karijere Željka Bebeka, nije napisao tekst za nijedan njegov hit.
Da bismo do kraja objasnili njegove domete, moramo krenuti od njegovih ranih radova: Doris, Svjetlane, Rajne, Ksenije, Morene, Cecilije, Nore i Manuele. Zaštitni znak i najveći hitovi tog razdoblja bile su pjesme o ženama i za njih. Postojao je uzorak, ali i intencija da se ljubavne pjesme zaprljaju socijalnim motivima: ratom, emigracijom, vijestima iz dalekih svjetova.
Žanrovski je taj mladi Tutić naslonjen na ’60e. U njegovim pjesmama osjetimo funk i soul, čujemo šansone, klasični pop. Na kasnijim albumima probijaju se i utjecaji sa zapada, jazz, country, pa i latino zvukovi. Da je na tome stalo, Tutića bi vjerojatno pamtili po svega dvije pjesme, “Doris” i “Manuele” te stihovima „i dalje će biti budala i rata“ i „nisam znao da propada svijet zbog nas.“ No već u toj fazi Tutić piše pjesme za druge i radi glazbu za televizijske programe, najčešće dječje. Tih godina nastaje i vječni hit Novih fosila, “Milena“, za koji je tekst napisao upravo Tutić.
Veliki ugled donijelo mu je i sudjelovanje na natjecanju za pjesmu Eurovizije 1986. godine. Doris Dragović je s pjesmom “Željo moja” tad osvojila visoko 11. mjesto. Desetljeće kasnije na istom je natjecanju Maja Blagdan osvojila 4. mjesto s njegovom pjesmom “Sveta ljubav.”
Baš kao što su prvu fazu obilježile pjesme o ženama, drugu fazu obilježit će pjesme pisane i skladane za njih: „Tvoja prva djevojka“ (Severina), „Sveta ljubav“ (Maja Blagdan), „Hajde da ludujemo“ (Tajči), „Šumi voda“ (Jadranka Stojaković) itd. Vodeći se popisom pjesama na kompilacijama njegovih najvećih hitova, zaključujem da je Tutić kao rezervirani tekstopisac, pisanje stihova u većini slučajeva prepuštao drugima. Njegovi česti suradnici bili su Alka Vuica, Marina Tucaković, Miroslav Drljača Rus, Nenad Ninčević, Stevo Cvikić i Gibonni.
Sa skladateljske strane, među pjesmama koje je radio za druge, vlada jedan demokratski kaos u kojemu ima mjesta za slojevite balade, kao što su „Zlatne godine“ i „Čovjek kojeg volim“, ali i izlete na selo, kao „Il’ me ženi, il’ tamburu kupi“ i „Trava zelena.“ Naravno, ništa ne može proći bez nekoliko mediteranskim melosom obojenih uspješnica, kao što su to „Ružo moja bila“ ili „Dalmatinka.“ Zajednički naziv svakoj grupi pjesama uvijek je njihov izvođač, a ne autor. Stoga možemo reći da Tutić kao skladatelj i producent vrlo dobro čita svoje suradnike i radi što je najbolje za njih, a samim tim i za diskografa.
Upravo je njegova vještina selekcije stvorila neporecivo najveći hit ikad napisan i otpjevan u našoj Republici, „Moja domovina.“
Zrinko Tutić u brojkama
Tutićeva pjesmarica broji preko 600 skladbi. Od toga njih 40ak na albumima i kompilacijama izvodi on sam. Također, velik dio tih pjesama, njih stotinjak zapravo su instrumentali korišteni kao glazbene teme i motivi u domaćim filmovima i televizijskim emisijama. Njegova tvrtka Tutico* objavila je tridesetak albuma zabavne glazbe, desetak kompilacija i četiri filmska soundtracka. Rekla bih da se upravo kroz rad na filmu Zrinko Tutić najviše približio svom heroju Arsenu. Dobitnik je čak dvije Zlatne arene za glazbu, i to za Putovanje tamnom polutkom i kultni film Krste Papića Kad mrtvi zapjevaju. Potonji ima jednu od najzanimljivijih zvučnih kulisa u našoj kinematografiji uopće.
Na pragu novog milenija Tutićeva kreativna energija polako kopni. Nema novih zvijezda, niti novih hitova. Kraj je to zlatnih ’90ih i početak nove ere, koju je najavila emisija Story Supernova Music Talents. Zrinko Tutić bio je jedan od sudaca u Hrvatskom idolu, drugom talent showu koji se emitirao na Novoj TV i prvom koji je bio veliko razočaranje za publiku, ali i žiri.
Najzanimljivije što se dogodilo Tutićevoj karijeri nakon Hrvatskog idola je suradnja s velečasnim Zlatkom Sudcem na albumu duhovne glazbe. Poseban spomen zaslužuje i njegovo sudjelovanje u dokumentarnom filmu Miroslava Sikavice Glasnije od oružja.
Tutića su uspjeli dovući i u 7. sezonu serijala Zvijezde pjevaju, koji je na nimalo dostojanstven način nastavio model kopiranja stranih televizijskih programa, kojima se uporno demonstrira ustajalost žive scene. Zrinko Tutić došao je, vidio i nije se više vratio. Postao je lice iz sjene, kojemu je preostalo da primi još koju nagradu za životno djelo.
Kao kuriozitet, koji obično stoji na kraju ovog poglavlja, izdvojila bih njegovo čitanje Arsenove „Ako je to taj život“ u HRT-ovoj emisiji „Lice stranca – sjećanje na Arsena Dedića.“ Za mene je to bio i najbolji trenutak te emisije. Kad Tutić izgovori stihove „zadovoljan sam sobom, a ja sam rigorozan,“ vjerujete mu.
Škripava ladica
Otvorili smo nekoliko ladica u ovom tekstu: kantautori, autori dječjih pjesama i mjuzikala, kompozitori zabavne, duhovne i filmske glazbe, producenti, vođe Band Aid projekata… U svaku od njih možemo staviti po jednu inkarnaciju Zrinka Tutića. On je, trima riječima, hrvatski glazbeni autoritet, i to jedan od posljednjih živućih. Iako se o njemu rijetko govori sa strahopoštovanjem kojim se govori o Arsenu Dediću, po svestranosti mu je iznimno blizak.
Iako dojmom o njemu uvelike upravlja javni imidž glazbenog menadžera, odnosno biznismena, direktora, sive eminencije domaće diskografije, Zrinko Tutić zaslužio je primjerenu procjenu svog umjetničkog opusa. Svatko od nas taj opus u nekoj mjeri poznaje, bio toga svjestan ili ne. Ako ste odrasli u ’90ima, Tutić je dio i vašeg djetinjstva. Jasno je da će upravo u ladici „90e“ Tutić uvijek zauzimati počasno mjesto.
* Tutico doo je glazbena tvrtka iz Zagreba koja se bavi produkcijom, nakladništvom i koncertnim menadžmentom na području pop, zabavne, rock, dance i filmske glazbe. Osnovao ga je Zrinko Tutić 1992. godine.
