Selestia: „Želim utjecati na sve one koji sanjaju o karijeri u glazbi, a nemaju podršku okoline“

Suvremeni pop ponekad se čini kao najkompliciraniji žanr, unatoč njegovoj reputaciji

Pronaći nešto novo, svježe i kvalitetno nije toliko jednostavno kao što se na prvi pogled čini. Jedno od osvježenja koje obećava je Selestia, koja je u manje od godinu dana objavila tri singla za Aquarius Records, imala nastup na LIFT festivalu u zagrebačkoj Tvornici kulture i trenutačno radi na prvom albumu. Gabriela Zrilić svojim je singlovima “Lane Switching”, “Druga osoba” i “Droga koju volim” zaintrigirala scenu, no ovo joj nije prvi put da je stala pred mikrofon.

Selestia/foto: Matej Grgić

„Odmalena se želim baviti glazbom, samo nikad nisam bila dio tog svijeta. Pisala sam pjesme, ali nisam zapravo znala kako se radi glazba. Prije par godina preko Instagrama sam upoznala jednog producenta iz Beograda i s njim počela snimati prve pjesme”, priča Gabriela. Tako su nastale “Led”, “Roza svjetla” i “Ne želim da te nema” s Denom. Prije tri godine sudjelovala je na radionici Songwriting Week, a rezultat je bila pjesma “Vozimo”, na kojoj joj se pridružila Mirela Priselac Remi.

„To mi je bilo odlično iskustvo jer je Remi mene pitala da surađujemo, što nisam očekivala”, kaže Gabriela. Ova 23-godišnja studentica novinarstva, odlučna da se bavi glazbom, kupila je studijsku opremu i počela kod kuće snimati svoje pjesme pa je tako jednu od njih stavila na Instagram story.

„Javio mi se Mirza Kurtović, A&R iz Aquarius Recordsa i zatražio da mu pošaljem demo snimke. Odmah sam mu rekla da me trebaju potpisati”, kroz smijeh priča Gabriela. Demo je čuo producent Filip Majdak, koji ju je pozvao u studio.

„Prvo smo satima pričali o glazbi i svemu što želimo i možemo napraviti, a onda smo počeli raditi na toj pjesmi koju sam stavila na story. To je bio ”Lane Switching”, koji je izašao početkom prošle godine”, kaže. Dodaje kako je najveća razlika između snimanja prvih singlova u Beogradu i novih stvari u Zagrebu to što sad iza sebe ima izdavačku kuću.

„Mislim da sad puno više ljudi može čuti moju glazbu. Kad sam na početku radila sama, nisam baš imala puno kanala promocije, mogla sam platiti Instagram oglase i to je sve. Sad sve ide puno brže i jednostavnije”, kaže. Priznaje kako proces stvaranja albuma, ipak, nitko ne može ubrzati ni pojednostaviti.

Selestia/foto: Matej Grgić

„Proces je stvarno mukotrpan jer sam prošle godine imala napisano osamdeset posto albuma. No kako sam počela preslušavati te pjesme sa svog desktopa, puno njih je otpalo jer mi se odjednom nimalo ne sviđaju, a istovremeno pišem nove. Moram i samu sebe nekad zaustaviti i podsjetiti da nije poanta samo objaviti bilo kakav album, nego raditi pjesmu po pjesmu i uživati u tome. Ponekad previše razmišljam o tome kakva mi pjesma sad treba da se uklopi u koncept albuma, što me malo zakoči. Zaključila sam da se trebam opustiti i uživati u procesu, snimati što više i album će doći na svoje. Puno je tu preispitivanja same sebe, traženja što mi odgovara, što želim da moja glazba kaže, kakvu energiju i poruku da prenese. Kad tražiš samog sebe, onda se tražiš i kroz glazbu koju radiš, a to je u najmanju ruku zanimljiv proces”, priča nam Gabriela.

Od svih stvari koje se podrazumijevaju u bavljenju glazbom, Gabriela kaže da podjednako uživa u svemu, od pisanja pjesama do nastupanja.

„Volim pisati sama u sobi i snimati demo, tada puno pričam sama sa sobom i to mi je jako zabavno. Odlično mi je i snimati s Filipom u studiju jer je on prezabavan i puno se smijemo. Obožavam nastupati, to je posve druga vrsta euforije i energije. Htjela bih nastupati što više. Iskustvo nastupanja na LIFT festivalu prošle godine mi je bilo sjajno, pripremala sam se uglavnom kod kuće, pred ogledalom”, kaže Gabriela.

Iako je naziv jednog njezinog singla engleska fraza – “Lane Switching” – sve su njezine objavljene pjesme na hrvatskom jeziku.

Selestia/foto: Matej Grgić

„Kako sam počela pisati pjesmice još kao dijete, uvijek mi je bilo logično da pišem na hrvatskom. Na engleskom je puno lakše i jednostavnije, riječi su melodičnije. Pjesmu na engleskom napišem za dvadeset minuta, ali više volim hrvatski. Zanimljivo mi je smišljati slogove, slagati ih u stihu, spajati ritmičnost riječi”, rekla nam je Gabriela.

Ipak, kaže kako su na nju ipak najviše utjecali inozemni umjetnici, poput Beyoncé, The Weekenda, Doje Cat, MTV izvođačâ iz djetinjstva, poput Rihanne, Shakire i Nicki Minaj, ali i trap umjetnikâ poput Travisa Scotta. Od domaćih izdvaja Senidah, čija joj glazba i estetika odgovaraju u potpunosti. Domaću i regionalnu scenu prati i misli da imamo odličnih izvođača.

„Scena je stvarno jako malena, ali to nije čudno jer koliko prostora se da umjetnicima, toliko će ih i biti. Ako nisi u top 10, teško je mnogo zarađivati od glazbe ili živjeti od nje. Ipak, mislim da je odlično to što imamo jako puno različitih žanrova i izvođača, od trapa, hip hopa, popa i rocka”, kaže.

U svojoj glazbi najviše želi istraživati iskrenost u pristupu svom radu te prenijeti dobru energiju.

„Bilo bi mi jako važno da moja glazba dođe do cura i dečki koji žele raditi glazbu, a nemaju nikakve veze s industrijom, jer to sam bila ja. Ne mislim da sam već uspjela ili da znam kako uspjeti, ali jako mi je bitno da prenesem poruku da se ipak može, posebno onima koji žele isto što i ja, a nemaju podršku okoline. Može se, treba samo ići naprijed i nastaviti tražiti način”, zaključuje Gabriela.