Algoritam protiv periferije
Struka i autori o tome zašto Balkan ne prolazi kod Spotifyja
Na području od Grčke do Slovenije nalazi se oko 55 milijuna ljudi. Za tu geografsko-političku regiju, poznatu i kao Balkan, nedavna su istraživanja pokazala da je glazbeno praktički izbrisana od ostatka Europe, da ne kažemo zapadnog svijeta.
Glazbena digitalna nejednakost. To je sažetak provedenog istraživanja od strane SoAlive Music Conference i Flat Line Collective u kojoj je bilo anketirano sedamdesetak nezavisnih izdavača i producenata iz regije, uključujući i vlasnike kataloga s više od deset tisuća pjesama. U centru istraživanja našla se dobro poznata digitalna platforma za streaming glazbe, Spotify. Ukratko, ako si izvođač s Balkana, najveća europska digitalna glazbena platforma jedva zna da postojiš. Kako to?
Da preciziramo, u istraživanje su ušle sljedeće države: Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Albanija, Sjeverna Makedonija, Rumunjska, Bugarska i Grčka. Pokazalo se da je svega 16 izvođača iz navedenih država dobilo priliku nastupati na showcase festivalima diljem Europe u 2025. godine. To je 1,06 posto na 1.508 otvorenih mjesta koliko je bilo „dostupno“ mladim glazbenicima i bendovima, a situacija postaje jasnija kad shvatimo kako se slaže taj europski festivalski krug. A to je kroz digitalnu vidljivost na glazbenim streaming platformama.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Uredničke playliste na Spotifyju snažno su okrenute prema izvođačima koje je već verificirao europski festivalski krug, europski festivalski krug preferira izvođače koje je verificirao Spotify. Kako su se umjetnici iz jugoistočne Europe našli isključeni iz tog kruga?
Prema istraživanju, Spotify kontrolira više od 65 posto europskog streaming tržišta pa imamo situaciju da jedna privatna platforma odlučuje što Europa sluša. Spotify nema regionalnog urednika za Balkan, nema stručnjaka za metapodatke za lokalne jezike niti algoritamskog uporišta za nišne ili regionalne žanrove. Kako Spotifyjev algoritam uči iz obrazaca konzumacije glazbe, a nedavna skupna tužba u SAD-u tvrdi da je Spotify „zažmirio“ na botovima napuhane preglede najvećih glazbenih zvijezda, bazen zarade za sve ostale izvođače – pogotovo one s malih tržišta – smanjuje se ili, još gore, bivaju istisnuti iz algoritma.
Svirate, objavljujete singlove, EP-jeve i albume, snimate spotove, uz to pjevate na hrvatskom ili slovenskom jeziku, a zatim svoje glazbeno djelo stavljate na Spotify. Čini se kao pošten posao. Kako će, na primjer, neki Nizozemac naletjeti na vas? Preko algoritma zasigurno neće; nešto što se možda vama dogodilo kad ste slušali nekog izvođača na engleskom pa otkrili neki sjajan bend iz Belgije.
Spotify je 2024. uveo pravilo da pjesma mora imati najmanje 1.000 streamova u prethodnih dvanaest mjeseci kako bi bila kvalificirana za isplatu tantijema pa tako mnoge pjesme uopće ne ostvaraju prihode. Za tržište poput našeg, ali i očito ostatka Balkana, u takvoj konstelaciji snaga to pogađa i nešto renomiranije izvođače s našeg područja, a kamoli ne nezavisne umjetnike i nove bendove.
Za Spotify je ekonomska računica jednostavna – veći brojevi i slušanja, više mogućnosti za rast oglasnog dijela platforme. Zakoni tržišta su na tom području nemilosrdni i događa se da algoritam gura repertoar na engleskom jeziku, dok se izvođači zbog toga „osjećaju dužni“ pjevati na engleskom jeziku. Manji izvođači i manja tržišta ne mogu ni dobiti poštenu naknadu jer se ne mogu dosegnuti pragovi monetizacije, a vidljivost je za izvođače s Balkana zgažena algoritamskim preferencijama naspram anglofonskih glazbenih kataloga.
Koja su rješenja te kako na sve to gledaju ljudi iz naše glazbene industrije, profesionalci, umjetnici, bendovi i izvođači? Pročitajte u nastavku.
Davor Drezga: „Spotifyjev model obeshrabljuje eksperiment“
Davor Drezga / Marko Lopac
Naš je prvi sugovornik Davor Drezga, suosnivač We Move Music Croatia (WMMC), prvog Ureda za izvoz hrvatske glazbe, neprofitne organizacije posvećene promicanju, razvoju i izvozu hrvatske glazbe u inozemstvo. Kao stručnjak za internacionalizaciju hrvatske glazbene scene, zanimalo nas je koliko je algoritamska pristranost Spotifyja utjecala na vidljivost hrvatskih izvođača u Europi.
„Smatramo da je to problem i utječe na prisutnost hrvatskih izvođača na kuriranim listama Spotifyja putem kojih bi mogli doći do šireg slušateljstva i potencijalno nove publike. Bilo bi sjajno kad bi imali uredništvo koje bi se brinulo da naši izvođači budu na njihovim playlistama koje bi vodili do organskog rasta, a koje onda njihovi algoritmi nude pretplatnicima kao prijedloge za slušanje“, ističe Drezga.
Napominje da im je jasno kako neki festivali i bookeri sve češće gledaju brojke na digitalnim servisima. Tu se radi o mjesečnom broju slušatelja, broju slušanosti pjesama i na koliko se lista nalaze pjesme kao jedan od faktora za odlučivanje koga će bukirati.
„S druge strane, mi kao organizatori SHIP festivala ne dajemo tome veliku pozornost, već odlučujemo po kvaliteti bendova pa vjerujemo da ima i drugih koji tako rade. Velike brojke na digitalnim platformama ne znače nužno kvalitetu. Moramo imati na umu da je konkretno Spotify dugo ‘dolazio’ u Hrvatsku pa mu čak ni broj potencijalnih korisnika iz svih ex-Yu zemalja nije značio previše jer smo mi njima i dalje malo tržište. Nažalost, tako nas i tretiraju. S druge strane, rad ureda WMMC-a otvorio je brojnim hrvatskim bendovima vrata na brojnim europskim showcase festivalima, što nam pokazuje da brojke nisu presudne“, poručuje Drezga.
Je li pravilo o 1.000 streamova za isplatu tantijema natjeralo hrvatske izvođače koje podržavate da mijenjaju strategiju? Naprimjer, da prelaze na engleski jezik ili ulažu više u promociju te koliki financijski gubitak procjenjujete za nezavisne hrvatske autore zbog tog praga?
„Sve digitalne platforme, uključujući Spotify, ionako daju sramotno male iznose autorima, a pogotovo izvođačima, tako da će konkretno hrvatski izvođači sigurno osjetiti određene gubitke, ali neće biti presudne za njihove karijere. Na već spomenutom malom tržištu, s relativno malim katalozima i jezikom koji je razumljiv relativno malom brojem ljudi i u idealnoj situaciji bi bili manje prisutni. Smatram da institucije, uključujući WMMC, na tome moraju strateški raditi u europskim tijelima, a autori izvođači više raditi na svojoj promociji, kao i onome što se naziva export ready“, odgovara Drezga te dodaje: „Osim tisuća eura godišnje izgubljenih za autore i izvođače još je veći problem to što model obeshrabruje raznolikost i eksperiment, a nagrađuje isključivo ono što je mainstream. Zato su ohrabrujući potezi HUZIP-a koji će, krenuvši u implementaciju Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, izboriti veće iznose za sve izvođače koji sudjeluju na snimkama.“
Koje su onda konkretne mjere moguće kako bi hrvatski izvođači dobili ravnopravniji pristup europskom tržištu i razbili krug digitalne nevidljivosti na Spotifyju?
„Spotify ima veće budžete od nekih zemalja pa su jedini partneri za realan razgovor s njima predstavnici kulturnih tijela EU kojima mi prenosimo naše želje, zahtjeve i pozdrave. Ja bih to sažeo u tri razine: lokalna vidljivost, pravedniji model i veza s europskom kulturnom politikom. Za lokalnu i regionalnu vidljivost trebalo bi svakako postaviti regionalnog urednika(e) za JI Europu koji poznaje glazbu, tržište, žanrove i kulturne kontekste naše regije. Potom stvaranje nacionalnih i regionalnih top lista, uz jasne ciljeve geografske raznolikosti, u skladu s preporukama EU i recentnim studijama o podzastupljenosti JI Europe. Stvaranje bolje podrške za metapodatke i lokalne jezike za točan unos imena, prijevod, žanrovske tagove i kontekst scene – jer algoritam bez toga ne funkcionira. Naravno, i fleksibilniji prag monetizacije za male zemlje odnosno uvođenje relativnih pragova po tržištima uz transparentne izvještaje“, navodi Drezga te zaključuje: „Europski parlament je već usvojio rezoluciju o kulturnoj raznolikosti i uvjetima za autore na streaming tržištu pa bi bilo dobro da Spotify aktivno surađuje s europskim glazbenim mrežama i inicijativama kako bi se provele konkretne mjere geografske ravnoteže, a ne da to ostane na deklarativnoj razini. Dok god algoritam i poslovni model tretiraju jugoistočnu Europu kao statistički šum, ne možemo govoriti o istinski jedinstvenom europskom glazbenom tržištu, nego o digitalnoj verziji centra i periferije“, kaže Davor Drezga iz We Move Music Croatia.
Sara Renar: „Problem nije samo digitalna nevidljivost, već i stalni pritisak za novim, kao i ageism“
Sara Renar / Matej Grgić
Kantautorica i glazbenica Sara Renar gotovo 15 godina obitava na glazbenoj sceni. Upitali smo ju ima li osjećaj, kad pogleda statistiku slušanja na Spotifyju, da ju algoritam ignorira u odnosu na anglofonske ili zapadnoeuropske izvođače.
„Kako sam davno procijenila da sve i da doslovno udeseterostručim svoju slušanost na Spotifyju mi se opet neće isplatiti ulaganja novca i vremena, okrenula sam se drugim vidovima prihoda od glazbe pa moram priznati da se nekakvom aktivnom Spotify promocijom ni ne bavim. Najviše mi je streamova iz Hrvatske, slijede Srbija, SAD, Njemačka, pa BIH, Austrija, Poljska, Crna Gora, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada i Australija. Dakle, naše govorno područje plus dijaspora. Poljska se tu čini kao zanimljivi izuzetak!“ navodi Renar.
Kantautorica poručuje kako na godišnjoj razini ni prije „pravila od 1.000 streamova“ iz 2024. nije ostvarivala dovoljno godišnjih prihoda od Spotify tantijema da pokrije svoju pretplatu na platformu pa je financijski udar zanemariv.
„Kad si jako blizu nule, razlike postaju minimalne. Sve to skupa je tragikomično – nisam, dakle, mijenjala nikakvu strategiju. Kao što sam rekla, davno sam odustala od te utrke: ako se velike svjetske zvijezde ne mogu izboriti s tim, kakve šanse ja imam? Radim po svom i nalazim publiku na drukčije načine. Iskreno, sve mi se više čini da je najispravniji potez onaj koji su učinili Massive Attack i brojni drugi izvođači, a to je potpuni bojkot platforme. Osim što je raspodjela tantijema zapadnocentrična i potiče konstantnu proizvodnju ‘sadržaja’ umjesto glazbe, tu je i krajnje problematična Spotifyjeva vlastita proizvodnja ‘glazbe’ za playliste (ranije su to bili ghostwriter producenti, sad je to AI) i zapaljivo pitanje protoka kapitala te tvrtke koja po svoj prilici moguće investira u naoružanje i genocid. Govorimo, dakle, o izrazito user friendly platformi koja je ispod sjajno dizajnirane površine jedna potpuno dehumanizirajuća tvornica novca. Slično možemo, naravno, reći i za sve društvene mreže te ostale streaming platforme pa se čovjek pita je li odlazak s jedne, a ostanak na drugima uzaludan potez. Nemam odgovor na ta pitanja“, kaže Renar.
Na pitanje ima li dojam da joj je zbog takve ‘digitalne nevidljivosti’ otežan pristup europskim showcase festivalima i inozemnim nastupima, odgovara vrlo jasno.
„Apsolutno. Svi gledaju broj streamova i digitalnu prisutnost. Teško da ćemo ikakvim regulativama promijeniti slušateljske navike publike u zemljama koje su stoljećima kolonijalne velesile, to ne treba ni očekivati. Mislim da bismo za početak trebali prestati sami sebe dodatno autokolonizirati i bježati od vlastitog (pop)kulturalnog nasljeđa te da bismo se trebali probati maksimalno okretati drugim tržištima – mediteranskom bazenu, jugoistočnoj i istočnoj Europi i – naravno – Balkanu. Dodala bih, što se showcase festivala i inozemnih nastupa tiče, nije samo problem u digitalnoj ‘nevidljivosti’, već u konstantnom pritisku potrage za ‘novim’ te prisutnosti popriličnog ageisma u industriji, pogotovo prema ženskim izvođačicama. Ne nagrađuje se dugovječnost, puno se veća pažnja dobije ako se nakon dva ili tri albuma izmisli novi ‘projekt’, makar isti izvođač već bio s drugim radovima prisutan na sceni. Ukratko, mislim da se mi iz malih država i malih jezika moramo udružiti te okrenuti jedni drugima, a ne loviti mrvice sa stola velikih industrijskih igrača jer to nikad neće biti više od mrvica, koliko god bili umiljati i trudili se slijediti pravila igre“, odgovara Sara Renar.
Milan Majerović-Stilinović: „Podržavamo ideju da Spotify oformi glazbeno uredništvo za regiju“
Milan Majerović-Stilinović / press
Milan Majerović-Stilinović, voditelj komunikacija HDS ZAMP-a, detaljnije nam je objasnio „pravilo 1.000 streamova“ koje smo već nekoliko puta spomenuli.
„Spotify je 2024. uveo pravilo prema kojem pjesma mora imati najmanje 1.000 streamova u prethodnih dvanaest mjeseci kako bi bila kvalificirana za isplatu tantijema. HDS ZAMP ima direktne ugovore sa Spotifyjem od 2018. godine za licenciranje autorskih prava autora čija se djela nalaze na snimkama. Važno je napomenuti da srodna prava, koja se odnose na izvođače i proizvođače fonograma, nisu pod ingerencijom HDS ZAMP-a, nego njima upravljaju diskografske kuće i izvođači. Zato ne možemo precizno odgovoriti koliko streamova je potrebno da bi izvođač dobio određeni iznos, uključujući 1.000 eura“, rekao nam je Majerović-Stilinović.
Smatra li da je Spotifyjevo pravilo o minimalno 1.000 streamova za isplatu tantijema u suprotnosti s načelom ‘pravedne naknade’ za autore s malih tržišta poput hrvatskog i ima li podatke koliko to konkretno pogađa domaće autore?
„Za tržište poput Hrvatske i ostatka Balkana pravilo od 1.000 streamova utjecalo je i na renomirane izvođače, a posebno na nezavisne umjetnike i nove bendove, jer mnoge pjesme zbog ovog pravila uopće ne ostvaruju prihode. HDS ZAMP kontinuirano prati naplatu i broj korisnika, ali nemamo podatke o broju autora/izvođača pogođenima ovim pravilom. HDS ZAMP ostvaruje autorska prava s digitalnih servisa na ovaj način: nakon što digitalne platforme koriste djela autora, one dostavljaju podatke o korištenju (npr. broj streamova, zemlju korištenja itd.) HDS ZAMP-u. Na temelju tih podataka HDS ZAMP obračunava i prikuplja naknade. Podaci o korištenju i obračunati honorari autorima dostavljaju se kroz specifikacije i one se odnose na svako pojedino djelo, ali ne raspolažemo podacima koliko djela zbog ovog pravila nije npr. u 2025. godini ostvarilo minimalnu autorsku naknadu od Spotifyja po djelu. Teoretski, postoji mogućnost da, naprimjer, deset djela istog autora dođu svako do 999 streamova te da nijedno ne ostvari potreban prag za isplatu tantijema, što se čini nepravedno u odnosu na, primjerice, slučaj da jedno djelo drugog autora ostvari 1001 stream i kakvu-takvu naknadu. No, polje uređivanja digitalne pravde još je daleko od obrađenog i uređenog, a pravila na njemu određuju u prvom redu sami servisi“, odgovara Majerović-Stilinović.
I s njim razgovaramo o tome postoji li trend da zbog algoritamske nevidljivosti autori prelaze na engleski jezik ili mijenjaju strategiju objava.
„Algoritamske preferencije na streaming platformama, koje favoriziraju repertoar na engleskom jeziku, mogu navoditi izvođače da se osjećaju ‘dužnima’ pjevati na engleskom. Nemamo uvid u to koliko je domaćih autora/izvođača promijenilo jezik na kojem stvaraju, ali je jasno da manja tržišta i nacionalni repertoar gube vidljivost te potom i prihode zbog ovih algoritamskih preferencija. Odavno se zalažemo za veću vidljivost manjih repertoara i veću transparentnost algoritama koji ‘nude’ novu glazbu slušateljima. Ipak, budući da se u službi svake godine povećava broj prijavljenih glazbenih djela (zadnjih godina prosjek iznosi oko 13 tisuća novih djela), vjerujemo da još uvijek većina autora stvara tekstove na hrvatskom jeziku, jer nisu svi orijentirani na plasman glazbe preko digitalnih servisa“, kaže te dodaje da domaći autori najpopularniji na digitalnim servisima uglavnom stvaraju na hrvatskom jeziku.
„U 2024. godini u Top 10 po zaradi su bili (abecednim redom imena): Grgo Šipek (Grše), Ivan Hilje (Hiljson Mandela), Ivo Jagnjić (Dalmatino), Marko Perković (Thompson), Marko Purišić (Baby Lasagna), Mihovil Šoštarić (Lockroom), Tonči Huljić, Vjekoslava Huljić, Zdenko Runjić i Zlatan Stipišić (Gibonni)“, navodi Majerović-Stilinović.
Spomenuo je koje bi se mjere mogle izdvojiti kao nužne prema streaming servisima i/ili EU regulatorima kako bi hrvatski autori bili ravnopravnije zastupljeni u europskom digitalnom glazbenom ekosustavu.
„HDS ZAMP podržava napore da se Spotify i druge svjetske platforme dodatno otvore glazbenoj industriji s ovih prostora. Posebno nam se čini važnim uspostaviti glazbeno uredništvo za regiju, odnosno kontakt/adresu ili uvesti stvarnu fizičku osobu s kojom diskografske kuće i izvođači mogu kvalitetno komunicirati i planirati izdanja te promotivne aktivnosti. Također, nužno je razvijati kvalitetniju i raznovrsniju ponudu, boriti se protiv zlouporaba te na prije spomenute načine osigurati pravičnije zastupanje kulturne raznolikosti i promovirati nove artiste, bendove te izvođače. Uz sve navedeno, dodajemo da je ipak ohrabrujuće da prihodi za članove HDS ZAMP-a i u ovoj godini bilježe nove rekorde, o kojima ćemo obavijestiti javnost u skoroj budućnosti. Prva prigoda za to bit će krajem siječnja, povodom nagrade Cesarica Digitalni Bestseller za 2025. godinu“, ističe Milan Majerović-Stilinović iz ZAMP-a.
Luka Žigolić (Ki Klop): „Udaljavanje od Zagreba je igra slušanosti koliko i kvalitete“
Ki Klop u Močvari / Marina Uzelac
Za kraj, zagrebački bend Ki Klop. Otkad su 2024. objavili debitantski album Otopljeni disko, pohvale struke i slušatelja nisu prestajale. Kako je odmicalo vrijeme od objave albuma, tako je i njihova publika sve više rasla, a njihov je mutantski neodisco s primjesama indie popa i soft rocka uzeo maha. Što se tiče njihove situacije sa Spotifyjem, situacija je sljedeća.
„Mogu reći da su nam slušatelji velikom većinom s Balkana i broj slušatelja vani nam je znatno manji, isto je i za playliste koje su većinom balkanske. To može biti zbog Spotifyja, a može biti i čisto zbog jezika. Bendovi koji pjevaju na engleskom gledaju se kao internacionalni bendovi zbog utjecaja zapadne kulture. Ne mogu reći da i na Balkanu vidim veliku zainteresiranost i otvorenost za mlade bendove iz, naprimjer, Ukrajine, Češke ili Njemačke (ljudi su jedva zainteresirani i za našu alternativnu scenu). Bilo bi mi jako zanimljivo usporediti našu statistiku s nekim anglofonskim bendom. Ovako na temelju našeg Spotifyja ne mogu sa sigurnošću reći da nas netko ignorira jer ne znam koji je standard i kako mi stojimo naspram njega. Mogli bismo tražiti transparentnost bendovskih statistika od Spotifyja. Neka pokažu sve račune“, rekao je uvodno Luka Žigolić, pjevač i gitarist u Ki Klopu.
Osvrnuli su se i na pravilo o 1.000 streamova za isplatu tantijema.
„Iznos koji Spotify isplaćuje po slušanju je tako malen da ne pruža nikakvu financijsku podršku malom bendu. Jedina smislena opcija, barem meni, je raditi glazbu i računati na direktnu podršku publike preko mercha i koncerata. Definitivno mislim da raspodjela tantijema favorizira status quo i zatvara vrata mladim bendovima, praveći se da je sama činjenica da su ti pružili platformu već ogromna stvar. Nažalost, vjerujem da će mnogi glazbenici vidjeti da to nije ništa novo i da se s ovakvim stvarima susreću i izvan digitalnih platformi“, ističe Žigolić.
Njihova prva turneja po Europi tek slijedi pa će i nakon nje imati bolje dojmove o tome kako su prihvaćeni vani. Ipak, ključ u rješavanju pojedinih izazova vide u suradnji i međusobnoj podršci na sceni.
„Nama tek dolazi prva turneja po Europi i nismo još podigli zavjesu da vidimo što nas čeka s druge strane. Udaljavanje od Zagreba je igra slušanosti koliko i kvalitete. Ipak vjerujem da organizatori i vlasnici klubova ne gledaju samo broj slušatelja te na sreću Spotify ipak ne odlučuje hoćemo li mi svirati na nekom festivalu. Postoje naši bendovi koji uspješno odrađuju turneje po Europi, ali urode li te turneje istim plodom kao i kod nas, to je zanimljivo pitanje. Meni se čini da je to engleski glazbeni sustav protiv kojeg se bore ljudi koji pjevaju na svom jeziku, a jedini način da se efektivno suprotstavimo tome je suradnja. Treba raditi na sustavima razmjene i podrške na koncertnoj sceni. Nakon toga se možda razbije klika koju stvara algoritam“, zaključuju iz Ki Klopa.