Studij kompozicije - što je to?!
Velika je godina iza zagrebačke Muzičke akademije koja je cijelu 2021., pa i početak nove nam 2022. godine, obilježila brojnim događajima kako bi što svečanije i prigodnije proslavila svoju tako slatku i tako okruglu 100. obljetnicu postojanja. Proslava je obilježena brojnim koncertima i projektima profesora te studenata svih odsjeka Muzičke akademije, ali i međuinstitucionalnim suradnjama, poput prošlotjednih koncerata studenata-solista uz ansambl Zagrebačkih solista i Zagrebačku filharmoniju, a na kojima su praizvedene i skladbe apsolvenata Davida Batinića i friško diplomiranog Krešimira Klarića.
U listopadu 2021. održan je i svečani koncert na kojem su alumni Muzičke akademije, nažalost upravo preminuli maestro Nikša Bareza te solistice, violončelistica Jadranka Gašparović i pijanistica Martina Filjak, uz Simfonijski orkestar Muzičke akademije izveli redom djela hrvatskih skladatelja-profesora Muzičke akademije (Milko Kelemen, Natko Devčić, Stanko Horvat), a velika proslava kulminirala je uspješnom međustudijskom suradnjom na postavljanju i izvedbi opere-basne Animal Farm Igora Kuljerića.
Maestro Nikša Bareza i Simfonijski orkestar Muzičke akademija (Foto: Bojan Haron Markičević)
Mogli bismo reći i da je stogodišnja povijest Muzičke akademije oblikovana ljudima koji su je činili – njezinim profesorima, a u širem kontekstu i da zrcali (te vice versa) hrvatsku novu glazbu. Značajan pak otisak u oba konteksta ostavili su upravo skladatelji – profesori kompozicije zagrebačke akademije. Blagoje Bersa, Franjo Dugan, Fran Lhotka, Stjepan Šulek, Milko Kelemen, Natko Devčić, Stanko Horvat, Marko Ruždjak – samo su neki od hrvatskih skladatelja koji su prije svega svojim kompozicijama, ali možda još i važnije, svojom kontinuiranom profesorskom praksom te brigom za generacije koje dolaze utjecali na diskurs, trendove i idejne koncepte koji čine hrvatsku glazbu današnjice.
Ove subote otvaraju se online vrata Muzičke akademije
U subotu 22. siječnja Akademija organizira (i ove godine nažalost samo online) Dan otvorenih vrata na kojemu će potencijalni studenti u direktnom kontaktu s profesorima iz prve ruke imati prilike saznati kako se najbolje pripremiti za prijemni ispit te što očekivati od kurikuluma pojedinih studija svih osam odsjeka Akademije.
No, iako možemo reći da su svi muzički studiji specifični i gotovo pa individualizirani, jedan – onaj studija kompozicije – posebno nas je zaintrigirao. Studij je prisutan već u najranijim fazama konstituiranja Muzičke akademije u Zagrebu, štoviše spominje se već i u njezinu prvom statutu iz 1923. godine koji bilježi studij kompozicije na tzv. V. odsjeku. Danas ovaj prestižni studij nosi čeonu poziciju I. odsjeka (od sveukupno osam odsjeka različitih grupa instrumenata, pjevanja, dirigiranja, muzikologije te glazbene pedagogije), kojeg dijeli sa svojom mlađom sestrom – studijem glazbene teorije.
Je li studij dovoljan da bi se postalo skladateljem?
Studij kompozicije integrirani je preddiplomski i diplomski sveučilišni studij – što znači da traje čak pet godina (koliko je trajao i prije famozne bolonje), a u ponudi ima tri različita smjera: kompozicija, primijenjena kompozicija i elektronička kompozicija.
„Svaki od tih smjerova stavlja veću težinu na svoj specifični fokus. No, svaki profesor bilo kojeg usmjerenja nastoji studente upoznati s najboljim i najzanimljivijim primjerima iz svjetske glazbene baštine, ponajviše s onima koji su dio povijesti 20. stoljeća te s najnovijim skladbama međunarodne i domaće glazbene scene“, objašnjava temelje studija njegov pročelnik, red. prof. Berislav Šipuš.
Prof. Šipuša stavili smo i pred težak zadatak da pokuša objasniti temelje studija i odgovoriti na pitanje kako se uči kompozicija te je li studij dovoljan da bi se postalo skladateljem. U temeljnim crtama, „rad započinje s vrlo jednostavnim vježbama koje studente postupno vode prema usvajanju vještina kojima će sutra znati razvijati svoju primarnu glazbenu ideju, kao i oblikovati okvir unutar kojeg će se odvijati neka drama ili igra svih glazbenih elemenata i parametara kojima će se u tome poslužiti. Paralelno s razvijanjem različitih tehnika skladanja uči se instrumentacija, odnosno orkestracija kako bi studenti vježbali i izučili pisati za razne sastave, od manjih ili većih komornih, pa sve do zborova i orkestara.“
A što je sve potrebno da bi se postalo studentom kompozicije? Kako se pripremiti za taj studij i njegov prijemni ispit? Je li dovoljan sam talent ili se već mora imati određena razina znanja i vještina?
„Za sada se na prijemnom ispitu i dalje traže visoke ocjene za vještine poput kontrapunkta, harmonije, harmonije na klaviru, teorije, ali je izrazito ključan ispit iz same kompozicije. Ako tu kandidat ne prezentira radove koji ukazuju na njegov talent te ako komisija ne procijeni da ispred sebe ima dobar materijal s kojim se dalje može raditi, onda je teško upasti.“
U praksi…
Da nadopunimo profesorske mudre riječi trenutnim studentskim iskustvom za online razgovor vremena su našli Danijela Bošnjak, Sara Jakopović, Josip Prajz i Lovro Stipčević. Sara (u klasi profesora Berislava Šipuša) i Josip (u klasi profesora Srećka Bradića) studenti su pete godine tzv. modula (klasične) kompozicije, Danijela je na četvrtoj godini primijenjene kompozicije u klasi profesora Zlatka Tanodija, a Lovro je tek startao – na prvoj je godini elektroničke kompozicije kao prvi student u novoosnovanoj klasi profesora Vjekoslava Nježića.
Osim velike ljubavi prema klasičnoj glazbi – koju redom svi i privatno primarno slušaju, svi ovi mladi umjetnici ujedno su prošli kroz još jedan glazben studij – Danijela je trenutno studentica čembala, a ostala trojka već posjeduju diplomu studija glazbene teorije.
Koliko često čujete pitanje „studiraš kompoziciju – što je to?!“?
Sara: Često. Međutim, prijatelji i poznanici puno češće pozitivno gledaju na odabir studija, pogotovo one osobe koje znaju i razumiju koliko je sam studij, pa i prijemni ispit, zahtjevan. Nažalost, na nerazumijevanje katkad nailazimo i kod samih kolega s Akademije koji smatraju da mi na kompoziciji samo nešto švrljamo, da je studij banalan i jednostavan.
Na nerazumijevanje katkad nailazimo i kod samih kolega
Međutim, takvima, a i svima ostalima koji pitaju, volim pojasniti da je studij, ali i sama kompozicijska praksa zapravo zanat, vještina, profesija koja se treba, mora i može učiti. Na studiju je mnogo teorijskih predmeta poput harmonije, polifonije, glazbenih oblika i drugih sličnih predmeta koji tek objedinjeni čine podlogu za komponiranje. No, iako je kompozicija puno više od te osnove, na studiju mnogo radimo upravo na tim vještinama jer što bismo bez njih samo s našom inspiracijom?
Muzička akademija uskoro organizira Dan otvorenih vrata za sve buduće potencijalne studente koji taj dan mogu stupiti u direktni kontakt s profesorima. Ponekad je puno važnije čuti neko vrijedno studentsko iskustvo i kolegijalni savjet, stoga, što biste im vi prišapnuli?
Lovro: Prijemni je zaista vrlo zahtjevan. Očekuje se znanje svih teorijskih predmeta – solfeggija, harmonije, polifonije – ali i izvjesno znanje te određeno iskustvo u skladanju jer je potrebno priložiti nekoliko vlastitih kompozicija od kojih će komisija za slušanje odabrati tek dva djela. Ono što mogu poručiti svima koji će ići na prijemni jest da se spreme najbolje što mogu te da je uz znanje najvažnija psihička sprema i koncentracija jer neki ispiti traju i do pet sati svaki dan, i to tri dana za redom. Stoga, ponekad znanje nije toliko važno koliko da ne kloneš duhom i ne izgubiš fokus.
Sara: Vidjeli smo kandidate koji su izvrsno obavili prvi dan i zbog pritiska se uopće nisu pojavili drugi ili treći.
Lovro: Nažalost, ponekad kandidatima zna pasti koncentracija i kod ispita iz sviranja klavira. Toliko se fokusiraju na teorijske predmete da nažalost zabrljaju na nečemu što nije glavni fokus studija.
Ponekad znanje nije toliko važno koliko da ne kloneš duhom i ne izgubiš fokus
Josip: Prijemni za studij kompozicije bio je moj drugi prijemni na Muzičkoj akademiji te moje iskustvo nije blisko ovome o čemu govore Lovro i Sara. Kao student glazbene teorije bio sam odlično pripremljen, znao sam sve profesore, tko će što reći, kako će nas komentirati. Također, na studiju teorije već sam slušao i kolegij Osnova kompozicije tako da sam već nešto i skladao. Bio je to prekrasni prijemni i kada sam ga prošao znao sam da je to konačno pravi studij za mene.
Danijela: Pripremila sam se s onim što sam najbolje znala i s čime sam imala najviše iskustva. Budući da studiram čembalo, napisala sam nekoliko kompozicija za klavir. Kako je moja sestra učila pjevanje i često smo znale zajedno muzicirati, pripremila sam i nekoliko skladbi za glas i klavir. Išla sam bez ikakvog pritiska i samoj sebi sam rekla „što bude, bit će“. I tako je započeo moj studij!
Sara: Ja sam na prijemni išla odmah nakon srednje. Međutim, te godine nisam upala. Bila sam treća, a primalo se samo dvoje. Ipak, nisam odustala, već sam pričekala godinu dana. U međuvremenu sam upisala teoriju glazbe, što me dodatno pripremilo za prijemni ispit iz kompozicije. Prijemni zaista nije lak. Osim znanja, zahtjeva iznimnu koncentraciju i visoku razinu izdržljivosti jer se radi o cjelodnevnim ispitivanjima te visokoj dozi stresa.
Kakva su bila vaša očekivanja od studija kompozicije prije upisa na Akademiju? Što ste očekivali, a što ste dobili? Što ste iščekivali da će vas studij naučiti, a što vas je i naučio?
Josip: Ja sam iz Požege i u srednjoj školi nisam ni znao da postoji studij kompozicije, kao ni studij dirigiranja. Znao sam jedino za studiji glazbene teorije i glazbene pedagogije. Stoga nisam ni imao ikakva očekivanja. Sve do kolegija Osnove kompozicije kada mi se promijenio svijet i rastvorio pogled.
Tek tada sam shvatio funkciju sve te silne teorije glazbe na koju kroz kompoziciju mogu dodati i nešto vlastito. Tada sam shvatio da sam zapravo cijelo vrijeme samo to čekao!
Sara: Moje iskustvo studija ispunilo je sva moja očekivanja. Dobila sam ono po što sam i došla. Većina studija je koncipirana kao individualan rad s mentorom, stoga svatko za sebe mora i može izvući ono što želi naučiti o skladanju. Ali sam je studij kvalitetan i nudi puno znanja.
Opišite nam malo taj „1 na 1“ rad studenta i profesora kompozicije. Kakav je to odnos? Kako izgledaju sami satovi?
Danijela: Profesor je zapravo mentor studentu i njegova je uloga da mu otkriva sve mogućnosti komponiranja, kao i sve mogućnosti unutar samog studenta, njegov kapacitet, talent. Ipak, student kompozicije mora i sâm kontinuirano istraživati, analizirati i gledati svijet oko sebe u svim njegovim nišama. To je i razlog zbog kojeg se studij kompozicije često upisuje kasnije, u godinama kada je student već prošao puno literature i ima nešto više životnog iskustva.
Student kompozicije mora i sâm kontinuirano istraživati, analizirati i gledati svijet oko sebe u svim njegovim nišama.
Josip: Na početku studija obavezan je predmet Osnove kompozicije kojeg slušamo zajedno s kolegama studentima glazbene teorije. Već na drugoj godini započinje individualni rad s mentorom. Sa svojim profesorom nalazim se svaki tjedan dva puta, a sat traje ovisno o tome što donesem na pregled. No, čini mi se važno opisati što se na tom satu događa.
Sasvim je nevjerojatno kakve se ideje tamo stvaraju, a mentalni i kreativni procesi rastvaraju
Kada god pomislim da znam što me očekuje tijekom sata, konačno se uvijek iznenadim, a iz te kompozitorske sobe izađem potpuno ispreskakan. To je zapravo teško objašnjivo, ali u toj sobi se nešto posebno dogodi. Sasvim je nevjerojatno kakve se ideje tamo stvaraju, a mentalni i kreativni procesi rastvaraju. Stvari baš uvijek odu u smjeru na kojeg nisam ni pomislio. Čudesan je to proces!
Lovro: Budući da studiram baš elektroničku kompoziciju, moj satovi često obuhvaćaju upoznavanje specifičnih programa koji pomažu pri sintetizaciji toga zamišljenog zvuka koji bi trebao nadopuniti, zvukovno obogatiti klasični instrumentarij. Ipak, i moj studijski put sličan je onom klasične kompozicije, stoga najčešće i radim na elektroakustičkim skladbama, odnosno, onima za klasične instrumente i elektroniku.
Sara: Kod nas klasičara fokus nije toliko na elektronici, ali nas se neprestano potiče da je istražujemo te da se što više obrazujemo i u tom spektru suvremene glazbe. Ponuđeni su nam mnogi predmeti koji se bave elektronikom u zvuku i komponiranju, ali smo obvezni odslušati samo jedan – Osnove elektroničke glazbe, a ove godine smo Lovro i ja upisali zanimljivi kolegij Stvaranje zvuka i glazbe računalnim programiranjem.
Za studenta kompozicije izrazito je važno čuti vlastite skladbe već tijekom studija, kao i sudjelovati u procesu proba te s kolegama izvođačima diskutirati, uspoređivati, analizirati i interpretirati svoje, a i radove kolega skladatelja. Postoji li konkretna suradnja među odsjecima Akademije s ciljem da se takav međustudijski program barem na nekoj razini i formalizira, eventualno jednog dana postane i dio kurikuluma?
Sara: Ove godine profesorica Katarina Krpan pokrenula je suradnju između I. i V. klavirskog odsjeka te cijelu svoju klasu usmjerila prema kompozitorima. Stoga, ove godine sve što skladamo za klavir, bit će i izvedeno. Lijepo je i poticajno imati takav tip garancije. No, to nije naša standardna svakodnevnica i rutinirana praksa.
Na akademiju smo došli možda pomalo nesvjesni tehničke prirode samog zanimanja skladatelja
Najčešće se suradnje temelje na individualnim naporima i poznanstvima. Lovimo se međusobno po hodnicima, pokušavamo usuglasiti rasporede, a to je zaista vrlo teško jer naši kolege izvođači, uz svu volju i interes, imaju i svoje primarne obaveze, natjecanja, vježbanja, koncerte.
Na akademiju smo došli možda pomalo nesvjesni tehničke prirode samog zanimanja skladatelja, toga koliko su kontakti zaista važni, kao i sposobnost da sami organiziramo koncerte, festivale, javne izvedbe te da je to sve dio našeg zanimanja i vještina koje trebamo usvojiti čim prije.
Treba iskoristiti svaku priliku
Lovro: Svaki projekt, svaka izvedba za mladog skladatelja predstavlja vrlo važan poticaj i korak prema naprijed. Festivali poput Muzičkog biennala Zagreb te Opatijske tribine, kao i suradnja s profesionalnim izvođačima poput Zagrebačkih solista te Zagrebačke filharmonije od izuzetnog su značaja za studente kompozicije. Stoga treba iskoristiti svaku priliku i veseliti se svakoj slijedećoj!
