Dalmatinska klapska pjesma u Zagrebu

Dalmatinska klapska pjesma u Zagrebu?

Apsolutno i već tradicionalno, s obzirom na to da u njegovim urbanim multietničkim slojevima već duži niz godina opstaju iskreni ljubitelji toga tradicijskog a cappella glazbenog izričaja, koji svoje slobodno vrijeme na tjednoj bazi biraju provesti pjevajući šoto voče u vlastitim dnevnim boravcima ili drugim, klapskoj pjesmi naklonjenim kutcima.

Ovo je priča o tome kako jedna glazbena tradicija pleše na izvedbenoj margini zbog popularnog imenjaka koji puni arene. Priča je to i o predanom radu, upornosti, motivaciji i satisfakciji, ali i apel za razumijevanjem i prepoznavanjem.

S početkom novog milenija, Zagreb je zahvatila mala klapska groznica, zarazivši one najstrastvenije klapoljupce. Jedan je od njih, Jurica Bošković, uvidio kako kontinentalnih klapa ima sasvim dovoljno da organizira Zagrebački ciklus klapskih koncerata. Devet godina u nizu, zagrebačke su se klape nekoliko puta godišnje nalazile na koncertima u Hrvatskome glazbenom zavodu i Muzeju Mimara.

Bila je to prilika za upoznavanje novoga klapskog repertoara, kolega klapašâ i njihovih vokalnih dometa, ali i vlastitih granica i vrijednosti. Tih je godina u organizaciji Ciklusa sudjelovala Ivana Mišetić, članica klape Ćakulone, koja ih se danas prisjeća s nostalgijom gorskog okusa:

 „Održavali smo Klapski ciklus devet godina u nizu, da bi nam na jubilarni deseti Grad Zagreb ukinuo podršku bez koje jednostavno nismo mogli nastaviti. Mi smo a cappella klape koje ne pune arene i ne prodaju ulaznice po bijesnim cijenama. Naprosto nam treba podrška Grada kako bismo mogli ispuniti osnovne zahtjeve, poput prostora, naknada ZAMP-u i ostalih neizbježnih organizacijskih troškova. Kako nismo mogli nastaviti dalje, Ciklus se nažalost morao prekinuti.“

Klapa Kampanel / Foto: Magda Galić

Devet godina nakon što su podrezana krila zagrebačkim klapašima, prepoznatim, prihvaćenim i redovito nagrađivanim od struke, negdje je u epicentru nositelja tradicije zatinjala iskra novog žara za Ciklusom. Zapalile su je muška klapa Bošket i ženske klape Armorin i Figurin. Voditeljica Figurina i članica Armorina, Paulina Đapo, obrazlaže inicijativu za obnovom Klapskog ciklusa:

„Mlađe su klape počele izražavati želju da se nešto napokon i u Zagrebu počne događati. Kako smo mi, ‘starosjedioci’ zagrebačkoga klapskog kruga, imali priliku okusiti draž Klapskog ciklusa u naponu snage, odlučili smo obnoviti provjerenu shemu.“

Inicijativu je pozdravila i Ivana iz Ćakulona, ohrabrivši se na ponovno hvatanje ukoštac s izazovima organizacije:

„Meni je jako drago što se Ciklus obnovio na inicijativu klapa jer, nakon toliko uloženog truda koji je naprasno prekinut, jednostavno više nisam imala snage za daljnju organizaciju. Veseli me što se Ciklus pokreće ne zahvaljujući mojoj, već njihovoj želji i entuzijazmu.“

Klapa Armorin/ Foto: Magda Galić

Na Ivanu se nadovezala Paulina Đapo iz Armorina, naglasivši prednosti i potrebu za klapskim Ciklusom:

„Ciklus je bio sigurna luka u kojoj je svaka klapa mogla računati na barem jedan nastup godišnje, a često ga je koristila kao generalnu probu za nastup na FDK Omiš. Tih devet godina Klapskog ciklusa neizmjerno je pomoglo zagrebačkim klapama za druženje i povezivanje pjevača unutar i izvan klape jer su koncerti Ciklusa za nas ustvari bili glavni događaj u mjesecu. Sve su članice i članovi morali dovoditi momke, djevojke i prijatelje, a nastojali smo i slušati sve druge klape koje u Ciklusu nastupaju.

Tako smo se počeli družiti i međusobno, kao klape. Sad shvaćam da su se ta prijateljstva zadržala do današnjih dana. Trenutačno se u Zagrebu mlađe klape nemaju gdje družiti niti međusobno slušati, a ni mi stariji nismo imali načina da se s njima povežemo. Baš je ta potreba za upoznavanjem i druženjem bila nit vodilja u obnavljanju Klapskog ciklusa ove godine. Tim više što iskreno smatram da je baš zagrebački klapski krug najbolji, a i najveći u Hrvatskoj.“

Ovu posljednju Paulininu opasku – kako je zagrebački krug najveći u Hrvatskoj – potvrđuje broj klapa koje ove godine nastupaju u Ciklusu klapskih koncerata u Novinarskom domu. Govorimo o čak sedamnaest klapa s adresom u Zagrebu! Uz njih će nastupiti i dvije klape iz Marije Bistrice i Samobora. Taj festivalski broj raspoređen je na ukupno četiri koncerta, od veljače do lipnja 2023.

Već na prvom koncertu, održanom 10. veljače, gostovala je klapa Bistrica iz Marije Bistrice, a Ciklus su otvorile Ivanina i Paulinina klapa, Ćakulone i Armorin, uz mušku klapu Kampanel. Svoj doživljaj koncerta Ivana je opisala ovako:

„Prošlo je odlično! Iako nisam uopće mogla naslutiti broj ljudi u publici, dvorana se gotovo potpuno popunila. Jako sam pozitivno iznenađena. Nažalost, nismo mogli koristiti prostor HGZ-a ni Mimare zbog trenutačnih radova, ali dvorana Novinarskog doma pokazala se puno boljom od kazališta u pogledu akustike, a i s tim zlatnim, decentnim i pomalo tradicijskim ornamentima izrazito je lijepa, ni prevelika ni premala.“

Klapa Armorin/ Foto: Magda Galić

Klapski travanj

Drugi je koncert ovogodišnjeg Ciklusa klapskih koncerata u Novinarskom domu predviđen za 21. travnja, a nastupit će ženska klapa Figurin, mješovita klapa Prvi komin Snježanin, kao i muške klape Stine, Bošket i Nostalgija.

Mjesec dana iza 19. svibnja na trećem će koncertu nastupiti ženske klape Sorelo, Dišpet i Cesarice, kao i dvije muške, Balinjera i Banderija.

Posljednji ovogodišnji koncert zakazan je za 16. lipnja, pa će Ciklus zatvoriti ženske klape Oželanda i Euterpa, zatim tri muške klape, Grdelin, Lugarin i Poj. Koncerti su otvoreni za javnost, uz donaciju od pet eura, a dobrodošli su svi ljubitelji kvalitetne klapske a cappella pjesme.

Vrijedi naglasiti i to da marljivi organizatori Klapskog ciklusa unatrag više godina pokreću i koncerte neovisno o Ciklusu. Jedan nas takav koncert očekuje već ove srijede, 29. ožujka, u crkvi sv. Leopolda Mandića u Voltinom s početkom u 20 sati, a organiziran je u korizmenom duhu, u suradnji sa Zakladom Anamarija Carević. Na tom koncertu nastupit će čak osam klapa: Ćakulone, Dišpet, Euterpa, Lugarin, Nostalgija, Poj, Prvi komin Snježanin i Slavić. Ulaz na korizmeni koncert je slobodan.

Unatoč entuzijazmu odličnih organizatora i pozitivnom odjeku Ciklusa, organizacija koncerata i dalje je izrazito trnovit put, o čemu je više rekla Paulina:

 „Još uvijek smo oprezni, a u financijskom smislu ‘na kapaljku’. Ušli smo u ovaj Ciklus prije nego što su izašli rezultati natječaja, a i dalje se nadamo i čekamo neka sponzorstva. Ostvarujemo ovaj Ciklus velikim dijelom volonterski, pri čemu klape koje nastupaju potpomažu i financijski.“

Računajući na potporu Grada Zagreba, tri su se klapašice ove godine hrabro odlučile zakoračiti u novu organizaciju, vjerujući kako će inicijativa koja obuhvaća devetnaest klapa, drugim riječima više od stotinu pjevača, sigurno biti prepoznata kao vrijedni doprinos kulturi.

Zagrebački klapski ciklus dovodi zvučne i višestruko nagrađivane klapske uzore, prema mnogima najbolje klape u državi, od kojih su mnoge odlazile iz Omiša kao pobjednice

Uspoređivale su, sasvim opravdano, Zagrebački klapski ciklus s gigantom klapskog svijeta, Festivalom dalmatinskih klapa u Omišu, koji je prošlog ljeta na Završnim večerima ugostio samo jednu klapu više, a koji značajnu financijsku podršku prima na lokalnoj i nacionalnoj razini. Bile su svjesne kako Zagrebački klapski ciklus dovodi zvučne i višestruko nagrađivane klapske uzore, prema mnogima najbolje klape u državi, od kojih su mnoge odlazile iz Omiša kao pobjednice.

Vjerovale su kako ne postoji razlog zbog kojeg vlast Grada Zagreba može zatvoriti oči pred ovakvim doprinosom njegovanju zaštićenoga nematerijalnog kulturnog dobra na nacionalnoj (Registar kulturnih dobara RH) i svjetskog razini (UNESCO). Podrobno objasnivši inicijativu, prednosti i potrebu za ponovnim osnivanjem Zagrebačkog klapskog ciklusa, tražile su razumijevanje i podršku svojega Grada, mjesta u kojem tih stotinu pjevača živi svoje svakodnevice.

Klapa Bistrica/ Foto: Magda Galić

Unatoč izostanku potpore putem gradskog natječaja za financiranje programa i projekata u području kultuno-umjetničkog amaterizma, Zagrebački će klapski ciklus preživjeti ovu godinu, prvenstveno zbog neumorne energije i entuzijazma klapskog svijeta, ali ovim putem upućujem snažan apel za uviđanje vrijednosti što neprestano buja i zelêni u gradu, bez obzira na podršku s kojom se ne može mjeriti ni surovi kamenjar.

Dosljednost unatoč riziku

Ta, prvenstveno financijska nesigurnost i usto vezani izazovi, svakodnevica su a cappella klapa ne samo u Zagrebu, već i šire, upravo stoga što je riječ o glazbenoj vrsti za koju nemaju svi istančan sluh, koju poznaju samo oni usko vezani s njom, i koja, na koncu, i nema želju udovoljavati zahtjevima tržišta, želeći ostati dosljedna sebi i svojoj bîti.

„Smatram da bi trebalo početi iznova educirati klapsku publiku. Mislim da su ljudi izgubili osjećaj što je prava klapa, što je dalmatinska klapska pjesma. To nisu popularne vokalno-instrumentalne klape poput Intrade, Maslina, Cambi i tako redom. Muške a cappella klape podložnije su tome da, iz ekonomske nužde, prihvaćaju gaže kao izvor financiranja, pa onda lako zastrane u repertoar popularnih pjesama koje su miljama daleko od izvornoga klapskog izričaja.

Tako dolazi do začaranog kruga koji etiketira riječ klapa i dodatno marginalizira a cappella klape. Imam osjećaj da ljudi toga nisu svjesni i da bismo trebali pronaći način kako da se publika ponovno nauči prepoznati pravu a cappella klapsku pjesmu koja je u tom obliku daleko izazovnija za izvedbu i kao takva, u konačnici, stavljena na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva,“ zaključila je Paulina Đapo.

Klapa Ćakulone/ Foto: Magda Galić

Osim repertoara, načina i prilika izvođenja, publike te ekonomskog dobitka, vokalno-instrumentalne klape razlikuju se od a cappella klapa u samoj srži. Dok se kod prvih gleda produkt, kod drugih je naglasak na procesu. Objasnit ću to Ivaninim riječima:

„Klapski pjevači će vam reći da nisu bitni koncerti nego ono što se dogodi poslije, a to su pjesme koje se dogode spontano, uz čašu vina u dobrom društvu. Svi pjevači a cappella klapa sudjeluju iz čiste ljubavi, entuzijazma i altruizma. Tu nema zarade, nema slave. Poznati smo samo uskom krugu ljudi. Iako ne puni arene, klapska je tradicija neizmjerno vrijedna kao nematerijalna kultura koju baštinimo od naših starih.“

Vokalno-instrumentalne klape razlikuju se od a cappella klapa u samoj srži – dok se kod prvih gleda produkt, kod drugih je naglasak na procesu

„Ljudi koji nisu imali prilike sudjelovati u klapi nikad neće znati kako je nama klapašima ustvari dobro. I ti njima ne možeš objasniti kako se mi to uspijemo cijelu noć zabavljati pjevajući ‘neke tihe pjesme’. Zatvoriti oči, slagati akorde, tu se negdje naći i pustiti glas – to je to“, nadovezala se Paulina.

Klapa Bistrica/ Foto: Magda Galić

Samoorganizacija kao ključ kontinuiteta

Osim Zagrebačkoga klapskog ciklusa, u Zagrebu se redovito održavaju tematski klapski koncerti prilikom Božića i Uskrsa, a u organizaciji klape Figurin koju čine pretežno dubrovačke pjevačice, klapski su koncerti ponekad organizirani i u Klubu Dubrovčana. Usto, aktualan je pokretač klapskih zbivanja u Zagrebu često i klapa Armorin, koja je 2020. u potresom razrušenom HGZ-u organizirala zapaženi koncert More, ti si čežnja, pridruživši se inicijativi skupljanja donacija za obnovu zgrade.

HGZ, 2020. / Foto: Klapa Armorin

Vrijedi spomenuti i to kako je 2019. i 2022. klapa Dišpet održala dva izdanja svojega novog ciklusa Ta divna klapska noć u atriju Galerije Klovićevi dvori.

Klapa Dišpet prepoznatljivo je ime i uzor u klapskom a cappella svijetu, kotirajući kao vrlo uspješna i kvalitetna klapa sa zagrebačkom adresom. Što to klapu čini uspješnom, Paulina je objasnila ovako:

„Mislim da treba postojati red, rad i disciplina. Morate ustrajati u kvalitetnom vježbanju, morate znati kome vjerujete i imati nekog tko poznaje izvedbene odlike klapske pjesme. Glazbena pismenost nije preduvjet kvalitetnog voditelja, a ni pjevača. Primjerice, u klapskoj izvedbi polovinka ne traje dva otkucaja, već onoliko koliko kaže prvi sopran ili voditelj. Kod klapske pjesme moraš imat feeling, on je pola posla.

Treba znati slušati druge dionice i vokalnu fuziju. Bitno je i znati odabrati repertoar koji leži određenoj klapi. Također, moraš imati dobru ekipu unutar klape. Znam da zvuči kao floskula, ali klapa ti uistinu mora biti obitelj. Ne možeš pjevati s nekim u klapi ako ti ide na živce ili ga ne podnosiš. Morate imati istu energiju i isto disati.“

„Da, trebate kliknuti, treba biti ista vibra. Radit ćete skupa projekte, putovat ćete skupa na daleke destinacije, provodit ćete tjedne skupa, spavat ćete skupa u istom krevetu, i ako niste, postat ćete prijatelji. Svakom se uspjehu člana klape veseliš kao da je tvoj. Puno se slobodnog vremena potroši u ovom hobiju i to je najljepše provedeno slobodno vrijeme ako voliš to što radiš i ako radiš to s ljudima koji ti odgovaraju. Ako jedan od ta dva uvjeta nisu zadovoljena, onda je to muka koja nema smisla“, upozorila je Ivana.

Klapa Ćakulone/ Foto: Magda Galić

Što točno znači puno slobodnog vremena, i koliko je to proba potrebno dobroj klapi, iz Ivanina iskustva u klapi Ćakulone znači sljedeće:

„Nastojimo se sastati dva puta tjedno po sat i pol. Ako ulete službeni putevi ili bolesti djece, kad su djeca mala, što je kod ženskih klapa nekako češće nego kod muških, zna se dogoditi i da prođe cijeli tjedan da se ne vidimo, ali to je u principu rijetko.“

„Armorin u pravilu ima dvije probe tjedno po dva sata. Trudimo se ne otkazivati probe, iako se isto tako, naravno, zna dogoditi da zbog posla ili djece fali neka članica klape“, rekla je Paulina.

Insiderski uvid u klapski svijet

Konačno, ova je priča zaustavila trenutak u vremenu i opisala iskustvo dviju dugogodišnjih klapašica: Ivane Mišetić, članice klape Ćakulone od osnutka (dvadeset i dvije godine) i Pauline Đapo, članice klape Armorin gotovo punih petnaest godina. One su, uz Gabrielu Paradžik iz klape Armorin (službeni organizator ovogodišnjeg Ciklusa), započele novi Ciklus klapskih koncerata u Zagrebu, danas možda najbitnijem središtu izmještene klapske pjesme u Hrvatskoj.

Klapa Kampanel/ Foto: Magda Galić

Time su, u 21. stoljeću, izravno pridonijele kvalitetnom njegovanju te glazbene i, u konačnici, društvene tradicije, koja nadilazi generacije, puni pojedince entuzijazmom, ispunjava žedne glazbenike i preživljava izazove vremena. Čime to točno radi, teško je riječima definirati, ali sigurno koristi čitav splet taktika kojima osvaja svoje poklonike, a najviše one koji joj na tjednoj bazi poklanjaju svoje slobodno vrijeme. Umjesto zaključka, koristim jedan iskreni Ivanin komentar:

„Ja kažem da je proba klape psihoterapija koju ti nijedan psihijatar ne može dati. Naravno da mi se puno puta nagomilao umor toliko da bih pomislila: ‘Bože dragi, kako mi se sad ne da na probu, najradije bih išla doma leći’. Ali, nekako, svaki put kad odem, vratim se odmornija, što god to značilo. Jednostavno ti se promijeni perspektiva dana. Čak i kad dođeš protiv svoje volje, imaš benefit, a tek kad dođeš sa željom, onda je on na stotu potenciju.“