02
tra
Recenzija

1916. Povijesni koncert: Stoljeće i koju godinu poslije

1916 Povijesni koncert

share

1916. Povijesni koncert novi je nosač zvuka Simfonijskog orkestra HRT-a. Stoljeće poslije već je u naslovu paradoksalan jer je objavljen 105 godina nakon Povijesnoga koncerta. No to je činjenica kojoj se bez zadrške može zažmiriti, budući da je taj nosač zvuka puno više od njegova naslova.

Početak prošloga stoljeća u glazbi je donio značajne promjene. Iako nas glazbena historiografija (katkad zbog sužena prostora u kojem je se predaje ili u kojemu se ona piše) često uči da je riječ o tektonskim promjenama koje su zauvijek promijenile glazbu, detaljniji uvid u kraj devetnaestog stoljeća otkrit će da su sve promjene bile posljedica hipertrofije tonaliteta kombiniranog s rastezanjem glazbenih oblika do njihovih krajnjih granica.

Stoga, revolucionarnost dvanaesttonske tehnike Arnolda Schönberga ili tobože skandalozno Posvećenje proljeća Igora Stravinskog zapravo nisu u tolikoj mjeri uzdrmali glazbene krugove koliko bi se dalo naslutiti iz određenih pogleda na glazbu prošloga stoljeća. Uz te avangardnije krugove skladatelja s početka dvadesetog stoljeća, postojali su i oni tradicionalnijih pogleda na glazbu koji su još uvijek vjerovali u mogućnosti koje im pruža čvrsta funkcionalna harmonija koju su naslijedili iz devetnaestog stoljeća.

Detaljniji uvid u kraj 19. stoljeća otkrit će da su sve promjene bile posljedica hipertrofije tonaliteta kombiniranog s rastezanjem glazbenih oblika do njihovih krajnjih granica.

Kasno devetnaesto stoljeće u Zagrebu oblikovalo je ponajviše djelovanje Ivana Zajca koji je svojim operama, nastalima pod utjecajem talijanskoga belkanta ranoverdijanske provenijencije, utabao staze domaćemu opernom kanonu, ali i djelovanju Hrvatskoga narodnog kazališta kao jedne od ključnih institucija Zagreba. Baš je u tome kazalištu, u ključnoj sezoni 1915./1916., održan koncert pod ravnanjem Fridrika Rukavine koji će postaviti temelje hrvatskoj orkestralnoj glazbi, što će ga kasnija (muzikološka) literatura prozvati povijesnim.

Povijesnost koncerta

Povijesnost koncerta ogleda se, prije svega, u imenima skladatelja koji su predstavljeni na koncertu održanome 5. veljače 1916. godine. Riječ je o mladim imenima hrvatske skladateljske scene od kojih se neka prvi put predstavljaju široj zagrebačkoj, ali i hrvatskoj javnosti. Riječ je o Krešimiru Baranoviću, Božidaru Široli, Franji Duganu, Svetislavu Stančiću, Dori Pejačević i Antunu Dobroniću.

Svatko od njih je i nakon toga koncerta dao svoj doprinos razvoju domaće glazbene scene, bilo skladateljskom, pedagoškom, (etno)muzikološkom ili nekom drugom djelatnošću. Postali su iznimno važnim dijelom hrvatske glazbe. Povijesnost koncerta naglašavana je prvenstveno u muzikološkoj literaturi, a prvu izvođačku potvrdu njegove važnosti ponudio je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije (tada kao Simfonijski orkestar Radiotelevizije Zagreb) pod ravnanjem Borisa Papandopula 3. veljače 1971., a povodom 55. godišnjice koncerta.

Korak dalje otišao je suvremeni Simfonijski orkestar HRT-a svojim dvostrukim nosačem zvuka 1916. Povijesni koncert. Stoljeće poslije objavljenim u vlastitoj nakladi 2021., a koji je nagrađen i Porinom u kategoriji Najbolje izvedbe klasične glazbe za izvedbu Simfonijskoga scherza Svetislava Stančića pod ravnanjem nedavno preminuloga Pavla Dešpalja.

Strana perspektiva u izvedbama hrvatske glazbe

Dvostruki nosač zvuka donosi sva djela izvedena na Povijesnome koncertu, a svakim od njih ravna drugi dirigent. Riječ je o svojevrsnom okupljanju snimki nastalih (i) za trajnu arhivu HRT-a tijekom niza godina. Sve su zabilježene u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a iz impressuma popratne programske knjižice doznajemo da su nastajale od 2013. do 2016.

Niz snimki počinje Koncertnom predigrom Krešimira Baranovića pod ravnanjem Jurija Simonova, a nastavlja dvostavačnim Notturnom Božidara Širole u kojem se orkestru kao solistica pridružuje sopranistica Ilijana Korać Teklić uz Mladena Tarbuka za dirigentskim pultom. Doista je osvježavajuće što se baš ona pridružila HRT-u u snimanju Notturna, pokazavši mogućnosti neke novije generacije pjevača stasalih u posljednjih desetak godina na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Unatoč ponekad za pjevačicu prevelikim zahtjevima Široline partiture, uvjerljivo je donijela svoju dionicu ugodnim tonom, naročito u srednjem registru.

Druga solistica albuma je pijanistica Martina Filjak u Koncertu za klavir i orkestar u g-molu, op. 33 Dore Pejačević uz dirigenta Aleksandra Markovića. Suvereno vladanje solističkom dionicom podcrtano je bogatim i snažnim tonom klavira koji je sveprisutan u širokoj lepezi dinamike što ju je Martina Filjak pokazala. Tome je doprinijela i sigurna potpora simfoničara. Spomenutim skladbama pridružuju se i Karneval Antuna Dobronića pod ravnanjem Patricka Galloisa te Simfonijski andante Franje Dugana kojim je ravnao Daniel Smith.

Uz izvedbe djela hrvatskih skladatelja uobičajeno je na programima vidjeti dirigentska imena koja su nerijetko i insajderi domaće glazbene scene, poput skladatelja i dirigenta Mladena Tarbuka. Osim dirigiranjem, on se bavi revidiranjem i reinterpretiranjem važnih djela domaće glazbe (priredio je, primjerice, kritičko izdanje Ljubavi i zlobe Vatroslava Lisinskog). Toj se hvalevrijednoj praksi ovdje pridružuju i snimke koje su priredili inozemni dirigenti, a koji možda i nisu aktivno uključeni u hrvatsko glazbeno stvaralaštvo i njegovu revitalizaciju. Stoga je zanimljivo čuti i njihovu perspektivu u izvedbama hrvatske glazbe.

1916. Povijesni koncert jedan je u nizu CD-a koji izabrano domaće glazbeno stvaralaštvo izvlače iz prašine arhiva i pokazuju da ono ne mora ostati u domeni enciklopedijske natuknice

Nije sasvim neočekivano da Radna jedinica Glazba Hrvatske radiotelevizije revno brine o hrvatskome glazbenom stvaralaštvu. Početak ovakvog oblika brige naznačila je objava snimke Ljubavi i zlobe Vatroslava Lisinskog zabilježene 2015. godine. Nosač zvuka 1916. Povijesni koncert jedan je u nizu CD-a koji izabrano domaće glazbeno stvaralaštvo izvlače iz prašine arhiva i pokazuju da ono ne mora ostati u domeni enciklopedijske natuknice. Sva je ta glazba već snimljena i za (nikad dovoljno) bogatu arhivu HRT-a te su je slušatelji i gledatelji Hrvatske radiotelevizije već imali prilike čuti. Okupljanje iste na jednome mjestu, tj. na nosaču zvuka dodatni je poticaj za predstavljanje glazbe najširoj publici.

(Ne)dostupnost glazbe

Unatoč dobroj ideji i praksi objavljivanja nosača zvuka, njihova distribucija isključivo preko svojevrsne dopisne prodaje otežava namjeru širenja takve glazbe do brojni(ji)h slušatelja. Dostupnost na tzv. streaming platformama nije budućnost, nego sadašnjost o kojoj bi trebalo razmisliti u što skorijem roku.

Muzikolozi glazbu mogu proučavati i iz partitura, a čitatelji njihovih tekstova istu teško mogu prosuđivati ako i sami ne čitaju partiture, a kamoli da su im one i pri ruci. Stoga od projekata kao što je 1916. Povijesni koncert koristi imaju svi: istraživači i slušatelji, ali i glazbenici koji će djela s Povijesnoga koncerta izvoditi u budućnosti jer im je ovako ponuđena i referentna, odnosno, polazna točka u izgrađivanju nekih novih interpretacija.

 

Moglo bi Vas zanimati