4 Hombres & Flowery - Đon obraz

Iako ridikulozni Donald Trump prijeti Europi (i svijetu) carinama na američki uvoz robe, američki glazbeni utjecaji sve su prisutniji i na domaćoj sceni.

Nekoć iznimke, no danas gotovo pravilo, američki gitarski twang kojeg su začeli još Duane Eddy ili pak „surferski“ zvuk Dicka Dalea koje je tako savršeno Ennio Morricone uglavio u svoju glazbu za spaghetti westerne, postaju uobičajeni na domaćoj rock sceni. 4 Hombres & Flowery nisu iznimka pa uvodni broj „Kaktus“ u njihov friški album „Đon obraz“ otvara morriconeovska instrumentalna tema koju bi valjda potpisali i sam veliki maestro ili Bambi Molestersi. „Sloboda“ – ovog puta s vokalom Maje Đonlagić Stupalo – istog je DNK s efektnim gitarskim wah-wahom Gileta (samo jednog od brojnih znanih gostiju na albumu).

„Budućnost“ je pak širokih očiju i ušiju okrenuta prema bluesy rocku s richardsovskim riffom, a „Novac u rukama“ zanimljiv cover EKV-a, pročitan u sličnom žanrovsko/stilskom okviru s raspaljenim gitarama, gitarskim solom i bluesy klavirom. „Zemlja“ nudi iskorak prema folk-rocku (ili pak u prvom djelu ka vremešnoj uspješnici Uriah Heepa „Lady In Black“), u žustroj „Sjajim“ se bandu eksplozivnim gitarskim solom pridružio Davor Viduka, no „Grad“ pokazuje da i bez respektabilnih gostiju 4 Hombres & Flowery mogu broditi istom trasom odvrnutih gitara i melodioznih refrena, uz unisone gitarske svirke te elemente balkanskog folk rocka.

Ipak, u svojoj autorskoj „Nemaš pojma tko sam“ (tipičnom komadu njegovog matičnog Buđenja s gibonnijevskim štihom) bandu se pridružio Darko Bakić kao vokalni partner i gitarist. „Lijek“ je prilično konfekcijska pop-rock stilizacija kao i „Put“ – s gitaristom gostom Robertom Telčerom. „Istina“ – s gostom Hrepom koji je svirao usnu harmoniku – pokazuje da band mnogo bolje izgleda kad navuče „američko“ glazbeno odijelo. Tako i zaključna balada „Ugasit ću svjetla“ profitira od dominantnog gitarskog zvuka lišenog pretjeravanja iako je i ona naslonjena na brojne stereotipe, primjerice, i na Bareta.
U konačnom zbrajanju, album „Đon obraz“ možda ne dobiva najviše ocjene, no riječ je o pristojnom komadu pop-rock mainstreama s nekoliko veoma zanimljivih uzleta.