Adam Semijalac: Ode dite

Unazad barem jednog stoljeća, ideje o tome što je tradicijska glazba, što/koga predstavlja i kako bi trebala zvučati, gradile su se u našim glavama pod utjecajem folklornog amaterizma, školstva, smotri i festivala, turističke primjene. Iz bogatog i promjenjivog bazena glazbenofolklornog repertoara, pjesme i teme su probrane i filtrirane, povezivane s romantičnom idejom seljaštva kao čuvara nacionalnog identiteta, što se kasnije preoblikovalo u ideju o baštini kao lijepoj, pozitivnoj, neokaljanoj.

Umjesto romantično-nacionalnog narativa očuvanja, Adam Semijalac poziva se na nasljeđe upliva kreativnih pojedinaca u folklorni repertoar

Kad se folklor uporno prezentira na taj način, on postaje gotovo dogma. Kantautor Adam Semijalac na folklor i njegovu društvenu ulogu gleda drugačije. Umjesto romantično-nacionalnog narativa očuvanja, poziva se na nasljeđe upliva kreativnih pojedinaca u folklorni repertoar. Premda o njima govorimo kao o narodnom stvaralaštvu, folklorne pjesme stvarali su pojedinci koji su, koristeći otprije poznate formule, ispjevali nove pjesme kao svjedočanstva vlastita senzibiliteta prema svojoj okolini.

Shvaćajući folklorno kao dinamički odnos između novog i starog, kao riznicu koja se može ne samo „neokaljano“ prenositi, nego ponovno „uprljati“ životom, Adam Semijalac (ex. Bebe Na Vole) sklada album potpuno novih pjesama inspiriranih folklorom, koji je nazvao Ode dite.

Adam Semijalac

U opisu albuma Semijalac objašnjava:

„…želio sam tradicijskom zvuku dati nešto što mi je oduvijek nedostajalo. Mikrotonove. Oponašanje glasa. Blues. Tu neku ‘uprljanost’ koja naročito danas nedostaje u folkloru, a život je prepun iste“.

Uprljanost, prirodni glasovi i mikrotonovi nisu nešto što je nepoznato folkloru na našem prostoru. No, kad Semijalac kaže da mu je to nedostajalo, misli na prethodno spomenute kulturno-političke agende koje su ga oblikovale. U praksi, folklorne pjesme su nastajale u odnosu prema svakodnevici, kao s jedne strane estetsko-mitska nadgradnja realnosti ili s druge strane kao suočavanje s često surovim i okrutnim aspektima te iste realnosti. Adamov album vraća tu surovost, oporost, neposrednost i koristi folklorne idiome za opjevavanje života, upravo onako kako su narodni stvaraoci činili stoljećima. To je jedna od njegovih najvrjednijih kvaliteta.

Album vraća tu surovost, oporost, neposrednost i koristi folklorne idiome za opjevavanje života, upravo onako kako su narodni stvaraoci činili stoljećima

Pjesme koje se oslanjaju na tradicijske glazbene značajke nisu prvi puta na repertoaru Semijalca. Pred četiri godine, kao rezultat istraživačkog projekta sa Selmom Banich, izašao je Tanac za crnega vraga, koji se oslanjao na dalmatinski, lički i slavonski folklor, a pred svega par mjeseci, Adam je s Dunjom Knebl objavio album inspiriran međimurskom popevkom pod naslovom Moje srce se reskoli.

Okrećući se od bluesa kojem je bio posvećen veći dio svoje glazbene karijere (na prijašnjim albumima Time of Great Depression i Hate is a Wonderful Thing) prema lokalnim tradicijama, napuštajući svoje umjetničko ime Bebe Na Vole, Adam se otvorio svojoj neposrednoj okolini, sa svom ljepotom i težinom koje ona nudi.

Album sastavljen od deset pjesama je deklarativno, kao i senzibilitetom, antiratni

Hrabrost i iskrenost albuma očituju se i u ponovnom korištenju Adamova glasa koji je bio ozbiljno ugrožen teškom bolešću. Zajedničke teme na oba ove godine objavljena albuma su rat, siromaštvo i stradanje s jedne strane te ljubav s druge. Album sastavljen od deset pjesama je deklarativno, kao i senzibilitetom, antiratni.

Osim svojim pristupom, album je inovativan i po načinu korištenja različitih vrsta tambura koje Adam kombinira s bendžom. Ne treba posebno objašnjavati da tambura među tradicijskim instrumentima Hrvatske ima poseban i povlašten status. Adama ne zanimaju već izgrađene norme i utabani putovi tamburaške prakse, on instrumentu pristupa kao novom izvoru zvuka.

Aktualnim nastojanjima da tamburu oblikuju u umjetnički instrument koji će tehnikom moći parirati drugim klasičnoglazbenim instrumentima, Adamova gesta je gotovo suprotna. On je vraća u ruke samoukog svirača koji na njoj otkriva neisprobane zvučne efekte i potencijale afektivnog izražaja.

Tamburu vraća u ruke samoukog svirača koji na njoj otkriva neisprobane zvučne efekte i potencijale afektivnog izražaja

Osim gostujućih pjevačica Tajane Josimović i Lane Hosni, zatim Jelenka Hodaka koji je radio master i slikara Mislav Lešić koji je autor omota, ulogu autora pjesama, izvođača, snimatelja, producenta i izdavača imao je sâm Adam Semijalac. Album je dostupan na platformi Bandcamp.