Ananda - "Duende"

Ananda Đuranović svoju je 2025. godinu odlučila zaokružiti izrazito zahtjevnim, ali hvalevrijednim umjetničkim projektom

Iako je tek prošle godine krenula s glazbenom karijerom,  njezino je ime već mnogima dobro poznato, a ono što nam je dosad prezentirala djeluje itekako obećavajuće. Široj se publici prvi put predstavila na Dori 2025. i to kao autorica više pjesama, ali i kao izvođačica u singlu “Lies Lay Cold“. Nakon Dore nastavila je punom parom: uslijedili su dance-singl “Ni ja“ gdje je osim autorskih pokazala i svoje plesačke sposobnosti te zabavna himna mladih u slavenskim zemljama “Squatting Slav“ koji je nastao na songwriting kampu u Slovačkoj.

I baš kad smo mislili da je njezina godina zaokružena, ova kreativna i vrijedna kantautorica predstavila je svoj prvi EP, i to (prvenstveno) na engleskom jeziku, pod nazivom Duende kojim se hrabro usuđuje ponuditi hrvatskoj publici nešto što još dosad nije vidjela, pomaknuti granice te umjesto utapanja u čestoj prosječnosti mainstreama prezentirati domaćoj sceni novi zvuk i estetiku kreirajući svoj stil i prepoznatljiv identitet.

Iako svaka pjesma za sebe uspješno donosi svoju individualnu priču i atmosferu, EP izuzetno dobro funkcionira kao cjelina pritom nudeći izrazito intrigantne tekstove koji su ujedno duboko intimni i emotivni, a savršeno upotpunjeni modernom glazbenom produkcijom Lukaša „Raylaba“ Krajčika. Sastoji se od pet pjesama od kojih je svaka popraćena prikladnim visualizerima Luke Grubišića: (1) “Ave”, (2) “Battlefield”, (3) “Hear Me Now”, (4) “Vanilla Rave” te konačno (5) “Duende”, prema kojem je i cijeli EP dobio ime.

Od samog početka EP-ja jasno je da Ananda ovdje nipošto ne namjerava pratiti glazbena pravila mainstreama, a pogotovo ne domaćeg. Zvona. Crkveni zbor. Tekst na latinskom. „Ave“. A zatim kreće: hard-rock zvuk, fantastične gitare Jana Jakovljeva i besramno izravan tekst na engleskom koji bez dlake na jeziku kritizira dvoličnosti religijskih institucija. „You counted sin behind your holy eyes. You built your heaven on deceit and lies. Realized that leaving taught me how to really pray“, manifest za sve one koji su u sebi pronašli dublju, iskreniju i vlastitu duhovnost i odlaskom iz lažne svetosti započeli svoju pravu molitvu.

Nakon virtuoznog Jakovljevljevog sola na gitari za kraj ponovno čujemo sakralni zborski zvuk. „Qui loquuntur pacem cum proximo suo, mala aute in cordibus eorum“ koji savršeno zaokružuje post-institucionalnu ideju pjesme. Zašto oni koji toliko propovijedaju mir i ljubav često nose najviše mržnje? Ananda ovdje kao predstavnik exvangelical generacije ne progovara protiv Boga, već protiv onih koji Njegovo ime koriste za kontrolu. Lirički, intelektualno i prije svega emocionalno udara u sridu, što je Raylab savršeno produkcijski upakirao.

Tranzicije između pjesama na EP-ju sjajno su odrađene što omogućuje da se pjesme zaista dožive kao cjelina. Atmosferski zvukovi raja i ptica sada se spontano prelijevaju u psihološki brutalnu antiratnu pjesmu “Battlefield“ koju Ananda potpisuje s Janom Vávrom i Raylabom. Bojno polje ovdje je višestruka metafora koja otvara teške teme. „Fighting for my inner peace. Can’t you hear these silent screams?“. Unutarnji sukobi, bitke za mentalno zdravlje, krikovi koji nitko ne čuje. Svijet u kojima se psihološki rat vodi svaki dan. Zatvaranje oči na nepravde. Svijet se izvrnuo. Lost in these wars, where wrong is right. Pjesma funkcionira dvojako, bilo da je gledamo s individualno-psihološkog ili društveno-socijalnog aspekta, a glazbeno je podmazana masnim „ratničkim“ basovskim beatom uz melodičan, pamtljiv refren koji se vješto poigrava bojama dorskoga modusa dajući čitavoj pjesmi prikladnu atmosferu.

Pjesma “Hear Me Now“ donosi intimne i dirljive stihove o krivnji, gubitku i nemogućnosti spašavanja nedostupne voljene osobe koja se promijenila i istovremenom suočavanju s vlastitim kaosom i krivnjom. Kako je i sama Ananda objavila, inspirirana je odnosom sestara Vi i Jinx iz izrazito popularne animirane serije Arcane, a riječ je o baladi filmskoga zvuka punoj tuge i nostalgije te stalnih kontrasta (You’re the bullet, I’m the vow), uništenja i zaštite, prošlosti i sadašnjosti, kaosa i kontrole, a u svakom trenutku isporučuje jaku emociju s vrhuncem na refrenu kao kriku očaja koju dodatno pojačavaju sjajne vokalne harmonije pratećih vokala Karle Pavlović, Sergeja Božića i Lare Demarin. Ananda je i u ovoj pjesmi sama producirala vokalne dionice dok je Raylabova produkcija u potpunosti zaokružila cijelu priču.

Nakon ove intimne balade slijedi iznenađujući kontrast sa skladbom “Vanilla Rave“ prepunom euforije i lude elektroničke energije uz koju je napetost stalno na vrhuncu, što je Luka Grubišić na pratećem visualizeru sjajno oslikao svjetlosnim efektima. Ananda ponovno pokazuje da za nju ne postoje tabui: stihovima izravno i drsko progovara o BDSM-u, lancima, konopima i kontroli konstantno tražeći uzbuđenje ponavljajući „Sorry, I don’t like vanilla“ ističući da ju ne zadovoljava ono mlako, prosječno, standardno i uobičajeno, već traži, kao i u svojoj glazbi, prelaženje granica. You call it crazy, I call it free.

Ananda ovaj projekt maestralno završava najeksperimentalnijom, a možda i najkreativnijom skladbom dosad po kojoj je i dala ime cijelom EP-ju, “Duende“. Ova zanimljiva, a neprevodiva riječ dolazi iz španjolskog folklora, a podrazumijeva trenutak i osjećaj oduševljenja nekim umjetničkim djelom kada ostajemo bez riječi, prepuni emocija koje je teško verbalizirati; trenutak kada je izvođač uspješno prenio emociju, strast i dodirnuo dušu publike. Duende je naziv za onu neopisivu čaroliju kojom nas umjetnost dira. Riječ je usko povezana uz španjolski flamenco, na čijim se ritmovima temelji i prvi dio skladbe. No zatim umjesto refrena slijede ritmični šaptovi riječi duende koji Ananda kao da priziva i nadopunuje španjolskim riječima canto, lloro, sangro, vuelvo. Pjevam, plačem, krvarim, vraćam se. Baš kao životni ciklus, ne samo umjetnika, nego bilo koga od nas, prepun uspona, padova i ponovnih uspona.

Izuzetno moćni stihovi savim prirodno nadopunjuju sadržaj riječi duende te opisuju konačnu želju mnogih umjetnika, onu da ga sama umjetnost nadživi i da ona postane njegovo uskrsnuće. One day when I’m gone, don’t call my name / Pull me out from the grave.

Nakon emotivnog ritamskog-crescenda i plesnih beatova koji su podloga Anandinim vokalnim ad-libovima uslijedit će posljednji dio pjesme, koncipiran kao epilog cijelom EP-ju, koji istovremeno kontrastira ostatku kao klasičniji, instrumentalni dio s gudačima kao glavnim likom.

Religija? Rat? Ljubav? Seks? Umjetnost? Na ovom je EP-ju svaka tema pokrivena. Svaki ton i svaka riječ pomno su promišljeni, kao i svaki aspekt stvaranja ovakvog projekta, od pisanja teksta i glazbe, aranžmana, produkcije, snimanja te predstavljanja javnosti u obliku visualizera. Ananda je svjesno odlučila prkositi mainstreamu ne kalkulirajući o tome što masovna publika voli i napraviti EP gdje će svaka pjesma imati svoje mjesto i svoje značenje, kroz koji će na svoj način slaviti umjetnost i u kojem će cjelina moći kumulativno izazvati gestalt efekt i značiti više od svake pjesme, stiha ili melodije zasebno te u idealnom scenariju slušateljima stvoriti duende.

I konačno, postavlja se pitanje hoće li naše današnje tržište imati sluha za ovakvu umjetnost koja ne podilazi pravilima popularnoga, mainstreama i radija? Eksperimentalni alternativni albumi poput ovoga često našoj publici prođu ispod radara jer ne igraju na sigurno. Autori se na neki način boje biti svoji i autentični jer znaju da je rizik prevelik te domaće tržište baš iz tog razloga zaista nema često priliku dobiti ni čuti ovakve skladbe od svojih autora.

Ananda je riskirala. Pokazala je svoje kreativne autorske adute te ogromnu širinu i perspektivu kao glazbenica. Možda su nekada baš hrabrost i rizik odlike pravog umjetnika koji doprinosi glazbenom progresu i evoluciji jer uvijek postoji nada da će njihov trud, rad, kvaliteta i emocija u jednom trenutku biti prepoznati, o čemu će na kraju ipak presuditi publika. Sudeći po jezicima i stilu, Ananda srećom cilja i na šire europsko tržište.

Hoće li Anandin EP i u vama izazvati Duende, morat ćete iskusiti sami, a njezini idući glazbeni projekti bliže su nego što mislite.