30
sij
Recenzija

Berislav Šipuš: And Then, Turn To The Mountain, za flautu i gitaru

Berislav Šipuš

share

U popratnoj programskoj knjižici nosača zvuka Dani Bošnjak: Canto Pelegrino, akademik Nikša Gligo piše kako je ‘And Then, Turn To The Mountain’ još jedna od skladbi Berislava Šipuša koja se “…bori za mjesto bez vremena. Ili točnije: ona iz takvog trenutka izvire.”

Do ovoga dolazi možda upravo zbog inspiracije pod čijim utjecajem djelo nastaje, a to je mirnoća i ljepota pokreta tradicionalne istočnjačke vještine Tai Chi. Sam je naslov skladatelj pronašao u knjizi spomenute vještine u kojoj se, poput meditacije, nizom pokreta traga za unutarnjim mirom, a pri završetku ovih vježbi – u trenutku pronalaska bezvremenskog mira – ‘“okreće se pogled prema planini”.

Berislav Šipuš ovu skladbu napisao je 2005. godine, a njezina praizvedba održala se dvije godine kasnije na Glazbenoj tribini u Puli u izvedbi Danija Bošnjaka i Edina Karamazova. Njihova ranije spomenuta studijska snimka nije jedina: 2007. godine ovu skladbu snimaju Matej Grahek i Tvrtko Sarić. Upravo pri izradi studijskih snimki pojavila se jedna intervencija u partituri koju nije napravio Berislav Šipuš te se nalazi i u ovom notnom izdanju, a radi se o oznakama I-IV na određenim mjestima u partituri koje mogu sugerirati da je skladba zapravo četverostavačna. Iako, prema riječima skladatelja, oznake olakšavaju otkrivanje forme i doista ‘“pašu” na upisanim mjestima, ovo je jednostavačna skladba, a pojava četiri različitih situacija (ili bolje rečeno – „stanja”) u sebi zrcale ideju blage i postepene izmjene pokreta u vještini Tai Chi. Bez obzira što su početak (I i II) i kraj skladbe (IV) improvizacijskog karaktera, bez naznake ritma i metra (Senza misura), kraj skladbe nije prava repriza već završetak cikličnog kruga.

Čitava skladba ukupno ima izrazito prirodnu i izbalansiranu formu. Početni dio (I) solistički je uvod gitare, a motiv rastvorbi koje muzički tijek istovremeno zadržava na jednom mjestu, ali i rastvara njihovo bezvremensko trajanje, najavljuje smirenje gitarističke dionice u II. dijelu. Ovdje ona iznosi isključivo jedan pedalni akord u tempu koji bi odgovarao izrazito polaganim i mirnim otkucajima srca. Uključuje se flauta s duljim ležećim tonovima te povremenim kraćim melodijskim frazama koje kao da dolaze iz velike daljine. Ona pjeva svoje vlastite misli nevezane za pulsiranje gitare.

Nasuprot ovim dijelovima, brzi središnji dio (III) zahtijeva veliku sviračku preciznost i kontrolu, s obzirom na to da ovdje flauta i gitara, predstavljajući „jedno i neodvojivo”, uglavnom iznose glazbeni materijal u paralelnim oktavama. Ovaj dio obuhvaća i odvajanje gitare od flaute gdje gitara dobiva ritamsku ulogu izvodeći funkcionalno nepovezane akorde poput udaraca. Ovi se udarci mogu povezati s pedalnim akordom u gitari iz prethodnog dijela (II), a svojevrstan tip pedala pojavljuje se i u posljednjem (IV) dijelu skladbe.

Posebno je zanimljivo usporediti način tretiranja pedalnih akorada u II. i IV. dijelu, a time i suodnos dvaju instrumenata. Ranije su pedalni akordi (II) u gitari isključivo egzistirali uz meditativnu uvođenje flaute kao instrumenta, dok u posljednjem dijelu (IV) oni sa njome suegzistiraju u svakome smislu. Ovo je postignuto na način da polagane akordske izmjene u gitari povremeno imaju tonske dodirne točake s blagim lutanjima duljih notnih vrijednosti u flauti. Posebno je što do ovoga dolazi tek prema kraju posljednjeg stavka u smislu simboličnog sjedinjenja. Postojanje ovih dvaju instrumenata, za razliku od onog u drugom dijelu, ovdje se nježno isprepliće u konačnu sinergiju završetka.

Na samom kraju skladbe, koja postepeno odlazi u bezvremensko ništavilo, skladatelj u partituru upisuje riječi „And than…Turn to the mountain…” koje simboliziraju završetak meditativnog ciklusa, ali i njegovo ispunjenje odnosno konačno stapanje s potpunim mirom.

 

Moglo bi Vas zanimati

Više od autora