The Black Room - Future Memories

Riječki rockeri mlađe generacije The Black Room vraćaju se na scenu svojim novim albumom Future Memories. Izdanje je pod okriljem diskografske kuće Dallas Records dostupno u digitalnom obliku, a s njega su dosad predstavljeni singlovi “The Sun & The Moon”, “Pleasureland” te istoimeni “Future Memories”

Drugi album nije radiofoničan kao prvijenac / Foto: Kristina Barišić

The Black Room poznat je po istraživanju različitih žanrova, a na drugom albumu je u svoj zvuk implementirao nešto više sintesajzera, krautrocka i new wavea (“Dreaming In Colors”), stvarajući zvučnu kombinaciju koja odiše nostalgijom, zadržavajući pritom one poznate elemente dark rocka i atmosfere osamdesetih (“Automatic Love”, “Sergovia”). Objavljen na desetu obljetnicu benda, Future Memories zbog svih ovih faktora kao da je trebao oblikovati glazbu sutrašnjice od fragmenata prošlosti, no usporedimo li ga s prethodnim albumom, on je, nažalost, bez nekih jakih pjesama koje bi ga nosile unatoč tome što u cjelini djeluje kao vrlo skladno izdanje.

„Ovo je novi korak, a i naš najdirektniji i najiskreniji rad dosad“, podijelio je bend na svojim društvenim mrežama uslijed objave novog albuma. Nakon rada s Matejem Zecom na prethodnom, bend se okrenuo suradnji s Darkom Terlevićem kao producentom novog albuma (polovica dvojca The Siids) koji je sasvim očekivano, čini mi se, još više naglasio onu synth stranu.

Pandemija je usporila mnoge bendove pa je tako i ovaj s objavom albuma Motel Monaco pričekao gotovo dvije godine, a kad je krenula njegova promocija, već su jednim dijelom bili u novom materijalu koji je sada zabilježen na Future Memories. Očigledna poveznica ova dva albuma dolazi već s pjesmom “Will It All Be Like This?” koja ima gotovo istu melodijsku liniju refrena kao i “Lawless Boulevard”, singl s Motela Monaco. Bend mi je objasnio kako nema konkretne priče iza sličnosti melodijske linije, osim da im je ona uvijek bila nekako najdraža s Monaca. „Zanimljivo je kako se određeni motivi mogu prirodno ponavljati kroz različite pjesme. Nekad je to rezultat podsvjesnog stvaranja u procesu pisanja, kao način povezivanja različitih priča ili teme, a i Future Memories tematski je sličan Monacu“, pojasnili su. Da bismo do kraja složili ovu slagalicu, mogli bismo napraviti poveznicu s The National, koji su nešto slično izveli s pjesmama “29 Years” (s albuma The National iz 2001.) i “Slow Show” (s albuma The Boxer iz 2007.) koje dijele isti dio teksta.

Danas stvarno nije teško snimiti album kod kuće zato što više ne postoji vremenski pritisak boravka u studiju pa je zanimljivo kako su spremno uhvatili svoju živu energiju u detaljima. Njihovi zvučni pejzaži ovdje su složenije detaljizirani nego što su bili prije, iako nauštrb radiofoničnosti. Nove snimke donose izoštrene tekstove u kojima bend istražuje odnose, (naivnu) nevinost, romantiku i (moguće) gubitke te unatoč mračnoj prirodi glazbe tako oblikuje neku istinsku ljepotu, tražeći trenutke u kojima se pokazuje vrijednost svih tih iskustava – kao u pjesmi “Sergovia” („Maybe we were endless / Maybe we were faithless / Maybe we were ageless / In Sergovia”) ili u “Future Memories” („In the middle of your life / Do you turn to reason? / Or do you turn to love?”). Ima nešto odmetnički u stihovima gotovo svake pjesme. Uvijek je prisutno neko putovanje, neka trka, potraga ili bijeg, a pjesme tada dolaze kao materijalizirani dokaz trenutka u vječnosti koji se želi sačuvati od zaborava.

Početni rif pjesme “Future Memories” neodoljivo me podsjetio na “Moving On” britanskog indie rock benda James, ali čim je frontman Jakov Katalinić zapjevao, svaka je daljnja poveznica nestala. U njegovom pjevanju postoji zanimljiva sprega androginosti i intenziteta koja se ne sreće toliko često. Ova pjesma, s druge strane, postavlja ton ostatku albuma bez definiranja ili potpunog otkrivanja onoga što slijedi.

Iako albumu nedostaje odskočnih pjesama, nedvojbeno je to još uvijek album uz koji treba plesati. Ili ga barem slušati negdje na autocesti. Radeći s novim producentom, proširili su svoj zvuk; prožimajući sintesajzeri, gipki ritmovi i žilave gitare upareni su s domišljatim aranžmanskim rješenjima. Prigušeni stihovi mogu nositi niz sugestija koje ukazuju na dublje značenje koje leži skriveno ispod površine, a spominjanjem izvjesne Val u čak tri pjesme (“Future Memories”, “Dreaming In Colors”, “Automatic Love”) gradi se snažnija povezanost i otvaraju neka nova pitanja.

Ne treba zaboraviti spomenuti ni doprinos Kristine Barišić vizualnom obliku albuma, kao i pratećim videospotovima, a koju bend često navodi kao četvrtog člana zbog važnosti za estetiku ovog sastava.

Kako ne bi došlo do samoispunjavajućeg proročanstva o kojem pjevaju u “Pleasurelandu”, iskreno se nadam da će Jakov Katalinić, Leo Ventin i Ivan Ritoša nastaviti istraživati i graditi svoj zvuk u robusnom i jedinstvenom stilu, udaljavajući se od bujanja trenda koji se posljednjih godina sve više širi među riječkim izvođačima. Na sebe su definitivno skrenuli pozornost, tome je dokaz i Rock & Off nominacija za izvođača godine, ali i osvajanje nagrade Ri Rock kipić za singl 2023.

Bend najavljuje i svoj najveći samostalni koncert na domaćem terenu, koji će se održati u petak, 18. listopada, u riječkom Pogonu kulture. Koncert je ujedno i promocija ovog albuma nakon otvaranja za The Jesus and Mary Chain u Tvornici Kulture, nakon čega se The Black Room okreću završnici svog novog albuma i pripremi najvećeg samostalnog nastupa dosad.

Singlovi: “Pleasureland”, “The Sun & the Moon”, “Future Memories”

Format: streaming

Izdavač: Dallas Records