Pitko i skladno izdanje
Chasing Nord: Last Rain On Earth
Chasing Nord nisu samo još jedna u nizu od bendovskih potvrda da Rijeka njeguje svoju neuništivu alternativnu scenu, već perspektivan i ozbiljan pokušaj probijanja šutnje među domaćim prog metalcima. Last Rain On Earth definitivno je izdanje kojem se treba posvetiti barem dva puta u cijelosti prije nego mu se sudi.
Isprva se može učiniti kao da se frontmen Mihael Prosen i gitarist Ivan Jović nespretno pokušavaju oteti prevladavajućim utjecajima Toola ili Disturbeda. No, kad se albumu pristupi bez onog snobizma i pretencioznosti kakvu metalci vole gajiti prema domaćim bendovima, otkrivamo da je riječ o iznimno pitkom i skladnom izdanju.
Chasing Nord, Last Rain on Earth cover
Prosen je veteran domaće scene. Svoj je zanat dugo godina pekao u jednom od rijetkih nu metal bendova ovih prostora, zaboravljenom Fatheru koji se raspao prije više od desetak godina, nekako u pravo vrijeme da ovom vokalistu i basistu pruži prostor i slobodu za novu, progresivniju priču. Bend se zvao samo Nord, a prvijenac Play Restart iz 2017. donio im je mnoge pohvale i zanimljivu avanturu u vidu kineske i istočnoeuropske turneje.
Orijentacija: pravi put
Nakon dobronamjernog savjeta inozemnih suradnika da promijene malo to impozantno i općenito ime, momci su se odlučili na glagol chasing što će se pokazati kao nadasve simbolično rješenje. Naime, pojam sjevera, iz filozofske perspektive, predstavlja orijentaciju prema cilju, prema pravom putu. Nadopunjeno ime tako im se (ne)namjerno uklopilo u tematiku novog albuma, a svojem su sjeveru definitivno bliže i nakon potpisivanja za Dallas Records, čiji tim očito ima puno vjere u bend i novi materijal pa su im osigurali prvi veći nastup na ovogodišnjem AntiValentinovu.
Last Rain On Earth već samim nazivom odaje svoju priču. Ove su pjesme stvarane za vrijeme pandemije i u njima se osjeti ona čežnja za slobodom i novim početkom, ali i nervoza jer živimo u čudnom i nemirnom razdoblju koje kao da navješćuje apokalipsu i priprema nas na drastične društvene, ali i prirodne promjene.
Ova je slika izvrsno prikazana u spotovima za najavljujuće singlove “Sonic Heart“ i “Ænd Now“ čiju produkciju potpisuju talentirani Filip i Slađana Gržinčić. U jednome bend, razbacan po ruševinama napuštenih zgrada i industrijskih kompleksa, troši vrijeme i gleda u daljinu, a u drugome kolege Prosena poraženog vuku s pustinjske zemlje na operacijski stol. Oba na vrlo maštovit način, s ograničenim budžetom i promišljenim odabirom lokacije, uspijevaju stvoriti atmosferu pravog i praznog distopijskog ništavila uslijed završetka apokalipse.
View this post on Instagram
Obje pjesme osjetno iskaču od ostatka albuma. U “Sonic Heart“ čuje se utjecaj Foo Fightersa koji su ključni za početak benda koji gledamo danas. Naime, Nord se rodio iz Prosenova FF cover benda, Kung Foo Fighters. Koliko god to apsurdno zvučalo za jedan prog metal sastav. Simpatična pjesma s primjetnim power pop elementima najviše osvaja slatkim tekstom i neodoljivo toplim refrenom.
Refreni su, zapravo, najveća glazbena prednost albuma. Pjevni su i atmosferični. Lako je zamisliti cijelu dvoranu kako troši glasnice.
“Ænd Now“ svoju moć dostigne tek u svom refrenu koji odiše zvukom najvećih bendova prog metal žanra, a u kojem su Nordovci dokazali da prate trendove na sceni. Prostranost i odjek kojim nas refren vine u nebesa kao da je napisala Gojira. Uvod, strofe i sve što nije refren, doduše, ostavlja mjesta za napredak. Iako stvaraju dramatičnost i zvuče filmski, žičani aranžmani mogli su zvučati bolje, manje patetično. Grafem „Æ“ u nazivu pjesme djeluje zbunjujuće i, najiskrenije, ne znam kojoj svrsi služi osim da bude homage Prosenovu omiljenom bendu Toolu i njihovu izdanju Ænima.
Nedostatak psihodelije
Upravo se tu krije jedan od minusa albuma. Upotreba klavijatura za svaku je pohvalu, i dokazala se kao jedan od vodećih trendova među prog metal velikanima zadnjeg desetljeća, no kod Chasing Norda se javlja u premaloj koncentraciji i bez dobre ideje i razrade. Ovdje im ostaje mjesta za napredak kojem se veselim u budućim izdanjima. Malo više psihodelije u ovoj mješavini učinilo bi cijelu stvar ukusnijom.
Last Rain On Earth uvodi nas u priču istoimenom pjesmom. Nemilosrdno i žestoko. Teškim koracima u još težim čizmama, ali sa suzama u očima koje navru kad dođe vrijeme za još jedan izniman refren. Balans između tvrdokornog i nježnog postignut je izmjenom clean gitare i distorzije. Pjesma bez usporavanja uspijeva u svoju žestoku dinamiku unijeti emocije i savladati ‘mračnu’ i ‘svijetlu’ stranu koja se pokaže u nastavku priče o preživljavanju i neumornom traganju za mirom, za sjeverom. Riječ je o, možda, najboljoj pjesmi s albuma. Popraćena je najboljim video spotom koji je proizašao iz suradnje s Gržinčićima. Riječ je o fabulativnom prethodniku spota za “Ænd Now“. Prosen, poput nekog lika iz Mad Maxa, obučen u crni blejzer i kapuljaču, pronalazi plastičnu bočicu vode oko koje se bori s misterioznim divljakom skrivenim iza gas maske.
Kozmonautska odiseja “Off to Mars“ nešto je mirniji bijeg van granica Nordove dokrajčene Zemlje. Ritam koji se gradi ponovno podsjeća na stupanje, ali ovog puta lakše i opreznije od kaosa one posljednje kiše. Bestežinskim koracima bend ovdje svira podlogu za sanjarenje i otkrivanje novih prostranstava.
Posljednja stvar na koju ću se osvrnuti neočekivan je, ali dobrodošao trenutak na albumu. Obrada “I Feel You“ Depeche Modea poslužila je kao tematska pauza od sudnjeg dana i kaosa. Riječani nisu prvi koji su se sjetili ovom senzualnom elektroničkom rock klasiku odjenuti još žešće, alternativno ruho. Čim je Prosen propjevao stihove Martina Gorea, u glavi mi je zasvirala izvrsna verzija Placeba s njihova albuma obrada iz 2003. godine. Svejedno, sasvim korektna i dostojna obrada koja se mogla još i više razmahati i poigrati s grubošću. Ako se stavimo u ulogu junaka koji proživljava ”Last Rain On Earth”, tijekom ove izvedbe spava i sanja dubok, romantičan i seksualno nabijen san koji sljedećom pjesmom biva naglo prekinut okrutnim povratkom na našu skorenu Zemlju.
“Leave it Behind“ vraća nas u bijeg i „skrivanje od čudovišta prošlosti“. Bilo bi više fora da se pjeva o pravim čudovištima, a ne onim alegorijskim i dubokog značenja. Koncept bi bio zanimljiviji i šareniji. Ali kontrast u dinamici koji se dogodi nakon Depeche Modea i dalje je dovoljan da nam zadrži pažnju i vrati svu nervozu izlaska iz zone komfora. Ritam i tempo ovdje zaista podsjećaju na trčanje i skrivanje od stihijskih spodoba.
Zaključno, Last Rain On Earth pozitivna je pojava na domaćoj metal sceni koju itekako treba malo razbuditi i dati joj više javnog prostora. Daleko je to od nekog revolucionarnog prog metal uratka. Na trenutke je album neodlučan, fali mu konceptualne dosljednosti koja bi ga svrstala u kremu svih natprosječnih žanrovskih uradaka Gojire, Mastodona, Toola i drugih velikana. Ali mislim da se to ni ne trudi postići. Mislim da su Prosen, Jović, Margan i Vučković inspirirani demonima izolacije i pandemije te poneseni môrama o kraju svijeta, htjeli napraviti zabavan i kompaktan metal album koji će oduševiti i osvježiti domaću scenu, ali moći se uspješno promovirati i na stranom tržištu. U tome su svakako uspjeli. Veselim se čuti majstorske i dirljive refrene uživo. U budućim izdanjima nadam se još većim rizicima, ekspedicijama u psihodeliju i maksimalnom iskorištavanju potencijala koji se krije iza ovih vrsnih i iskusnih glazbenika. Neka ova kiša ipak ne bude posljednja!
Singlovi: “Last Rain on Earth”, “Off to Mars”, “Stay Awake”, “Ænd Now”, “Silenced”, “I Feel You (The New Version)”, “Leave It Behind”, “Sonic Heart”, “Far&Well”
Format: streaming
Izdavač: Dallas Records
