Slušali smo prvi
Disco Lizard - Kayak

Disco Lizard novi projekt na domaćoj glazbenoj sceni na kojem su surađivali Grammyjem nagrađivani inženjeri zvuka, suradnici Beyonce, Amy Whinehouse, Eda Sheerana, Sama Smitha, Madonna, Imagine Dragons i drugih velikana svjetske glazbene scene
Alen Vlajnić ideju je za ovaj projekt dobio još 2019. godine, no, kako sam kaže, kako bi prvi materijal, odnosno sada i album Kayak, ugledao svjetlo dana, trebalo je proći nekoliko godina, što zbog brušenja umjetničke vizije, što zbog perfekcioniranja produkcije, vizualnog identiteta i dikcije.
Pet godina tako je uistinu iskorišteno na najbolji mogući način, jer je publika dobila djelo sa sedam kompozicija koje izvrsno funkcioniraju kao cjelina i vidno odskaču od aktualnih zbivanja na domaćoj sceni. Glazbena je to priča kakva nam je istovremeno nedostajala, no, s druge strane, visokoj kvaliteti usprkos, upitno je je li domaće tržište dovoljno veliko i spremno za potencijal koje ovakvo djelo nosi.
Žanrovski kao inspiraciju Vlajnić navodi mješavinu od pop i dance glazbe, do psihodeličnog rocka, indie rocka, industriala, klasičnog rocka, new wavea, post punka, street loungea i ambijentalnih žanrova. Svi su ovi utjecaji itekako jasni u konačnom proizvodu koji djeluje precizno u glazbenoj formi, karakterom na trenutke čak i mračno te melankolično. Da je 2010. godina, ovaj bi zvuk rado prigrlili velikani goth-rocka dok u 2025. Disco Lizard priziva njihove najbolje dane, kao i sve njihove prethodnike, s dodatkom modernog štiha u duhu današnjeg vremena. Desetljeća su to rock glazbe satkana u samo jednom albumu, za što je potrebna velika vještina i spretnost autora.
Ono što se već na prvu ističe jest Vlajnićeva jako dobra dikcija engleskog jezika kod koje je samo na trenutke moguće razaznati da se ne radi o izvornom govorniku, stoga su mu sva vrata prema inozemnoj publici trenutno otvorena. “Radio Soldier” sada treba početi voditi bitku s radijskim eterom, jer premda je većina pjesama prilagođena istom, formatiranost radijskih postaja mogla bi mu postati neprijatelj broj 1, budući da a žanr(ovi) u kojima djeluje trenutno nisu podloga aktualnih pop hitova kao što su bili prije deset ili čak dvadeset godina.
Prvi singl “See You in Paradise” naglašeno je ritmičan što čini njegov hitoidni potencijal, dok “Radio Soldier” svoju zaraznost duguje inspiraciji disco glazbi, baš kao i “Wanna Say”. “Obabe” je glazbeni posjet kabareu, smještenog u južnoameričkom honky-tonku u iz čijeg kutka se čuje afrička glazba. Jako zanimljivo djelo, energično i plesno, suprotnost kojemu su caveovska “Taste of Cherry”, pomalo museovska “Queen” i ponovno caveovska “Remind me of Angel” s kojom završava album.
„Lirički se album fokusira na istraživanje i preispitivanje kreativnih impulsa, ljudske prirode, vjere, smisla i egzistencije. Kako album ide kraju, tako i tekstovi postaju, koherentniji, izbrušeniji i zajedno s muzikom sugeriraju kako će zvučati budući radovi, Disco Lizarda”, kaže sam Vlajnić, koji vješto barata i s raznim glazbenim elementima koje je povjerio mnogobrojnim suradnicima kao što su Antun Vuić (beat za “Obabe”), Srđan Sekulović Skansi (snimatelj vokala na “Obabe”), Leo Anđelković (audio inženjer za vokale na “See You in Paradise”, “Wanna Say” i “Radio Soldier”), Pavle Miholjević (produkcijska priprema pjesme “Queen”, mix i master pjesama “Remind me of Angel” i “Taste of Cherry” na kojima je ujedno odsvirao gitare, bas gitaru, perkusije i otpjevao prateće vokale pa na kraju postao i live gitarist Disco Lizarda), Jure Ferina (synth na pjesmi “Remind me of Angel”), Dalibor Dado Marinković (bubnjevi na “Queen” i “Remind me of Angel”), Toni Toplak (bubnjevi), Ivan Jakić (gitare i bas) na “Radio Soldier”, sastav Coda (prateći vokali na “Taste of Cherry”) dok su albumu doprinijeli i Luka Banić, Hrvoje Ivančić, Tin Rašpolić, Roni Nikolić i Filip Gorupec. Za vizualni identitet Disco Lizarda bio je zadužen Sven Harambašić.
Posebnu uglađenost i kvalitetu završnom proizvodu dali su dobitnik nagrade Grammy Wez Clark (mix i programming inženjer na pjesmama “See You in Paradise”, “Radio Soldier”, “Wanna Say” i “Obabe”), suradnik Amy Winehouse, Stuart Hawkes (mastering), suradnik grupe Imagine Dragons, The Killers i Dolly Parton, Mark Needham (mix pjesme “Queen”) te dobitnik čak 21 nagrade Grammy, suradnik grupe Nirvana, U2, Madonne i drugih, Howie Weinberg (mastering).
Je zato li ovo breakthrough na domaćoj glazbenoj sceni?
Svakako je osvježenje, nešto drugačije i izvan kalupa, opet kvalitetno i dobro, no nije za široke narodne mase. Ovo se nekima može činiti kao kompliment, no nažalost, pitanje je hoće li ovaj proizvod doprijeti do količine publike koju zaslužuje. Možda i može, no za to je potreban ogroman rad i trud sada više ne umjetnika, već sve siline popratne glazbene industrije. Jer, ovo svakako ne bi trebao ostati “skriveni dragulj” već postati “onaj koji je popularniji vani nego kod kuće”.
Najveće regionalne festivalske pozornice (poput one INmusicove ili Exitove) zato bi mu izvrsno pristajale, što je također dobra odskočna daska za privlačenje šire publike. Showcase festivali diljem Europe vape za ovako sjajnim potencijalom također.
Pred Disco Lizardom je sada trnovit put do uspjeha, koji će se, uz mali faktor sreće koji uvijek treba biti prisutan – isplatiti. Jer, iznimno zanimljiv i kvalitetan proizvod je tu, samo je potrebno pronaći kupca. A oni koji ga zavole, zavolit će ga jako.
Izdavač: samizdat
Singlovi: “Radio Soldier”, “See You in Paradise”
Format: digital
Album možete poslušati na POVEZNICI.

Disco Lizard/foto: Sven Harambašić