Djigibaoo - Iz noći u dan

Energija i gitare su udarni adut benda

„Začaran“, recimo, zvuči kao Vatra na amfetaminima jer nakon refrena kojeg kao da je napisao Ivan Dečak dodane su odšarafljene gitare. I „Lako je“ ispovijeda sličnu sklonost ka žešćem zvuku građenom oko riffa. „Bube“ u priču uz gitarski solo unose znani modificirani (ubrzani) ritam Boa Diddleyja koji je još prije šezdeset godina postao javno dobro o koje su se očešali mnogi. „Opet sam dolje“ je – uvjetno rečeno –  bluesy laganica s dominantnom gitarom podloženom klavijaturama, a „Prema dnu“ tema s praskavim unisonim gitarama, gitarskim solom i repetitivnom frazom (starom uhu melodijski na tragu vremešne „Sweets For My Sweet“ kao još jednog općeg mjesta) koja se vuče kroz cijeli broj te zaključnim „raspašojem“.

„Beštije“ su još jedan žestoki broj konfekcijskog hard rocka položen na jednostavnu melodijsku podlogu akcentiranu gitarama i pozadinskim vokalima pa i primjesama Townshendovskih ranih Who patenata, a „Čimavica“ bliska poetici Daleke obale. Oba broja su potencijalni zgoditak lokalnih radija. „Ispo kušina“ otvara razigrani bas prije nego li se skladba razvije kao Karibima blago začinjen brzac čiji je forte ponovo gitarski solo. 

Glavni radiofonični adut albuma je „Sonja“: nova stilizacija povampirenog dalmatinskog pop-rocka a la Silente, no melodijski i na tragu Zdravka Bajana. Dakako, s očekivanim lokalpatriotskim tekstom i ne baš nadahnutim „reperskim“ narativom. Album zaključuju muskulativni brzac „Paranoje“, s efektnim gitarskim solom u završnici jer energija i gitare su udarni adut banda.

Prvijenac splitskih Djigibaoo Iz noći u dan i nije baš najoriginalnije „pismo o namjerama“ te očito boluje od uobičajene dječje bolesti sličnih nastupnih projekata: manjka identiteta i originalnosti. No, valja vjerovati da bolji nastavak – jer riječ je o kompetentnim instrumentalistima – ipak slijedi.

Djigibaoo

Iz noći u dan

Izdavač: Šapat

***