Ključna uloga čembala

Autorski albumi Summer in the World Ivana Božičevića i Voyage Petra Obradovića

Jedna od prvih asocijacija uz dolazak toplijih dana i sporijeg življenja, ugodna je i opuštajuća glazba. Upravo su na tom tragu i dva relativno recentna diskografska izdanja Cantusa, oba objavljena 2024. uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, koja već na prvi pogled svojim privlačnim naslovima, baš kao i prvim slušanjem, prizivaju ljeto, prirodu, mirise i putovanja. Riječ je o autorskim albumima Ivana Božičevića i Petra Obradovića, Summer in the World i Voyage, kojima je, uz živopisne naslove skladbi, zajednička i ključna uloga čembala u iznošenju glazbenog sadržaja.

Ivan Božičević: Summer in the World

Album višestruko nagrađivanog i međunarodno priznatog splitskog skladatelja, profesora kompozicije na Umjetničkoj akademiji u Splitu, Ivana Božičevića, Summer in the World, u cijelosti je u znaku skladbi za čembalo, uz uporabu elektronike u dva ostvarenja. Instrument koji je svoj vrhunac dosegao u razdoblju baroka, nakon nekoliko stoljeća zaborava, ponovno je zaživio u 20. stoljeću. Osvježeno zanimanje za čembalo urodilo je brojnim djelima skladatelja suvremene glazbe, ali i predstavnika drugih žanrova. Određene nedostatke čembala, poput nemogućnosti zadržavanja tona ili jednoličnog zvuka i dinamike, skladatelji danas nadomještaju amplifikacijom instrumenta, što je slučaj i u dvije skladbe na ovom nosaču zvuka. Sve skladbe izvodi svestrana poljska čembalistica Monika Woźniak, ujedno pijanistica i muzikologinja, koja se specijalizirala za izvedbe na povijesnim instrumentima s tipkama. Dobitnica niza nagrada na natjecanjima, uz njegovanje povijesno osviještene izvedbe, vrlo je aktivna i na području suvremenog glazbenog stvaralaštva.

Nesvakidašnja je priča o početku suradnje skladatelja i čembalistice, do koje je došlo posve slučajno. Pretražujući internet, Ivan Božičević uočio je videozapis svoje skladbe Summer in the World u izvedbi Monike Woźniak. Nakon početnog oduševljenja, stupanja u kontakt i dogovora suradnje s čembalisticom, CD je snimljen u Poznańu, u rujnu 2023. godine, na čembalu graditelja Krzysztofa Kulisa.

Ivan Božičević nerijetko ističe kako je pobornik glazbenog recikliranja, zbog čega većina njegovih skladbi ima više inačica.

Smatrajući kako skladatelji suvremene glazbe nemaju puno prilika za višestruke izvedbe svojih skladbi, čak i kad one naiđu na pozitivan odjek kod struke i slušatelja, Ivan Božičević nerijetko ističe kako je pobornik glazbenog recikliranja, zbog čega većina njegovih skladbi ima više inačica. Tako je i naslovna skladba, toccata za čembalo, Summer in the World, izvorno skladana za klavir, nastala 2009., nakon čega je doživjela obradu za kvartet gitara te za sopran, violončelo i čembalo, a tek je preradom za čembalo solo dobila ovaj naziv. Praizvela ju je Elaine Funaro u Londonu 2013., a ušla je i u uži izbor natječaja Britanskog čembalističkog društva. Nakon toga zaživjela je i u obradama za orgulje te za kvartet klarineta i naposljetku, prema skladateljevoj velikoj želji, u jazz inačici.

Pronašavši nadahnuće u haiku poeziji Matsua Bashôa, Božičević je istkao skladbu koja stapa utjecaje minimalizma i jazza, uz gotovo hipnotizirajući ponavljujući motiv koji se proteže kroz djelo u cijelosti, a uz pomoć kojeg čembalistica Monika Woźniak vješto oblikuje njegovo ozračje. Čembalističku glazbenu priču nastavlja suita za čembalo, Microgrooves, s pet dojmljivih, kontrastnih stavaka, od početnog Micro Oro, nepravilnog ritma s elementima folklora, preko jazzom i bluesom osjenčanog stavka Micro Blues, nježnog Micro Poem i užurbanog Micro Waves, do završnog stavka, Micro Romp rock prizvuka. Upravo je suitom Microgrooves Božičević pobijedio na Međunarodnom natjecanju skladbi za čembalo Aliénor 2012. godine, imajući zadatak skladati kratku suitu kontrastnih stavaka na temu glasovitog ciklusa Béle Bartóka, Mikrokosmos.

Poput većine Božičevićevih skladbi, Microgrooves je praizvedena u inozemstvu; u Cincinnatiju ju je 2012. prvi put izveo James Dors. Isti je glazbenik u Montréalu, godinu dana nakon nastanka djela, praizveo i tri skladbe za čembalo, If There is a Place Between, iz 2014. godine, kojima je Božičević također pobijedio na već spomenutom natjecanju Aliénor. Suitu čine tri stavka oprečnih karaktera, kontrapunktom ispunjena Intrada, sentimentalna Aria i furiozni Fandango, koji u izvedbi Monike Woźniak zvuče doista uvjerljivo i jasno artikulirano.

Uz spomenuta djela za solo čembalo, svakako treba istaknuti ostvarenja za amplificirano čembalo i računalno kontrolirane orgulje – Willows are Green, Flowers are Crimson iz 2021. godine te za amplificirano čembalo i elektroniku, White Birds iz 2023., kao najsvježiju skladbu na albumu. Nagrađena na natjecanju Prix de Man 2021., kad ju je u Amsterdamu praizvela Jane Chapman, skladba Willows are Green, Flowers are Crimson, nastala je kao rezultat skladateljeve želje za istraživanjem mogućnosti kombiniranja instrumenata kojima je namijenjena, pri čemu je dionica orgulja utemeljena na dodekafoniji i neprekidnom ponavljanju, dok dionica amplificiranog čembala improvizatorskim karakterom doprinosi slojevitosti zvuka. Nadahnut stvaralaštvom japanskog pjesnika Saigyōa, Ivan Božičević napisao je posljednje djelo na albumu, White Birds, na narudžbu ansambla Black Pencil, koji ga je i praizveo u Amsterdamu. Inačica za amplificirano čembalo i elektroniku, u dva stavka, Calmo i Vivace, donosi domišljato sučeljavanje prezentnog čembala i ponavljajućeg elektroničkog motiva, uz brojna osvježenja i nadogradnju teksture različitim efektima, ritmovima i skladateljskim postupcima.

Nakon prvog „susreta“ s albumom, ali i njegovog višestrukog ponovnog preslušavanja, moguće je sa sigurnošću utvrditi kako je riječ o pomno promišljenom konceptu koji posve nepretenciozno iznosi živopisna glazbena promišljanja, u ovom slučaju čembalističkog dijela opusa Ivana Božičevića, utjelovljena u interpretativnom umijeću i razumijevanju čembalistice Monike Woźniak. Ivan Božičević zaslužan je i za tonsko snimanje, produkciju i miks, Damir Marušić za mastering, autorica teksta je Alenka Bobinsky, urednica Srđana Vrsalović, lektorica Darija Šćukanec, prevoditelja Maja Karajković Jakir, a tematski usklađeno likovno oblikovanje i dizajn djelo su Emila Šimika. U svakom slučaju, riječ je o cjelovitom, iznimno kvalitetnom diskografskom izdanju koje će podjednako zaintrigirati čembaliste, poklonike suvremenog glazbenog stvaralaštva, ali i sve znatiželjne ljubitelje glazbe.

Petar Obradović: Voyage

Cijenjeni trubač i član Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije tijekom tri desetljeća, Petar Obradović, istodobno je vrlo aktivan i uspješan skladatelj, o čemu svjedoče i recentne nagrade Porin i Orlando, a bio je i rezidencijalni skladatelj HRT-a. Iako se nije formalno školovao za skladatelja, procesu skladanja pristupa iznimno ozbiljno, s velikom odgovornošću, sa željom i ciljem da njegova glazba zaživi i ostane prisutna na koncertnim podijima.

Pristupajući skladanju kao aktivni glazbenik i član orkestra, ideje crpi iz orkestralnog zvuka i suzvučja različitih instrumenata

Za razliku od mnogih, Petar Obradović ne oslanja se na trenutke nadahnuća, već piše s ciljem da mu se djela izvedu, razmišljajući pritom o izvođačima, prigodi, mjestu i vremenu izvedbe te publici. Pristupajući skladanju kao aktivni glazbenik i član orkestra, ideje crpi iz orkestralnog zvuka i suzvučja različitih instrumenata, istodobno se savjetujući s kolegama glazbenicima. Rezultat toga je i prva skladba, Voyage Concerto, za čembalo i orkestar, čija je prva snimka zabilježena upravo na albumu Petar Obradović: Voyage iz edicije Hrvatski suvremeni skladatelji, ostvarenom u suradnji s Hrvatskom radiotelevizijom. Nastao 2019. godine, za čembalisticu Lindu Mravunac Fabijanić, Koncert za čembalo i orkestar Obradović je naslovio Voyage (Putovanje), imajući na umu, osim francuske zvučnosti naslova, putovanje, s naglaskom na ono glazbeno.

Sklonost čembalu i njegovom specifičnom zvuku Obradović je utjelovio u privlačnom četverostavačnom ostvarenju koje u naletu otvara Capriccioso, slijedi ga koračnica tajanstvenog karaktera (Marziale misterioso) te naposljetku bajkoviti valcer (Vals) i furiozni tango (Tango furioso), prizivajući svojim omamljujućim prizvukom neki slikoviti filmski prizor, uz suptilni suvremeni odmak. Živopisni glazbeni sadržaj Obradovićeve partiture uvjerljivo su iznijeli Linda Mravunac Fabijanić, za čembalom i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, pod vodstvom Ivana Huta.

Središnje mjesto na autorskom CD-u Petra Obradovića pripalo je njegovom ranijem djelu, Koncertu za rog i orkestar (Concerto per corno e orchestra) iz 2005. godine, u izvedbi hornista Viktora Kirčenkova i Simfonijskog orkestra HRT-a, pod ravnanjem maestra Mladena Tarbuka, zabilježenom godinu dana nakon nastanka. Solo hornist Zagrebačke filharmonije, Viktor Kirčenkov, djelo je praizveo uz Zagrebačku filharmoniju, pod vodstvom Uroša Lajovica nedugo prije zvučnog zapisa na ovom albumu, a višestruko se našlo na programima Zagrebačke filharmonije i Dubrovačkog simfonijskog orkestra. U Koncertu za rog i orkestar također prevladava plesni karakter (drugi i treći stavak naslovljeni su Valcer i Danza), no nositelj „radnje“ ipak je početni stavak, Amoroso, čije se ljubavno, sentimentalno ozračje proteže kroz djelo u cijelosti.

„Točka na i“ Obradovićevog autorskog albuma nesumnjivo je posljednja skladba Profumi del tempo (Mirisi vremena), koncert za violinu i orkestar, nastao 2019. godine. Kako stoji u detaljnom popratnom tekstu muzikologinje Dine Puhovski: „Njegovi su mirisi mišljeni prustijanski: baš oni mirisi, katkad i okusi, koji nas na prvu i nepogrešivo, prenesu u neki trenutak iz prošlosti.“ Koncert su praizveli violinist Marco Graziani i Dubrovački simfonijski orkestar, pod vodstvom Slobodana Begića, u sklopu proslave 90. obljetnice Umjetničke škole Luke Sorkočevića u Dubrovniku, koju je pohađao i sam skladatelj.

U Mirisima vremena, Obradović ponovno daje važnu ulogu čembalu, na snimci također u pouzdanoj izvedbi Linde Mravunac Fabijanić, dok je solistička dionica u izvedbi violinista Marca Grazianija u skladnom i nadahnutom suzvučju s uvjerljivim Simfonijskim orkestrom HRT-a, pod ravnanjem maestra Ivana Huta. Oblikujući kroz tri stavka, Allegro con fuoco, Adagio religioso i Allegro scherzoso, osobit ugođaj koji naginje duhovnom karakteru, Obradović se u svom ostvarenju okreće sebi bliskoj instrumentaciji i skladateljskim rješenjima.

Svakako treba navesti i sve zaslužne za još jedno vrijedno izdanje edicije Hrvatski suvremeni skladatelji, a to su: ton-majstori Božidar Pandurić i Marijana Kaštela-Begović, glazbeni producenti Krešimir Petar Pustički i Petko Kantardžijev Mlinac, mastering – Bernard Mihalić, autorica teksta Dina Puhovski, urednica izdanja Srđana Vrsalović, lektorica Darija Šćukanec, prevoditeljica Maja Karajković Jakir, autor naslovne fotografije Matej Grgić te likovni oblikovatelj i dizajner Emil Šimik. Glazbeno putovanje ili možda bolje, putovanje glazbe Petra Obradovića, zaokupit će vam pozornost pri prvom slušanju, stoga ga nipošto nemojte zaobići.

Albumi Voyage i Summer in the World dostupni su na digitalnim servisima, kao i na webshopu izdavačke kuće Cantus.

Naručio i uredio: Odjel za komunikacije HDS-a