09
svi
Recenzija

Edo Maajka: Moćno

Edo Maajka - Moćno

Edo Maajka - Moćno (naslovnica albuma) /dizajn: Marko Nemec

share

„Slušajte CD od Ede” – dvadeset godina i šest studijskih albuma kasnije legendarna TV reklama za album Slušaj Mater ima gotovo istu težinu, bez obzira na digitalni takeover streaming servisa. Edo Maajka ostao je relevantan svih ovih godina kao liričar i kao društveni kritičar, no ovaj put s nešto ozbiljnijom notom nego ranije. Kako su protekle dvije godine obavijene velom tmine kojoj kumuje korona, mnogo ljudi se počelo baviti introspekcijom i preformulacijama životnih vrijednosti kao načinom borbe protiv svakodnevne neizvjesnosti.

Upravo su te stvari služile kao primarna inspiracija za Edin sedmi album u karijeri, dok je ispušni ventil pronašao u matricama dugogodišnjega prijatelja i kolege Kooladea. Ukratko rečeno, nakon jednog dana druženja i nekoliko snimljenih info traka, ideja za album je rođena.

Četiri godine od posljednjega, kritički vrlo prihvaćenog albuma Put u Plus, Edo je odlučio vratiti se korijenima u vidu kreiranja glazbe na bitove umjesto rada s bendom. U beskrajnoj produkcijskoj genijalnosti Kooladea našao je način kako adekvatno izvršiti dijagnozu svijeta u kojem živimo te vokalizirati sve teme koje ga u ovo moderno doba zabrinjavaju.
Drugi singl s albuma koji nosi isto ime usmjeren je upravo na to – analizu okoline iskrivljena pogleda na život, vođena raznim trendovima koji umanjuju vrijednost ljudskog bića i istovremeno ga etiketira, čime dopušta da bude pod kontrolom nekolicine. U samom startu osjetno je da Edo koristi znatno manje satire nego što je to ranije običavao, a moglo se pretpostaviti da će većina albuma biti snimljena u istoj formi. Tako je i bilo, jer je kritički mnogo direktniji te bez okolišanja kaže što mu je u glavi. Oštro.

„Znanje je sranje, površnost super, bujrum i dobro je došla;

Bez truda i učenja maksimum kurčenja, trijumf bez gola i koša.

Savjest je loša, moral i etika prljaju CV za pos’o i život;

Sami smo krivi, upaljen TV, s TV-a sami ste krivi mi kaže idiot.”

No ipak, pjesma koja otvara album – “Dobar Vajb” – vodi nas na put pozitive, čime tvrdi da i nije sve tako sivo, pod uvjetom adekvatne rekonfiguracije uma. Sviđa mi se činjenica da – iako se dobar dio albuma bavi negativnim temama – prva pjesma radi upravo suprotan posao i daje energiju za daljnju borbu protiv zla. Snažno.

„Ma pusti sutra uživam ovog minuta;

Sad sam Senda Šuta, brige šutam, sumnje slušam.
Sempliram, remiksiram u nade, diž’ se hajde!

Preskačem zgrade, zidove, planine rušim;

Vajbam tako da nema kako? Nego dakako da može!

Nema loše, oraspoložim čak i krizni stožer.”

Pohod za pozitivom nastavlja se u fantastičnoj pjesmi “Sunce” na kojoj mu gostuje Marko Louis, sin pokojnoga Ljubiše Stojanovića Luisa, legendarnoga srpskog glazbenika poznatog po blendu jazz glazbe i folka. Marko hvalevrijedno nastavlja putem kvalitete svojega oca te je s dosadašnja četiri studijska albuma stvorio respektabilnu reputaciju u regiji. Kao veliki fan hip-hopa savršeno je legao na refren četvrte pjesme na albumu i dao joj finu dozu šarma. Kao i Edi, tako mi je, osobno, upravo ova pjesma najdraža s albuma, a na kojoj je Koolade odradio zbilja izniman posao što se instrumentala tiče. Energično.

Iako je Koolade generalni beatmaker na albumu, pjesma koja se u tom pogledu izdvaja je “Svaki Čovjek”, četvrti singl kojeg je aranžirao poznati beogradski producent Coby. Bez obzira na to što je baziran na kompletno modernoj produkciji, Edo perfektnim flowom ponovno dokazuje da je majka ove igre te uz frontmena grupe Letu Štuke, Dinom Šaranom, hrabro govori o bitkama koje svaki pojedinac vodi. Silovito.

„Svaki čovjek ima svoje borbe, svoj put, svoje breme i torbe koje nosi;

Vrti se oko osi, ima putanje, ‘ko sam ja da osuđujem, imam svoje sranje.

Dobre i loše dane, minuse, plusove, kad si bahat ne brini život te šalje na kursove;

Na tečaj, pažljivo slušaj i gledaj znakove na putu, vježbaj, budi Jedi.“

Gostujuća imena zaista su šarolika, počevši od prvog singla vođenog dancehall vajbom, “I Like To Dance”, na kojoj se pridružuju Buda, pjevač iz benda Elvis Jackson. Vojko V. Buda se pojavljuje na još jednoj zanimljivoj traci, “Finally”, uz slovenskog MC-a N’toko. Još jedan liričko-instrumentalni favorit s albuma definitivno je “Hajmo Se Nać”, pomalo TBF-ovski orijentirana pjesma fenomenalnih uplifting tekstova Ede, Alejuandra Buendije i Magellana, što na refrenu sve skupa rezimira Filip Tkalčić u catchy, laid back štihu:

„Hajmo se nać’, nismo dugo, malo se smijat tjerat kišu i jugo;
Malo pjevat’, repat’, koji pis uradit’, dođi, nemoj ovaj put izradit…

Hajmo se nać’ nismo dugo, moram ti pričat’, jer desilo se puno;

Malo slavit’, plesat, pivu, frulu zapalit’, dođi, nemoj ovaj put izradit…”

U jednoj od nedavnih epizoda vlastita podcasta Put u Plus Edo je izjavio koliko se divi radnoj etici TDKM kolektiva te da bi volio surađivati s njima, što se na koncu, povodom uzajamna poštovanja, i dogodilo. Početak suradnje bio je na pjesmi “Pennymoney” Noti Limuna na njegovu prvijencu “Gan Barsi”, dok je Edo na svom albumu ugostio Tibora i Burkya na pjesmi “Letimo Iznad”. S njima dvojicom validno objašnjava zašto je na vrhu kao „GOAT među jarcima”. Bez imalo dvojbe, odlično odrađen braggadocio po svim parametrima. Tvrdo.

Naravno, Edo ne bi bio Edo da nije uključio barem malo satire u projekt, što je praktički treći singl “Zlatni Koker”, klasično podržan videospotom. Pjesmu prati, da kažem, humoreska “Uvijek Si U Pravu”, s Buendijom na refrenu, a kao šlag na kraju, svojevrsna biografija te na neki način rezime cijelog albuma u obliku pjesme “Moj Put”.

Sve pjesme lagano struje svojim tokom i ulijevaju se u isto ušće, kreirajući posebno raspoloženje i atmosferu na zadnjoj traci u kojoj se Edo osvrće na sve lijepe i loše trenutke koje je proživio. Posebnu draž pjesmi pridodaje Đorđe Miljenović na refrenu, praćen totalnom eklektikom promjenjiva instrumentala koji u samom piku ekstaze odaje dojam da će lupiti neki masni jungle ili drum’n’bass za bombastičan završetak. No ipak, pjesma se smiruje i ponovo daje Edi prostora za finalne riječi, nakon kojeg palicu preuzima Rade Šerbedžija koji sa svojim zbilja specifičnim načinom naracije pjesmu uvodi u drugu dimenziju.

Isprva me podsjetilo na stihove pjesme “U Ilici, Osamdesete” Antuna Šoljana koji se pojavljuju kao sample u Hrvatskim Velikanima grupe Tram 11, ali bez obzira na sličnost u izvedbi, tematika je sasvim drugačija. Ovdje je, ustvari, uz, naravno, cijeli tekst, posebno zanimljiv sam kraj koji neodoljivo podsjeća na (ne)namjernu kombinaciju pjesama Arsena i Azre – “Ne Daj Se, Ines”, i “Balkan” – kraj kojim Šerbedžija smisleno zaključuje album i poručuje: “Ne daj se, sine moj. Ne daj se, Balkane… Balkane moj.

Grlo da ti se stegne.
Moćno.

 

Singlovi: “I Like to Dance”, “Moćno”, “Zlatni koker”, “Svaki čovjek”

Producent: Matko Šašek, Slobodan Veljković

Format: streaming

Izdavač: Dallas Records

Moglo bi Vas zanimati