IDEM – POYY

Veseli pozdravi iz srži krize identiteta

IDEM (Antun Aleksa) ima kantautorski prvijenac POYY nakon desetak godina bivanja instrumentom tuđih/dijeljenih projekata, a kroz vesele poskočice u jeki nostalgije svoje naoko bezbrižne generacije opisuje ne baš tako bajan položaj mladog čovjeka na pragu srednjih godina.

IDEM je član Porta Morta, Trophy Jumpa i JeboTona koji svakoj kolektivnoj formaciji doprinosi nizom glazbeničkih vještina, a vrijeme općeg zatvaranja i introspekcije pokazalo mu je da može biti više od „člana onog benda”. Promišljeno objavljen na 30. rođendan – recentan žargonski i popkulturni trop za emocionalno izazovnu prijelaznu fazu iz mladosti u „zrelost”, IDEMu predstavlja psiho-artističku amortizaciju za viđenje onog što slijedi u „srednjoj dobi”.

Album naziva žargonskom kraticom suvremene pop-kulture za skraćeni pozdrav „pozz” koji na tipkovnici – ovisno o njezinom jeziku – zna biti pogrešno u brzini istipkan kao POYY. Ovaj tipfeler postao je jezični mem u digitalnoj generaciji kojoj prije svega i posvećuje svoj prvi album.

YOLO

Posljednjih godina Aleksi nije nimalo jednostavno razvijati se uz antižanrovsku silu Porto Morto – koji predvodi karizmatični autorski dvojac Roko Crnić i Hrvoje Klemenčić Klema – unatoč činjenici da snaga zagrebačkog postmodernističkog ansambla leži u sinergiji kolektiva. Antun Aleksa atletski balansira tri benda, a istovremeno je kantautor, booker, menadžer, festivalski organizator i diskograf. Samo jednom se živi, sve je ostalo podređivanje. Njegov glas odjeknuo je izvan njegova četiri zida i osjećamo se odlično pri slušanju dosad prigušivanih misli postavljenih na vrh instrumenata koje potpisuje sam i većinu izvodi sam. Iskustvo Porta Morta i drugih bendova sigurno je iskoristio na solo-prvijencu, ali ovo ne zvuči kao išta što ste čuli od tih bendova. Barem ne kada se radi o feelgood efektu svake od deset pjesama kod kojih je singalong neizbježan.

No oprezno s ovim feelgood albumom. Zbog svoje pitkosti, dinamike i polusatnog trajanja lako ga je zavrtjeti još koji put u komadu, pa između prpošnog alt-popa i redaka mondenih tekstova nitko, pa ni autor, ne garantira da se nećete slomiti shvaćajući opseg oduzetog mlađim generacijama zakinutih za privilegije grijeha njihovih roditelja. Što to znači? IDEM je DIY cinik i satirik čija će se prava dijagnostika prokazati tek nakon prvog ili drugog dojma.

GMTA

Unatoč svom individualizmu IDEMova glazba je snažno oblikovana ranim 2000-ima, uz pop punk, indie pop i punk rock. Možda nije inspiriran, ali jest zvučno blizak starijim izvođačima koji rastaču žanrovske konture poput Blura ili Becka kao primjetne referentne točke. A uhu koju godinu starijem od Antunova između tonova tinitusa zazvonit će i pokoji ton Jimmy Eat Worlda. Neodoljivo je kod lirske estetike ne očešati se s postmodernim senzibilitetom Becka – a ironično, sam će isticati da ta imena nikad nije slušao. IDEM nije razina Britanaca/Amerikanca kasnih devedesetih samo zato što je Hrvat, ali njegova instrumentalistička versatilnost, autorska dovitljivost i produkcijska eklektičnost manja je utoliko što dolazi iz manje (utjecajne) kulturne sredine. Ako je “Loser” parodija na obijest prethodne generacije, onda je “Par puta godišnje” odgovor na egoizam postratnih generacija koje su uspješno otupile senzibilitete one nasljedne.

Povlači kombinaciju stilske raznolikosti, emotivnih iskaza i tematskih odrednica. Kroz svoje vesele kompozicije, Idem istražuje različite aspekte svakodnevice mlađih i identitetske krize ‘četvrt stoljeća, funkcionalnosti i (ne)prilagođenosti, stvarajući duboko povezanu sliku individualnosti, promjene i suočavanja s egzistencijom.

DIY

Stilska odrednica ovog DIY pop-punk albuma je raznovrsnost glazbenih izričaja: kombiniranjem elemenata poput emo-rocka, indie/underground popa i elektronike, Idem osigurava atipičnost na domaćoj sceni (kakvu nismo vidjeli od, srećom abortiranog, inferiornijeg projekta Kinokluba). Njegov polusatni remiks ili svojevrsni mixtape žanrovskih elemenata reflektira njegovu razigranost i inovativnost, a prije svega muziciranje. Time se strukturalistički povezuje s općim duhom medijskog doba i glazbenim trendovima novog milenija.

FOMO

Teme izoliranosti i izopćenosti izražavaju osjećaj nepripadnosti ili nerazumijevanja. Istovremeno tekstovi prizivaju introspekciju i razmišljanje o promjenama, kako životnih situacija tako i samog identiteta pa se POYY dotiče teme nemoći i gubitka snage ne samo izvana nego i iznutra, kao uobičajen simptom prelaska praga 30. godine. Stihovi IDEMa oslikavaju teškoće s kojima se protagonist suočava u životu, izražavajući prije svega frustracije nemotivirajućom sadašnjicom kroz motive prolaznosti vremena, bijega, sanjarenja i nemoći spram očekivanja što će ga, gledamo li šablonski i vremenski staviti uz bok emo rocka. Na trenutke će emo u njemu vokalno aludirati na cvilež gdje zna biti iritantan nazalnošću (“Barem 500”) dok će se milozvučnost „vokalne lijenosti“ najviše biti istaknuta u “Par put godišnje” – reprezentativnoj traci albuma.

TBH

Možda se radi o ironičnom defetizmu, ali himničnost refrena deset pjesama feelgood prvijenca IDEMa stavljene su u prvi plan projekta kontrastiranog trendovima i strujanjima glazbene scene trenutka. S IDEMom ćete grliti drugove pored sebe, čvrsto stiskati okice i zajahati afektacije kojima je prožeo POYY. Ova totalno emotivna vožnja oslobađa tog groznog straha od propuštanja kakav nas redovito drži u šaci i umjesto toga potiče na fokusiranje na vlastita očekivanja i odjeb tuđima. Apsolutna ljetna preporuka svim samokritičnim milenijalcima!

Izdavač: Mudri Brk
Singlovi: ŠtetaŠtetaŠteta”, “Par put godišnje”, “Žujice”, “Potopi ovaj broj”
Izdanje: digitalno/CD/vinil/audiokazeta

Mini pojmovnik kratica:

POYY – popularizirani tipfeler kratice riječi ‘pozdrav’ (“pozz”)
YOLO – You only live once (hrv. samo jednom se živi)
GMTA – Great minds think alike (hrv. veliki umovi slično misle)
DIY – Do it yourself (hrv. uradi sam)
FOMO – Fear of missing out (hrv. strah od propuštanja)
TBH – to be honest (hrv. iskreno)