Preslušali smo prije svih
ITD band: Orao nikad ne leti u jatu
Povratnički album ITD benda primjer je kako se glazba iz osamdesetih može produkcijski upakirati u današnje standarde
ITD band se pridružio niski izvođača koji su diskografski zastali u osamdesetima i onda se reaktivirali koje desetljeće kasnije. Posljednji album prije recentnog ostvarenja Orao nikad ne leti u jatu ITD band je objavio 1989., i onda se ubrzo ugasnuo. Alfa i omega benda Miroslav Rus skladateljski se raširio na mnoštvo drugih izvođača u sljedećim dekadama, vješto meandrirajući kroz žanrove, od tamburaške glazbe do pop-rocka, a ostali članovi su svoje karijere oblikovali na drukčije načine.
U međuvremenu se nekoliko hitova benda – “Gradske cure”, “Rođen u Zagrebu”, “Sonja”, “Skidam te pogledom” – ustabililo u programima raznih radijskih postaja reprezentirajući rad benda i u doba neaktivnosti. Miroslav Rus imao je želju reaktivirati bend, ali isključivo s originalnim pjevačem Branislavom Bekićem. Rezultat je peti album benda koji posve odgovara očekivanjima.
Riječ je o AOR soundu primjerenom osamdesetima koji koristi današnje produkcijske dosege i premda je u pojedinim pjesmama aranžman pregust, dvanaest novih skladbi uistinu daju odgovor na pitanje: kako bi ITD band zvučao danas? Rus očito nije želio mijenjati prepoznatljivost benda, ostavio je kombinaciju vrhunski odsviranih dionica s upečatljivim stihovima i nesumnjivim hit-nabojem pojedinih skladbi.
Naslovna skladba ima sve atribute velikog hita, pa čak i Tonyja Cetinskog kao potporu (Tony je svoj posao vrlo dobro obavio, ali hitoidnost skladbe nedvojbena je i bez njega), a još je nekoliko skladbi koje će zacijelo puniti eter: “Kao sjena koja me prati”, “Zagreb”, “Ja sam slab na tebe”, “Jano”…
Na albumu je sve minuciozno napravljeno i posve je razvidno kako je skladateljski Miroslav Rus pomno birao pjesme koje može uobličiti tako da to ponajviše odgovara vokalnom manirizmu Branislava Bekića. U tom smislu može se reći da je nostalgija driver ovog albuma, no možda je to bila samo početna točka. Orao nikad ne leti u jatu može biti standalone projekt, a nije isključeno da se njime nastavi diskografska niska. Uvjeren sam da Miroslav Rus u svojim ladicama ima još mnogo materijala koji bi fitao u repertoar ITD banda, no ovaj album će pokazati mogu li regrutirati novi poklonici.
U svome stilu, ovitak albuma efektno je napravio Igor CC Kelčec čime je zaokružen diskografski povratak ITD banda; u skladu s današnjim praksama, bend je objavio nekoliko singlova prije nego što je projekt zaokružen albumom.
Ono što je sigurno jest da ITD band ovim albumom neće povratiti pozicije koje je imao sredinom osamdesetih kad su objavljeni Plavi vojnik i Skidam te pogledom, no očito to nije ni bio cilj Miroslava Rusa. Posrijedi je album koji će podsjetiti na često zatomljavanu relevantnost benda i putokaz novim naraštajima da otkriju njegov minuli rad iz osamdesetih.