Jurica Pađen & Aerodrom - Pali motore

Pali motore još jedan je Pađenov album vrijedan pažnje publike sklone pop-rock mainstreamu „stare škole“

Dugovječna karijera Jurice Pađena, tako tipično za našu generaciju iz „pedeset i neke“, započela je na temeljima Beatlesa. Preciznije, nakon kratkog sviranja u grupama Spectrum i Hobo, s Grupom 220 u njenoj drugoj inkarnaciji zajedno s Husom, Pikom i Zubakom. Slijedeći korak je bio logičan: trogodišnji nastavak karijere s Husom u Parnom valjku.

S izuzetkom nastupnog albuma Aerodroma Kad misli mi vrludaju iz 1979. koji je bio zakašnjeli izdanak prog rocka, od drugog albuma Tango Bango snimljenog 1981. u produkciji Pike Stančića te inficiranog novovalnim zvukom, Jurica se vraća korijenima. Točnije, pop rocku stare škole koji je početkom osamdesetih bio ponovo „in“. Temeljna prepoznatljivost Pađena je tako bila i ostala zagovor „rokerskih“ gitara – što ne čudi zna li se da je odličan gitarist koji prijanja uz svaku žanrovsku podlogu – i melodija koje se već na prvo slušanje lijepe za uho. Uostalom, to je Aerodrom odnosno Pađen band i održalo na životu

Praskave gitare

Friški album „Pali motore“ nije iznimka. Već prvi broj „Karma prati“ krasi upečatljiva praskava gitara i odličan solo, repetitivna fraza podcrtana pozadinskim vokalima i jednostavna melodija. Nema tu otvorenog flerta sa festivalskom šlageristikom kao u doba „Fratela“ već u pravom smislu riječi melodioznog rocka „stare škole“.

„Kad si već na nogama“ tako je gitarom pogonjen brzac sa za Pađena tako tipičnim duhovitim (vicastim) tekstom, a „Sveti gral“ ljubavna tema srednjeg tempa i zaraznog refrena s aranžmanom koji vješto zbraja klavijature (koje vuku i na novovalne Motorse i njihov „Airport“ iliti – pazi sad – po naški „aerodrom“) te gitaru. „Znaš ti tko sam ja“ skladba je s duhovitim tekstom o našoj „eliti“ i njihovoj bahatosti te „pumpajućim“ ritmičkim uzorkom s pripadajućim gitarskim naglascima i pozadinskim („navijačkim“) vokalima.

Ljubavna „Šapni mi“ odličan je komad Pađenovog viđenja power-popa, a „Rulet“ tema s primislima na poetiku pop-rocka šezdesetih. Više no solidna festivalska „Bura ore more“ nastavlja niz radiofoničnih brojeva, a takva je i „Šta će biti s ovim malim“ građena na jednostavnoj gitarskoj frazi podebljanoj klavijaturama i usnom harmonikom te duhovitim „autobiografskim“ tekstom. Nabrijani pop-rock „Nisi zavezala špigete“ ima na početku broja gitarske ulete a la The Who u vrijeme „Pinball Wizarda“ dok „Ima li to kraja“ pokazuje da Jurica bezgrješno mijenja stilske obrasce dajući svakome od njih svoj osobni timbar.

Najkraće rečeno, Pali motore još jedan je Pađenov album vrijedan pažnje publike sklone pop-rock mainstreamu „stare škole“.