Luky - Grad pored luke

Dinko Fazinić

Luky je objavio EP s kojim se vraća na scenu

EP Grad pored luke koji potpisuje Luky prirodan je nastavak osobnog i umjetničkog sazrijevanja, oslobođen tržišnih očekivanja i formalnih pritisaka te se nameće kao logičan korak na dugom, često lomljivom, autorskom putu

Luky je nagdašnji član Tužnih ušiju, Đavola i TBF-a / Foto: Zoran Orlić

Lukyjevu autorsku karijeru obilježili su tihi prijelomni trenuci u kojima njegov diskografski opus nije slijedio predvidivu putanju uspjeha, već se razvijao kroz unutarnju, povremeno zahtjevnu potragu za osobnim izrazom. Prvijenac Ararita označio je ključnu prekretnicu u njegovoj bogatoj glazbenoj karijeri, trenutak u kojem se, nakon godina djelovanja kao klavijaturist i uspješan producent, u potpunosti profilirao kao samostalni autor. Sjajno pop izdanje koje je pokazalo Lukyjevu vještinu pretvaranja osobnih iskustava u izražajnu i razumljivu glazbu, zadržavajući njegovu osobnost. S albumom VITRIOL svjesno se udaljio od radiofoničnosti, okrećući se kompleksnijim aranžmanima i introspektivnijem, tamnijem izrazu. Iako je u vrijeme izlaska ostao neshvaćen i komercijalno slabije prihvaćen, s odmakom se pokazalo kao zahtjevno, ali vrijedno djelo. Posljednji album trilogije Hvala nije dosegao puni skladateljski potencijal, kako kvalitativni, tako i komercijalni. Album je nastao kao posljedica nesretnog kompromisa s tadašnjim menadžmentom, koji je inzistirao na komercijalnijoj formuli. Hvala nije bez vrijednosti, ali mu nedostaje onaj unutarnji impuls koji je ranijim izdanjima davao težinu i smisao.

Nakon trinaest godina tišine i života izvan svjetla reflektora, Dragan Lukić Šegedin – Luky ponovno se vraća glazbi, tiho i nenametljivo, vođen snažnom potrebom ispričati svoju priču. EP Grad pored luke prirodan je nastavak osobnog i umjetničkog sazrijevanja, oslobođen tržišnih očekivanja i formalnih pritisaka te se nameće kao logičan korak na dugom, često lomljivom, autorskom putu. Novi uradak ne može se tumačiti kao pokušaj povratka na staru slavu ni kao prilagodba estradnim pravilima igre, već kao promišljen korak autora koji se vraća vlastitom glasu i kreativnoj slobodi pronađenoj u gradu Korčuli. EP otvara sjajan singl “Srce od zlata”, nježna, gotovo ispovijedna, pjesma posvećena starijem sinu. Glazba je suzdržana i pročišćena, a violina nježno usmjerava emotivni tijek povezujući tekst s unutarnjim doživljajem na nenaglašen i prirodan način.

“Zbogom anđeli” donosi smiren mezzo ritam i profinjenu izražajnu kompoziciju u kojoj se melodija razvija postepeno, oslanjajući se na pažljivo doziranu dinamiku. U tom tihom, gotovo meditativnom ozračju, pjesma prerasta u intiman dijalog s velikanima koji više nisu među nama kao što su: Ivo Tijardović, Ljubo Stipišić Delmata, Vice Vukov, Zdenko Runjić, Milka Podrug Kokotović, Arsen Dedić, Asja Kisić, Karlo Bulić, Oliver Dragojević, Boris Dvornik, Zdravka Krstulović, Momčilo Popadić, Toma Bebić, Miljenko Smoje, Jakša Fiamengo, Špiro Guberina, Luko Paljetak i još mnogi drugi, kao duhovni orijentiri čiju ostavštinu i dan danas osjećamo.

Naslovna pjesma “Grad pored luke” oslanja se na pažljivo odmjeren aranžman i nenametljivu produkciju koja svjesno ostavlja prostor tekstu i emociji. Melodija teče mirno, gotovo filmskim tijekom, dok akustični slojevi, uz decentni prizvuk violine i blago pulsirajući ritam, stvaraju osjećaj nostalgije i unutarnje topline. Lukyjev vokal ostaje suzdržan i mekan, lišen naglašene interpretacije, gotovo mantričan u svojoj jednostavnosti, čime dodatno pojačava unutarnju težinu i smisao priče. Ime Splita u stihovima se ne pojavljuje, ali njegov nekadašnji duh jasno se osjeća u pričama o ljudima koji se ne predaju i u snovima koji poput valova iznova pronalaze put do onih koji još vjeruju u dobro. To je onaj stari, radišni i prisni Split, u kojem se smijalo iskreno, u kojem su djeca trčala među ulicama, a ljudi se pozdravljali kao da su rodbina. Kako same riječi govore – svatko je bio „brat mojega brata“ pa bih se usudio reći kako “Grad pored luke” lirično odjekuje poput Arsenove “Kad bi svi ljudi na svijetu”, ali u Lukyevom slučaju obojen je diskretnom gorčinom.

Luky

Arsenov lik i djelo posebno dolaze do izražaja u završnoj pjesmi, obradi “Odabrat ćeš gore” s albuma Čovjek kao ja. Luky, kao uostalom ni Arsen, ne spadaju u pjevače sa velikim vokalnim rasponom, no to ograničenje nije umanjilo snagu izvedbe. Lukyjev pjevački pristup, oslonjen na frazu, dinamiku i razumijevanje teksta, uspijeva zadržati Arsenovu misaonu preciznost bez imitacije. Odabrat ćeš gore ne djeluje kao puka obrada ili hommage, već kao promišljeno interpretativno čitanje obogaćeno modernijim aranžmanom i šarmantnim beatovima. Ta pjesma je postavljena kao tiha, ali ključna poveznica albuma, uvodeći slušatelja u razmišljanje o odlukama koje često doživljavamo kao sudbinu ili neizbježnost, a ne kao vlastiti izbor. „Gore“ pritom ne označava ništa uzvišeno ili iznimno, već ponavljajući obrazac ponašanja i mišljenja koji nas prati gotovo neprimjetno pa tek naknadno postajemo svjesni njegova stvarnog utjecaja.

Zato, “Grad pored luke” nije samo EP, nego tihi krik čovjeka koji je nekada vjerovao u svijet dobrote, ljubavi i zajedništva, a sada se budi u stvarnosti lišenoj tih ideala. Kroz jednostavne, ali snažne slike, Luky gradi most između sna i jave, između onoga što čovjek sanja kako bi preživio i onoga što svijet, nažalost, jest. Možemo ga čitati kao razglednicu poslanu bez poštanskog žiga, s tragom ruke koja je pažljivo ispisala svaku riječ i osjećaj. Upravo takav pristup potvrđuje njegov odmak od trendovskih rješenja. Umjesto zvučne raskoši, Luky nam je ponudio jednostavnost i atmosferu, dopuštajući pjesmi da se razvija prirodno ostavljajući slušatelju prostor za vlastiti doživljaj. Kako sam kaže, značajnu podršku pronašao je u diskografskoj kući Croatia Records koja mu je dala potpunu kreativnu slobodu.

Osim Lukyja, koji je odsvirao mali milijun isntrumenata i producirao album, u snimanju ovog djela značajan doprinos dali su i glazbenici: Manja Ristić (violina, viola, čelo), Milan Biočić (električna i solo gitara), Tino Andrijić (bas) i svi članovi glazbene udruge Made in Korčula, koja se polako profilira kao jedno od glavnih obilježja grada, na što je Luky iznimno ponosan. Mastering je obavio Goran Martinac.

Nakon promocije EP-a, u planu je i koncertna turneja po teatrima ili manjim interaktivnim prostorima, gdje će publika moći doživjeti pjesme u svom intimnom prirodnom okruženju. „Radije pet večeri s 200–300 ljudi, nego jedna Arena. Želim da svaka riječ i svaki ton stignu izravno do srca slušatelja“, kazao je Luky u razgovoru za naš portal jer Grad pored luke nije samo mjesto na karti, nego i unutarnji prostor kojem se možemo i trebamo vratiti.