Maali: odličan nastupni album

Pet godina nakon objave debitantskog singla „Fall“, Mate Picukarić iliti umjetničkim imenom Maali, objavio je na etiketi Intek Musica nastupni studijski album.

Znan kao kantautor, trubač i gitarist – sada i kao producent – koji je surađivao na projektima Mimika Orchestra, Demetronomesa i Luce te s brojnim glazbenicima šarenog žanrovskog profila, Maali je s devet autorskih brojeva potvrdio svoje vješto snalaženje u različitim žanrovskim nišama. Posebice u indie popu, folku i najšire shvaćenoj americani očitima već u prvom broju „Mr Buster“. Nježnoj skladbi koja bi uz Maalijevu „akustaru“ i violinu Eleonore Hill mogla proći kao bliski srodnik melankoličnih i sfumatoznih tema Nicka Drakea poput „Time Has Told Me“. Takva je i „Someday“ podržana sjajnim prigušenim bubnjanjem Krune Levačića, naglascima slide gitare Luke Palčića i puhačima te snenim pozadinskim vokalima.

Blisko američkim kantautorima

„Apart“ otvara Levačićev bubanj uz gitaru prije dionice uz mrvu „latinice“ s primislima na bossa novu te upečatljivih pozadinskih vokala, efektnih puhača i gitarskog fraziranja sveprisutnog Domagoja Leljaka. Skladba bi se mirne duše mogla naći i u kozmosu jazzy stilizacija Steely Dana dok je „Who Am I“ sjajna balada senzibilitetom bliska i američkim kantautorima sedamdesetih poput Jamesa Taylora, oplemenjena gitarskim naglascima i odličim solom u završnici broja iznad gugutavog kontrabasa Ivana Džajića. Laganica „Hercules“ se također, posebice zbog violine, naslanja na Drakeovu poetiku no uz neočekivano ubrzanje u smjeru countryja, puhače kakve su nekoć znali koristiti Lambchop te iznimne lirske instrumentalne pasaže.

„A Friend“ s akustičnom gitarom koja se provlači kroz cijeli broj savršena je minimalistička emocionalna balada vješto na pomno odabranom strateškom mjestu akcentirana uletom puhača. Prisutni su kao prava glazbena tapiserija i ispod iznimnog vokala, „pozadinaca“ i Palčićeve slide gitare u slojevitoj „Too Slow“. „Think Of You“, blago okađena jazzom odnosno nadahnutim aranžmanom puhača, jazzy gitare i bezgrješne ritam sekcije, ima nešto od znane „velike američke pjesmarice“ koju bi se lako dalo zamisliti i kao evergreen u izgubljenoj verziji najboljih američkim croonera.
Maali i iznimni glazbenici koji su se s njim našli u studiju od različitih su žanrova ispleli organsku cjelinu zaokruženog i u svakom pogledu izvrsnog albuma!