Manč - Pukotine

Emanuel Burić, poznatiji kao Manč, prava je zvijezda u usponu na hrvatskoj trap sceni, te je ime koje bi definitivno svaki pravi ljubitelj žanra trebao zapamtiti

Njegov nevjerojatan talent i prepoznatljiv zvuk vrlo brzo su osvojili srca brojnih slušatelja sa scene, a koje je najvjerojatnije privukla njegova karizma te sâm vajb koji Emanuel to jest Manč prenosi na svoja djela. Kroz njegove pjesme vrlo lako možemo steći dojam kako nas Manč zapravo uvodi u neki svoj glazbeni svijet, otkrivajući malo po malo sve o sebi, ali ono najbitnije zbog čega ga slušatelji poštuju i cijene jesu način i sposobnost pretvaranja emocija u tekst, odnosno pjesme.

Ono što se zasigurno može vidjeti iz njegovih dosadašnjih radova jest ljubav prema glazbi te uživanje u onome što radi, a najbolji primjeri toga njegovi su coveri poznatih pjesama kojima je već odavno ušao u uho mnogih fanova. Spomenute covere/adaptacije objavljuje na svom TikTok profilu, a pojedini radovi imaju velik broj pregleda što je odlično jer upravo i takvih stvari fali na našoj glazbenoj sceni, koja se sad već očigledno razvija iz dana u dan.

Sredinom lipnja ove godine Manč je svojim riječima objavio „album godine“ pod nazivom Pukotine. Album se sastoji od devet pjesama i jedne suradnje. Cijeli projekt uz ostale pjesme možete poslušati na njegovom YouTube kanalu ili na svim streaming platformama, a u ostatku teksta moći ćete pročitati je li zaista riječ o albumu godine ili ne.

“Intro”

Album započinje dojmljivim ”Introm”, koji ima jako veliku sposobnost da privuče slušatelje kako bi čuli cijeli projekt. Već na primjeru ove prve pjesme jasno možemo čuti Mančevu moć izvedbe, pogotovo kada je u pitanju prenošenje emocija na slušatelje, što je  ovom slučaju predivno upakirano, prvenstveno kroz melodiju koja se provlači u pozadini tijekom cijele pjesme. Samim slušanjem, ”Intro” u potpunosti ispunjava svoju svrhu, uvodeći nas jednostavno i učinkovito u sâm album, dajući dojam dubokog, konceptualnog albuma s jakom porukom. To se posebno osjeća slušajući dijelove teksta kao što je primjerice: Svaka pukotina je rana, neke rane ne zacijele, otkucaj je posto ravan, majko, moli se za mene.

“Nova Daytona”

Druga pjesma na albumu, koja na red dolazi odmah nakon ”Intra” po nekom dosadašnjem mišljenju publike jedna je od najjačih pjesama, tj. pjesma s najvećim potencijalom da postane popularna. Zašto? Počnimo od instrumentala, zbog kojeg bi pjesma vrlo lako mogla postati pravi ljetni hit. Zatim, tu je i zarazan refren, savršen primjerice za TikTok najviše zbog melodije te sveukupnog vajba koji pjesma nudi, čineći je dobitnom kombinacijom za uspjeh. Međutim, unatoč izvrsnom vajbu same pjesme dalo se očekivati i nešto više od toga što smo dobili, pogotovo kada govorimo o tematici i dubini pjesme s obzirom na to kako je ”Intro” bio „dubok“ te se od ostatka materijala očekivalo da se samo nadopuni na to tematikom koja nije basic kada žanrovski govorimo o trapu. No, ako to uspijemo zanemariti, govorimo o pjesmi koja bi s velikom lakoćom mogla postati vrlo popularna, pogotovo kada se Manč odluči pjesmu oplemeniti videospotom.

“Adrese”

Sljedeća pjesma na albumu nosi naziv ”Adrese” i za razliku od prethodne, ostavlja nešto smireniji, chill dojam. Kako god, zbog instrumentala i lako pamtljivog refrena i ova pjesma bi se vrlo lako mogla čuti u svakom klubu koji pušta trap glazbu. Najimpresivniji dio pjesme zasigurno je promjena flowa, koju je Manč izveo vrlo glatko, kao i njegovo vokalno poigravanje, što nam jasno ukazuje na njegovu sposobnost za mnogo više od onoga što smo imali priliku čuti do sada. Tematika je pjesme uglavnom ljubavna, što je osvježavajuća promjena i dodatak koji će sigurno privući i pripadnice ljepšeg spola na njegov YouTube ili Spotify account.

“Preskup” ft. Jyro

Iduća na redu nam je pjesma koju je Manč napravio u suradnji s Jyrom. Izdanje počinje energičnim refrenom, a oba versa nude nam odlične izvedbe obojice, a pod time najviše ciljam na tekst i pojedine fora promjene flowa. Instrumental je odlična prezentacija klasičnog trap instrumentala, koji će, vjerujem, na nekom od idućih nastupa izazvati apsolutno oduševljenje publike. Pjesma je savršena za nešto mlađu publiku, uglavnom zbog jednostavne i već prilično uobičajene tematike. To je u jednu ruku i jedini problem koji se dâ izdvojiti iz ove pjesme jer sam u samome uvodu napomenuo kako Mančevi obožavatelji uživaju u njegovoj vještini pisanja tekstova odnosno u njegovu storytellingu, kreativnosti, vokalnim sposobnostima te prenošenja emocija kroz pjesmu na slušatelje. Dobivam dojam kako ova pjesma – i pjesme njoj slične – služe samo kao neka vrsta nadopune za nastupe uživo. Na samom kraju pjesme imamo priliku čuti vrlo dobru promjenu beata, što donekle upotpunjuje pjesmu u cijelosti. Sve u svemu, mislim da je i više nego očito da Manč jednostavno ima sposobnosti za mnogo veće stvari od primjerice ove, no ipak vidim ogroman potencijal u ovom pjesmi, pogotovo kada bi je popratio videospotom, čime bi nadopunio taj neki dojam praznine koji se osjeti prilikom slušanja.

“Još jedna noć”

Predzadnja pjesma na albumu pod nazivom je ”Još jedna noć”, te su slušatelji njome mogli dobiti sve što se od Manča očekivalo tijekom cijelog preslušavanja albuma. Ova pjesma najviše doprinosi ukupnoj tematici albuma nakon odličnog ”Intra”, a posebno u vezi samog pojma „pukotina“. Prvo bi se trebao istaknuti instrumental, koji je izvrstan i savršeno se uklapa u samu tematiku pjesme. Manč dodatno doprinosi pjesmi svojim finesama kao što su: flow, sama vokalna izvedba od početka do kraja te njegova igra emocijama. U jednom trenutku možemo ga čuti apsolutno smirenog, dok u sljedećem prelazi u povišene tonove, vokalno se igrajući s instrumentalom. Još jedan od razloga zašto je ova pjesma apsolutni favorit jest taj što tematika nije još jedna basic tematika unutra trapa, već ostavlja dojam nekog dubljeg značenja, koje je potkrijepljeno Mančevim sitnicama u izvedbi koje sam prethodno naveo.

“‘Ko je Manč”

Posljednja pjesma s albuma naziva ”’Ko je Manč” donosi nam sve ono što se moglo očekivati od Manča od samog početka albuma, odnosno od dojmljivog ”Intra” te pjesme ”Još jedna noć”. Ova pjesma ostavlja snažan dojam na slušatelje, baš kao da se Manč odlučio opustiti te je uzeo mikrofon i izrekao sve što ima na duši baš u toj jednoj pjesmi, u namjeri da nam ispriča priču, što je i uspio. Instrumental je dobar, ali uz samu priču gotovo pa i neprimjetan s obzirom na to da je Manč odradio izvrstan posao s tekstom, ali i izvedbom istog. Može se reći kako ova pjesma služi kao savršen zaključak albuma, zaokružujući cijeli projekt u jednu cjelinu.

U samom zaključku želim se još jednom osvrnuti na cijeli projekt, ali i na Manča kao umjetnika i njegov razvoj. Što se tiče albuma, riječ je o kvalitetnom materijalu koji može konkurirati na našoj, ali i na regionalnoj glazbenoj sceni bez ikakvih problema. Pjesme koje su recenzirane, kao i one koje sam ostavio slušateljima da sami procijene, čine solidan projekt. Međutim, iz perspektive slušatelja, ne mogu ne primijetiti kako Manč može pružiti mnogo više od onoga što smo čuli na ovom izdanju. Nakon vrlo dojmljivog ”Intra” očekivao sam konceptualni album s obzirom na Mančev talent, kojeg su svi manje-više svjesni.

Dobili smo, međutim, nekako nepovezane pjesme i već pomalo uobičajenu trap tematiku. Sa svim izrečenim ovaj osvrt nije napisan kao kritika, već kao prijedlog za dalje, jer pjesme poput “Preskup” ili “Nova Daytona” ne donose ništa novo na glazbenu scenu i zbog toga možda neće ostvariti svoj puni potencijal.

Što se tiče Manča kao umjetnika, kroz ”Intro” i zadnje dvije pjesme mogli smo vidjeti da je sposoban za mnogo više od uobičajenih tema koje su već obrađene nebrojeno mnogo puta. Njegov talent lako ulazi u tematske dubine koje se izdvajaju od ostalih pjesama na albumu. Sve u svemu, album je vrlo dobar, ali ima prostora za daljnji napredak.

Navedene pjesme sigurno će mu pomoći u stjecanju nove publike i rastu na našoj glazbenoj sceni, gdje definitivno ima mjesto koje još treba dodatno potvrditi.