Matija Antolić - Popevka i popevke (uglazbljena poezija Dragutina Domjanića)

Matija Antolić potvrdio je pripadnost nekom drugom dobu svojim novim albumom s uglazbljenom poezijom Dragutina Domjanića u izdanju Dallas Recordsa

Matija Antolić / Izvor: YouTube

Prema Miroslavu Šicelu, priređivaču zbirke Ljubav i snovi, Dragutin Domjanić je po naravi pasivan prema životu, njega je pomalo strah od smrti, i samo povratkom u prošlost može konstruirati sklad. Vjerujem da je taj povratak nekim drugim vremenima nešto što privlači i Matiju Antolića koji u svojim glazbenim djelima sve više dijeli očaranost tradicijskom glazbom. Dok Domjanić svojom poezijom ispovjedno širi raspon snage svojih osjećaja, Antolić glazbom razrješava tu težnju za vječnom ljepotom i tako pjesme napisane prije stotinu godina (naime, Domjanić je umro 1933.) čak i danas komuniciraju neke univerzalne istine.

S iskustvom skladanja glazbe za kazališne predstave, Matija Antolić svoj je glazbeni put prošao s ocem Čedom Antolićem, bardom domaće duhovne glazbe, svirajući i stvarajući duhovnu glazbu unutar crkvenih zborova. Radeći 2017. na posljednjem Čedinu studijskom albumu, a njihovom zajedničkom, Bluz po domačem, Matija se između svih tih utisaka susreo i s Domjanićevom kajkavštinom. Kajkavski dijalekt i poetični osjećaj kajkavštine polako su utjecali na njegov odnos spram kajkavskog, a smrt oca koji je u svom posljednjem albumu, ali prvom svjetovne tematike evocirao sjećanja na djetinjstvo i odrastanje u Stubici, sigurno je pojačala realitet prolaznosti, koji je očigledan u Domjanićevoj poeziji.

„Čovjek upija utiske kroz život. Nešto donese sa sobom, a nešto doživi. Tako je svakako s umjetnošću, za mene s glazbom. Moj cijeli život uronjen je u glazbu“, kaže Antolić u popratnom tekstu albuma. „Srčeko mi je raspevano lupalo dok sam doma uz ukulele pokušavao pronaći put do harmonije u Domjanićevim kajkavskim tekstovima. Svi tekstovi koji se nalaze na ovom albumu njegova su kajkavska poezija koju sam tada uglazbio. Jedino je pjesma “Međimorska” stara melodija iz naroda te sam je po pjevanju tatina strica Štefa Antolića prilagodio na Domjanićev tekst. Nisam znao da će iz toga nastati narodski jednostavne pjesme. Ovo je moj mali doprinos za naš kaj nastao nenadano iz potrebe za stvaranjem.“

 Na Popevki i popevkama, svojemu drugom albumu posvećenom tom žanru, Antolić okuplja četrnaest pjesama koje na neki način povezuju njegovu osobnu povijest s njegovom naklonosti prema tradicijskoj glazbi. Odabrao je pjesme koje kombiniraju jake melodije, upečatljive prizore i usku međuigru ansambla koja se nalazi u tradicionalnim interpretacijama njegovih korijena.

Aranžmani puno češće podupiru Domjanićeve tekstove umjesto da ih zasjenjuju, no i to se povremeno dogodi, posebno kad žalostan ton daje usna harmonika u kombinaciji s violinom u skladbi “Večer” ili kad klavir preuzme vodstvo u “Popevki”. Melodioznost i ritmička ujednačenost Domjanićevih stihova pretočila se i u glazbu (“Nad trnacom”, “Sunce naše”), a smirene i iskrene pjesme poput “V senci” i “Mesečina” gdje se Domjanić uzemljuje pišući o travki, cvijetu i nebu ili mjesečini nad borovom šumom punom mraka proširuje nepokolebljivo iskrena ispitivanja stvarnosti i života uopće, dok odvažnije melodije, poput one koju ima “V letu”, Antolić čini puno univerzalnijim jer ih glazbeno vodi dalje od samog zavičaja.

Ono što treba cijeniti jest nesputana iskrenost, suptilna ljepota i rijetko jasno razumijevanje, a potom sinergija tekstova i glazbe koja se događa u ovim pjesmama koje na neki začudan način odišu vječnošću provučenom kroz njih. Još uvijek, nakon toliko preslušavanja ovog albuma, ne mogu procijeniti je li to utjecaj arhaičnog prizvuka kajkavskog ili je to doista „samo“ utjecaj nečeg božanskog koji se manifestira kroz kreaciju. Takva je pjesma “Vehne roža”, delikatna, oskudna, ali i višeslojna, koja istovremeno uzdiže i prizemljuje, pronalazi trenutke nade usred čežnje.

Postoji spokojna jednostavnost u pozadini novog albuma Matije Antolića, nešto poput antiteze maksimalističkim tendencijama koje teže progutati određena moderna izdanja. Popevka i popevke snažan je, kompaktan i šarmantan album, i teško je ne smatrati ovu toplinu dirljivom i, s obzirom na vještinu koja stoji iza ove glazbe, teško je ne smatrati Matiju Antolića zabavnim dok reafirmira i valorizira kajkavsko pjesništvo ovakvim uglazbljivanjem.

Singlovi: —

Format: CD, streaming

Izdavač: Dallas Records