Mayales - Boutique Pop, Vol. 1

Bojan Mušćet

Boutique Pop, Vol. 1 uključuje i vokalna gostovanja Ede Maajke, Kristijana Beluhana i Ivana Dečaka

Peti album grupe Mayales novo je poglavlje u njihovom stvaralaštvu, funkcionira kao drukčije smiješan i promućkan koktel dobro poznatih autorskih i produkcijskih sastojaka. Prilično osvježavajući koktel

Mayalesi su najpravili najkraću pauzu između objavljivanja dva albuma / Foto: Goran Berović

Premda će najširem krugu slušateljstva prva asocijacija na rad Mayalesa biti hit s njihova prvijenca Svima želim raj za sve starog više od četvrt stoljeća – “Mogu i sama”, recentna relevantnost benda trasirana je trilogijom albuma objavljenih od 2012. do 2021. Mayales je upravo kroz te albume izrastao u jedan od najvažnijih i najdosljednijih bendova hrvatske pop i rock scene. Prvijenac iz 1999. funkcionira kao svojevrsni prequel, jednočinka sa svojim staromilenijskim vrijednostima, dok se njihova razvojna putanja najbolje očitava upravo na relaciji od povratničkog albuma 2, preko maestralnog Simbola za Sunce do ambiciozne Domovine. Ta tri albuma ne predstavljaju samo diskografski kontinuitet, nego i definiranu kroniku autorskog sazrijevanja, kreativnog nemira i uporne vjere u moć (pop) glazbe kao prostora slobode, igre i iskrenosti.

Album 2 je Mayalesima vratio mjesto na domaćoj pop-sceni, ali i otvorio vrata prema onome što će uslijediti: definitivno autorski hrabrijem bendu koji ne pristaje na kompromise i koji je spreman čekati i raditi neprestano otkrivajući drukčije formule za svoje pjesme. Sa Simbolom za Sunce iz 2017. Mayales je ušao teren potpune autorske i izvođačke emancipacije, redefinirajući pop-postulate. Petar Beluhan i Vlado Mirčeta, uz podršku trojca koji će ubuduće do kraja definirati sound benda – Luke Gečeka, Pavla Miholjevića i Jure Ferine stvorili su album s croonerskom aromom šezdesetih, ali s produkcijom i senzibilitetom 21. stoljeća. Domovina iz 2021. nastavlja taj put, ali ga i suptilno mijenja. Ovdje je riječ o polukonceptualnom albumu, gdje se kroz pjesme provlači nit promišljanja o identitetu, pripadanju i prolaznosti. Hermetičnija od Simbola za Sunce, Domovina je zaokružila definiciju Mayalesa kao majstora istraživača pop-glazbe u okružju koje se često titulira kao indie ili alter. Sva tri albuma funkcioniraju kao tri različita vagona istog vlaka, povezani jedni s drugima, ali sa sasvim različitim interijerom.

Najnoviji album Boutique Pop, Vol. 1 vozi istim tračnicama, no razlikuje se od terceta albuma koji su širili obzore. Novi album na neki način ih suzuje s očitom intencijom da iz pop alter-streama uđu u pop-mainstream. Pritom su imali nezahvalan zadatak: trebaju ostati vjerni sebi, svom zvuku (odnosno kako je to Edo Maajka rekao na samom početku albuma, dajući prompt Chat GPT-ju da nešto smisli u stilu Mayalesa, u skladbi “Bilo je blizu”), stvarajući nešto što bi na prvu loptu trebala biti kuruza. Dakako, nespojivo je to, ali ne i nemoguće. Zapravo, Mayales je vrlo dobro odradio posao, unatoč neuspješnom pokušaju da se mainstreamizira.

Mayales

U doba kad su počinjali, sjećam se, bilo je u medijskom svijetu pokušaja da ozbiljni novinari stvore tabloid, jer tabloidi se dobro prodaju, a žuti sadržaj najlakše je stvoriti. U doba kad su novine bile mediji, a ne skladišta sadržaja, bio je to vraški posao, koji seriozni urednici nisu baš uspjeli shvatiti. Tako ni Mayalesi nisu ušli u komercijalnu kloaku, ali ispravno nazvavši album Boutique pop (što je vjerojatno analogija s boutique hotelima ili buticima s ekskluzivnom ponudom), stvorili su album koji istodobno odudara od aktualne pop-produkcije, ali sadrži njezine elemente u vrlo dobrom balansu. Recimo, u prijavama za Porin, album bi odgovarao uvjetima za najbolji album pop-glazbe, ali bi se dobro snašao i u zabavnoglazbenoj, rock, alternativnoj i hip-hop kategoriji.

Zapravo je Boutique Pop, Vol. 1 svojevrsni hommage samoj pop glazbi kao fenomenu koji je obilježio živote članova benda i njihovu (post)boomersku generaciju slušatelja. Svaka pjesma je mala kapsula atmosfere i zvuka, a produkcija Miholjevića i Ferine, uz Beluhana, ponovno daje onaj prepoznatljivi (milo)zvučni sloj oko pjesama, čineći ih istodobno suvremenima i bezvremenskima. Boutique Pop, Vol. 1 ima implozijsku ambiciju, poslužio je bendu kao test autorske refleksije.

Pritom bend ne ide u novu interpretaciju popa/zabavne glazbe kao što je to napravio Pavel na posljednjem albumu, nego korača svojim stazama. Upravo zato je duhovita pjesma s ozbiljnim Edom Maajkom “Bilo je blizu” tako zarazna, “Pogledaj u njene oči” hit koji bi ih mogao vratiti na vrhove top-ljestvica, dok “Odrasti, udaj se” vraća priču na teritorij prijašnjih albuma.

Vjerujem da ono što je na albumu nije njihov konačni odgovor. Naime, Mayales nije bend koji će se zadovoljiti prvim rješenjem – svaka pjesma prolazi kroz sito i rešeto, svaka nota, svaki stih, svaki aranžmanski zahvat ima svoje mjesto i opravdanje. Taj perfekcionizam nije sam sebi svrha, nego je alat za postizanje osjećaja prirodnosti. Mayales je, zapravo, bend koji je odustao od utrke s vremenom i trendovima, ali je zato stigao do ciljne ravnine u maratonu autentičnosti i relevantnosti. Zato njihov boutique pop nije za svakoga, i vjerojatno zato djeluje nedovršeno (hoće li Vol. 2 biti kolekcija remiksa, zbirka obrada ili jednostavno novi album s novim pjesmama?).

U vremenu kad su pjesme podložne brzom zaboravu (svojedobno je upravo Edo Maajka izjavio da će novi slušatelji slušati samo refrene; bio je u pravu, tako se sluša glazba na TikToku), Mayales nude nešto što ostaje. Pop koji je i pametan, i emotivan, i eksperimentalan, i zabavan.