Oliver Dragojević - Dolaziš

Zlatko Gall među prvima je preslušao novi album Olivera Dragojevića s većinom dosad neobjavljenih pjesama

Mada smo naučili da je velik broj posthumno objavljenih albuma puko diskografsko kramarenje s lošim restlovima, demo snimkama i live zapisima osrednje ili bijedne kvalitete, posthumni album Olivera Dragojevića Dolaziš ne spada baš u tu kategoriju. Doduše, nije riječ o pedantno domišljenom albumu kakve je Oliver objavljivao u svojoj najzrelijoj, postrunjićevskoj fazi, no možebitni adut i ovog izdanja je neponovljiva pjevačka rašpa i osebujnost Oliverova vokala. Zapravo, sadržaj albuma bi se u najkraćim crtama mogao opisati kao klon znanih Oliverovih standarda ili, čak, potencijalnih B strana uspješnih singlica da je još vrijeme vinilnih malih ploča.

Ipak, i ova kompilacija ima svojevrstan alibi i diskografsku vrijednost. Jer kao glazbenik koji je u svakoj – pa i najtraljavijoj – skladbi uspijevao pronaći uporište za vlastitu dogradnju i prepravak te koji je sugestivnim glasom činio i osrednje šlagere probavljivima, Oliver je svakoj otpjevanoj skladbi dao prepoznatljivu notu svoje glazbene osobnosti. Kako je to odavno kazao: „Ja san pivač koji je uvik prova otpivat pismu najbolje šta može. Nema tu puno filozofije. Ja san muzičar, poznajen dobro harmonije, znan kako pisma mora logično zvučat, a znan dobro i svoj muzički ukus… Pivačka kreacija je, zapravo, uvik bila samo moja i to zato jer san svaku pismu ‘misija’ po sebi i nastoja joj dat svoj timbar. Možda su mi ljudi baš zato virovali dok pivan, bez obzira na to o kojoj je pismi rič.“ Pa bila ona od provjerenih autora ili manje poznatih skladatelja.

Osim toga, i ovaj album bi se mogao i morao naći u Oliverovoj memorijalnoj zbirci na Korčuli, kao dokument jednog vremena.

Album otvara ”Ne mogu ti reći” autora Matka Šimca kao tipična laganica skrojena po ukusu publike koja je na Olivera slinila (a to se događa i danas!) dok je još vladao Prokurativama. Ovog puta došla je u u modernijem pop/rock aranžmanu Ede Botrića. Takve su i ”Dvi riči” Oliverova prijatelja i ribičkog partnera Vinka Barčota, kojima je Elvis Stanić dao upečatljivu notu harmonikom a la parisiene te prozračnim aranžmanom. Mrduljaševa ”Ne gubim viru” u Bratoševom glazbenom ruhu naslonjena je na klasične Runjićeve balade. Tomislav Mrduljaš je autor i ”Na dnu mora”, zgodne kolaboracije Olivera i Marijana Bana; skladbe koja je daljnji rođak njegovog ”Juga”. Oliver je u ovom broju kojim dominira Ban dobitni vokalni support svojim osebujnim „fjoretima“ i svakako bitan začin.

Naslovni broj albuma još jedna je Barčotova – pomalo konfekcijska – tema primjerena splitskofestivalskoj sceni, dok su ”Kapetan bez broda”, ”Vrime je” i solidna ”Dva života” – trolist Mrduljaševih brojeva koji imaju korijen u Oliverovim diskografskim općim mjestima prije nego li je naramkom kasnijih albuma krenuo u sjajnu novu glazbenu avanturu. ”Dani” autora Duška Rapoteca Ute uz podršku zbora Izvor te u Stanićevoj produkciji ima nešto od dramaturgije gospel balada, dok Mrduljaševa ”Odluči se” korača (posebice aranžmanom) unatrag prema osamdesetima kao popistički miš-maš. Vinko Barčot autor je dva zaključna broja: ”Ako stvarno voliš me” te posebice ”Ne diraj moju ljubav” mirne su se duše mogle naći i na nekima od friškijih albuma. Ova potonja u produkciji Ante Gele znani je klapski standard Šufita snimljen ovog puta u suradnji s Tedijem Spalatom, klapom Šufit i Edom Bralićem. 

Što je još neobjavljenog ostalo u arhivima, može li se u budućnosti očekivati još pokoje diskografsko izdanje “kozmičkog Dalmatinca”? Zna se da je Oliver odavno uz podršku comba Vanje Lisjaka snimio materijal sastavljen od svjetskih standarda. Album nije integralno objavljen, a sniman je već jutro nakon koncerta u Lisinskom i poslovično živahne koncertne noći. Rezultat je bio osrednji, pa je zapravo – unatoč sjajnim skladbama koje Oliveru leže, poput ”I Left My Heart In San Francisco” ili ”Fly Me To The Moon” – ostao u ladici. „Prava je sreća što se nije pojavio na tržištu. Očito, bila je riječ o potpunom nesporazumu…“ govorio je tada Oliver. Ipak, tko zna, možda se i on ili dio nekih brojeva nađe u nekoj kasnijoj kompilaciji združen s demo snimkama nastalim na sessionima s Gelom i Bjelinskim ili s Gibom, koje bi rado prigrlili najveći fanovi.

A za Oliverove fanove (a nije da ih je malo) i ovaj album će doći kao blagovijest i dokument o velikom pjevaču zvanom The Voice!