album za opetovana slušanja
Peach Pit - 2018-2023

Već odavno otrcana fraza „dobro, ali ne za svačije uši“ koju su kritičari znali lijepiti uz avangardna izdanja „nekomercijalne glazbe“ bez dvojbe se može koristiti i u slučaju albuma „2018-2023“ zagrebačkih post-rockera Peach Pit.
Trojka Peach Pita – Bruno Vorberger, Franjo Glušac i Mihael Berle – naime ni tridesetminutnim novim projektom ne kani ni za milimetar odstupiti od osebujnog zvuka iliti vraški zanimljivog puzzlea stilski naslonjenog na sve temeljne odlike avangardne (čitaj: eksperimentalne) rock glazbe. Ne samo one koju vezujemo uz sam pretinac post rocka – s ehom free jazza ili noisea – već i mnogo vremešnijim eksperimentima avangardnih perjanika krautrocka ili osebujne free jazz/avant/psihodelije scene Canterburyja poput projekata Hugha Hoppera a posebice albuma „1984.“.
Stoga se, primjerice, nakon dionice eksplozivnog noisea ili gitarske grmljavine na tragu Shellaca suočavamo s „hopperovskim“ dionicama (doduše bez participacije puhača ili „vožnje ruzinom načetog bicikla“) i minimalizmom s primislima na cikličku glazbu Terryja Rileya s albuma poput „Persian Surgery Dervishes“. Sve to naravno u izvedbi gitare, basa i bubnja odnosno svirke koja je i orgazmička i usporena do krajnjih granica, uz vješto poigravanje odabranim ritmičkim obrascem.
Dakako, sama formula naizmjeničnih „stavaka“ manijakalnih i sporih dionica unutar jedne kompozicija (zapravo strane vinilne ploče) nije od jučer već znani recept i prog i kraut rocka bandova poput Cana (no bez vokala). Peach Pit uspijevaju na taj način dinamizirati broj i dati mu primjerenu dramaturgiju u „dijalozima“ trojice vrsnih (u svakom trenutku daleko od konfekcijskih rješenja) instrumentalista stvarajući dojam da je riječ o albumu daleko većeg trajanja. Slojevitom i – što god tko mislio o tome – vraški uzbudljivom s obiljem formalnih „minijatura“/pasaža koji su – da se htjelo – mogli imati višeminutne dogradnje.
Album traži opetovana slušanja jer kod svake nove „vrtnje“ otkriva se njegova potentnost. Pa – ako baš hoćete – i raskoš.