Dienne - Sjene mene

Orkestracije u kombinaciji s melankoličnim dark popom ono su što je glazbi zadarske kantautorice davalo prepoznatljivi pečat već pri objavi singlova. I, naravno, upadljiva duga crna kosa u pletenici do poda! Mi smo dobili priliku prvi preslušati debitantski album Dienne Sjene mene

U pjesmama na hrvatskom Dienne zvuči znatno suverenije nego na engleskom

Slušanje pjesama na premijernom albumu Dienne Sjene mene gotovo da postaje igra pogađanja u kojoj se pitate što će glazbenica sljedeće pokušati napraviti kako bi zadržala atmosferu, a pritom diferencirala pjesme, s obzirom na to da se na prvo slušanje one gotovo pretapaju jedna u drugu. Od deset pjesama okupljenih na relativno kompaktnom albumu u trajanju od 35 minuta, njih šest već je bilo objavljeno kao singl u proteklih šest godina (“Nemir”, “Sleepless Night”, “Tko zna”, “Tiho pada mrak”, “Kao nekad”, “Danas vidim boje”). To daje naslutiti kako je Dienne prolazila kroz dugotrajan, ambiciozan i strpljiv rad koji gura taj melankolični dark pop s primjesama gotičkog simfonijskog metala do najdaljih granica, čineći ga dovoljno bliskim slušateljima koji baš i ne prate ovaj žanr.

Je li moguće staviti cijelog sebe u album? Ili cijelog sebe, odnosno sve verzije sebe, u jednom odnosu s nekim drugim? Čini mi se da je upravo ovo potonje bila vodilja albuma Ines Piknjač koja stvara iza ovog pseudonima. Oslanjajući se na niz situacija proizašlih iz vrlo bliskog i intimnog odnosa s drugom osobom, u fokusu zadržava svoj osjećaj i doživljaj pa tako kroz jezik, zvuk i atmosferu iz pjesme u pjesmu pratimo razvijanje razumijevanja tog odnosa: od nostalgije preko osjećaja krivnje i ljubavnih složenosti do, u konačnici, samospoznaje same autorice.

Album otvara pjesma “Nemir”, mistična kompozicija borbe s vlastitom sjenom koja vodi kroz proces osvještavanja sebe i otkrića sebstva, što je odmah na početku čini ujedno i vrlo snažnom pjesmom, budući da zacrtava put kojim će se ovaj album razvijati. Već je sljedeća pjesma na engleskom, “Sleepless Night”, prva od njih četiri, u kojoj Dienne propituje usamljenost i osjećaj praznine u disfunkcionalnom odnosu iz kojeg, izgleda, nitko ne želi izaći.

Kao školovana pijanistica, u starijem intervjuu za naš je portal Dienne otkrila kako se ne može zamisliti da ne svira i pjeva, ali kod nje doista sve počinje s glasom. Čvrst i samouvjeren, na mahove težak i moćan, okretan, s naglašenom i preciznom dikcijom (“Kao nekad”, ali i “Tko zna”) kao da tako utjelovljuje emotivnu bit samog pjevanja.

“Tiho pada mrak” za mene je noseća pjesma cijelog albuma. Odmah se istaknula jasno definiranom melodijom i pulsom, koji odudaraju od svih ostalih pjesama, pa od sofisticiranog početka postupno gradira do glazbene ekstaze u refrenu. Već nakon nje eterična “Eyes”, s dramatičnom klavirskom podlogom, pokazuje Dienninu nemjerljivu vokalnu spretnost, ali zbog toliko velike razlike u interpretaciji, ova pjesma o požudi djeluje pomalo nedefinirano i nedovršeno, ali služi kao prijelaz u “You Are”, gdje onaj sveprisutni i prožimajući mrak sada posve nestaje pred ljubavlju kao transformativnoj sili.

Posljednji dio albuma nosi najnoviji singl, “Things I Wish I Knew”, gdje je očigledan pomak u žanru, ali i jasnija promjena s obzirom na to da Diennin glas u drugoj lagi djeluje instinktivnije, oštrije i snažnije kada stigne do gotovo grlenog režanja u spoznaji da je tama od koje je bježala zapravo u drugoj osobi.

Na završnoj pjesmi “Tvoje lice” pojavljuje se sasvim neočekivano Matija Dedić kao gostujući glazbenik koji prati Diennin senzibilitet, ali ipak dodaje dozu svoje prepoznatljive romantičnosti, vraćajući je tako nešto mekšem zvuku.

Dok je Dienne napisala tekstove svih ostalih pjesama, stihove, čini mi se one najstarije – “Danas vidim boje” iz 2018. – potpisuje Robert Domitrović. Ona se, također, pojavljuje i kao autorica glazbe svih pjesama, ali povremeno autorstvo dijeli s Antom Prginom Surkom (“Sleepless Night”) i Šimom Alavanjom (“Sleepless Night”, “Things I Wish I Knew”, “Kao nekad”), koji je ujedno radio produkciju, miks i mastering svih pjesama. Sve je pjesme snimao Marijan Gudelj u zagrebačkom Soundcage studiju, osim aktualnog singla “Things I Wish I Knew” koji je snimio Jere Šešelja u TwentyTwenty studiju u Zadru. Naslovnicu albuma snimila je Mare Milin.

Sjene mene u konačnici mogu ocijeniti kao vrlo dobro zaokružen album koji je poput nekog izloga intimističkog dark popa. On je krunski prikaz Dienninog glasa u metamorfnom sjaju, nošen klavirom i gudačima, a kompozicijama sanjarskog i melankoličnog karaktera dočarava noći osobnih transformacija. To je ta tama koja je imanentno sadržana i u nazivu albuma. Njeni poetski tekstovi signaliziraju uzdizanje iz krševitog, oštećenog i distopijskog emotivnog svijeta, a glazba ilustrira tu premisu, izbijajući kroz ova razaranja, puzeći kroz tišinu, a zatim konačno dosežući katarzu i stvaranje nekog boljeg mjesta za samu autoricu. Pišući o ljubavi, otpuštanju, srušenim snovima i rađanju nanovo, ove pjesme dolaze čak poput nekog ogledala za kolektivnu dezorijentiranost.

U pjesmama na hrvatskom jeziku Dienne zvuči znatno suverenije nego na engleskom, no uzimajući u obzir činjenicu da je njena izdavačka kuća Dancing Bear proteklih desetljeća bila glavni partner jedne od najvećih svjetskih diskografskih kompanija, Warner Music Group, i da je odnedavno Warner postao vlasnik manjinskog udjela u Dancing Bearu, ne čudi što se pjesme na engleskom jeziku mogu promatrati i kao svojevrsni showcase u mogućem predstavljanju kroz ogranke diskografske kuće na Balkanu, a možda i šire. Ne treba očekivati da će ove pjesme završavati na domaćim top ljestvicama, ali glazba kakvu stvara Dienne treba postojati radi autorske raznolikosti, čak i ako ne dobaci do neke šire publike. Ona nastavlja kovati svoj jedinstveni put.

Singlovi: “Nemir”, “Sleepless Night”, “Tko zna”, “Tiho pada mrak”, “Kao nekad”, “Danas vidim boje”, “Things I Wish I Knew”

Format: streaming

Izdavač: Dancing Bear