Revirgin - Nadam se da se dobro zabavljaš

David Mandić

Treće izdanje čakovečkog synth dvojca Revirgin nosi naziv Nadam se da se dobro zabavljaš koji se može tumačiti kao iskrena želja ili kao zajedljiva kritika, a slične varijacije prisutne su i u njegovom sadržaju.

Paula i Karlo u svojoj su drugoj avanturi na materinjem jeziku isplivali iz jednog izvora nostalgije ravno u drugi, odnosno sljedeći. Stisnuli su papučicu za gas u svom DeLoreanu i zaputili se iz 80-ih u 90-e, a na radiju se manični post punk preobrazio u raskalašenu mješavinu grungea i drum and bassa.

Kako se ta dva, naizgled nespojiva, žanra mogu uklopiti jedan u drugog? Odgovor leži u dosta nišnoj skupini utjecaja, ali i Revirginovom aranžmanu. Krenimo od instrumenata. Karlo Križnik se u dosadašnjim izdanjima držao čišćeg i zatvorenijeg gitarskog zvuka pa bi tek na solažama nešto poštenije zagazio u overdrive i žešće trznuo žicama. Na novom albumu gitara pokazuje mnogo prljavije lice, ono nalik pankeru, anarhistu ili samo izopačenom tinejdžeru koji je odrastao pod okriljem mračnih 90-ih.

Ritam sekcija u skromnoj postavi Revirgina je Karlova dovitljiva djevojka Paula Gavez koja se, unazad godinu dana, primila bass gitare i koja upravlja drum mašinom i klavijaturama. Mašina sada radi mnogo brže i sve nas više tjera da plešemo ritmovima karakterističnim za drum ‘n’ bass i jungle glazbu. A Paulin sintesajzer, za razliku od svojih prijašnjih uloga u kojima je bio glavni zaslužan za melodiju, sad se drži po strani i servira ambijentalne slojeve koji krote ostatak soničnog divljaštva. Ovom je kombinacijom postignuta zdrava ravnoteža između rokerske žestine i sanjivosti. I ta ravnoteža baš dobro vozika!

Revirgin / press

Priče u kalupu generacije

Drugi bitan faktor ove vožnje odnosi se na spomenute nišne utjecaje. Već u prvim sekundama prve pjesme, “Brzine”, možemo čuti dobro poznata tri tona. Radi se o startu utrke u starom Gran Turismu, onom uz čije smo nastavke rasli i samo mijenjali inačice Playstationa svakih nekoliko rođendana ili Božića. Ako pažljivo slušate, siguran sam da ćete pronaći još ovakvih skrivenih podsjetnika na djetinjstvo, primjerice iz serijala o Crashu Bandicootu i slično.

Revirgin jako dobro poznaju svoju publiku i dosežu taj target preciznim dolijevanjem svojih priča u kalup generacije koja je odrastala uz te igrice i konzole, uz pop punk, uz skejtere kao mega-zvijezde i sve ostalo što je vladalo popularnom kulturom u godinama oko milenija. Danas, dvadesetak godina kasnije, sve se vrti oko nostalgije. Ona je najunosniji proizvod. Konzumiramo je kroz filmove, glazbu, modu, likovnu umjetnost… Proždiremo je i kupamo se u njezinim sokovima. Pruža nam neobičnu sigurnost, toplinu i nepresušan izvor dopamina.

Revirgin / press

No, Revirgin ne rade to namjerno baš tako. Ne rade to nametljivo i perfidno kao, primjerice, velika korporacija koja vam pokušava gurnuti pod nos svoj novi proizvod igrajući, pri tom, na emocije iz djetinjstva. Paula i Karlo i sami su dio te generacije i njihova inspiracija proizlazi iz glazbenih pratnji videoigara i televizijskog sadržaja koji smo gutali iz katodnih cijevi debelih televizora.

Punkerski pristup

Što se tiče Karlovih tekstova, oni uvijek, pa i sada, imaju filozofski i introspektivni ton. Obraćaju se različitim aspektima ljudskog postojanja i odnosa prema svijetu na način koji nisam, prije Revirgina, susretao na našoj glazbenoj sceni. Na albumu “Nadam se da se dobro zabavljaš” poruke se kreću, u većini slučajeva, u dva smjera. Prema unutra i prema van. Ili se radi o osobnoj transformaciji, prevladavanju strahova i snazi odluke. Ili se radi o apsurdu i otuđenju suvremenog društva, s ciničnim pogledom na potragu za smislom i validacijom.

Kao što sam više puta ponovio kroz ovu recenziju, ponovit ću još jednom. “Nadam se da se dobro zabavljaš” je jedna jako dobra vožnja i to je jasno od samog početka do samog kraja albuma. On teče. Sa svojih 15 traka, možda je mrvicu previše za poslušati u jednom zalogaju, ali treba ga shvatiti kao punk izdanje jer skoro nijedna pjesma ne prelazi tri minute i samo u njegovoj drugoj trećini tempo malo usporava, pri “Vodi”, “Babilonu ipsilonu” i “Staklenoj djevojci”.

Revirgin / press

Kad se sve ispričano i objašnjeno upakira u konzistentnu i autentičnu grafičku estetiku i priču, što Revirgin iz albuma u album uspijeva domišljatim merchom poput kaseta, DIY video-spotovima ili tajmiranim izlaskom izdanja točno na Noć vještica, dobivamo kvalitetan bend koji, u moru klonova, uporno prolazi ispod radara. Više ih voli slovenska i srpska publika od domaće pa su kod susjeda česti gosti. A kad ih naši ljudi čuju uživo, dogodi se wow efekt i pitaju se gdje su bili do sada.

Tu su, u Čakovcu, nekad u Zagrebu, a nekad i u bilo kojem drugom obližnjem gradiću. Dajte im priliku, dobro ćete se zabaviti!