Savršeni marginalci – Siempre Marginal

Bojan Mušćet

Put u središte punka: Savršeni marginalci

Kreativni zahvati, rafalna svirka, sjajna produkcija i reminiscencija na početne postavke Hladnog piva vrsno su pristavljeni, pa Savršeni marginalci na velika vrata ulaze u svijet autorske glazbe

Savršeni marginalci

Razvoj frakcija Hladnog piva nakon umirovljenja benda donekle je similaran s udvajanjem Prljavog kazališta. Mile Kekin i ostali hladnopivci, doduše, nisu uzeli pravo da prisvajaju ime benda, ali su nekako razdvojili repertoar, poput Prljavih kazališta. I dok Mile uživo kombinira repertoar sa svojih solo-albuma, ali i iz kompletne karijere Piva, ostali objedinjeni imenom Savršeni marginalci, uz pjevača iz grupe Deafness By Noise Hrvoja Krmpotića fokusirali su se na prva tri albuma benda. Tako je i renovirano Prljavo kazalište u repertoar uvrstilo tri albuma na kojima je pjevao Davorin Bogović.

To Prljavo kazalište realiziralo je album Underground koji se stilom naslanja upravo na ta tri albuma, a isto su s nastupnim albumom Siempre Marginal napravili Savršeni marginalci, dakako, u odnosu na Hladno pivo.

U tom smislu, oni su bliže narativu Prljavog kazališta negoli Mili Kekinu, ali stilski su daleko i od jednih i od drugoga. Dok je Kazalište nastoji nasloniti na inicijalnu poetiku kraja sedamdesetih, Savršeni marginalci nisu ukotvljeni samo na inicijalno razdoblje Hladnog piva, nego plivaju uzvodno. Da, svakako ćemo prepoznati eksplozivnost ranoga Hladnog piva, ali Savršeni marginalci prave dva koraka dalje: prvi u stilskim manevrima vezanima uz američki punk devedesetih, a drugi da iznimno vjerno korespondiraju s današnjim zasadima punkerskoga nasljeđa.

Savršeni marginalci

To se osobito može osjetiti u vrsnoj produkciji za koju su zaslužni Ivan Havidić i Jason Livermore, a sigurno nije odmogla ni činjenica da je album miksan u Blasting Room studiju u Coloradu, a masteriran u PLX studiju u New Yorku (Paul Logus). Uz gostujuće glazbenike koji nisu baš rasli na oranicama punka (Adalbert Turner Juci, Hrvoje Prskalo, Kara Antić Prskalo, Jakša Jordes, Kristina Tina Kresnik…), album dobiva i širi kontekst od klasične punk eksplozije.

Deset razornih pjesama Savršene marginalce izdvaja i od aktualne hrvatske rock-produkcije ubrizgavajući visokooktansku energiju i živost koja se baš i ne može često detektirati na novijoj produkciji. U finišu nalazimo uglazbljenu “Utjehu kose” Antuna Gustava Matoša provedenu kroz punkersko prangijanje, što ima komični prizvuk, dok finiš albuma pripada nešto lakšoj skladbi “Or Mario, or Marija?”. Hladno pivo se nije libilo takvog zaključivanja albuma, na trećom albumu Desetka posljednja pjesma bila je “Roštilj”, upravo u zafrkantskom stilu, kao što je i hit koji bi Savršenim marginalcima mogao priuštiti približavanje široj publici. Dodatno, oni nisu debitanti (premda bi ovaj album mogao zakačiti kakvu diskografsku nagradu za debitanstsko ostvarenje godine) i sigurno je da će i ta publika poželjeti čuti ono što pjeva „Pivo bez Kekina“.

Hrvoje Krmpotić Krmpa nema osebujan vokal poput Mile Kekina, ali savršeno i nemarginalno se uklapa u stil Savršenih marginalaca. Bio je odličan izbor za bend koji od startne zamisli da se bave obradama minulog im benda krenu i u autorsku pustolovinu. Nisu sve pjesme jednako uvjerljive, ali su odlično su uklopljene u format albuma. U doba kad se albumi kreiraju uglavnom kao kolekcije singlova, Savršeni marginalci vrsno podsjećaju na cjelovitost formata.

Autorski zahvati, rafalna svirka, sjajna produkcija i reminiscencija na početne postavke Hladnog piva bendu će zacijelo proširiti polje djelovanje i osigurati staru/novu publiku.