Treće poglavlje vampirskih dnevnika
Sjena – DAYWALKER

Daywalker – polu-vampir obilježen vampirskim sposobnostima uz mogućnost kretanja pod Sunčevom svjetlosti bez posljedica
Mladi Karlo Markota, poznatiji kao Sjena nastavlja svoje vampirske kronike kroz treći studijski album DAYWALKER, potvrđujući svoju, već do sada utemeljenu titulu princa vampirskog.
Sjeninih je sedam novih pjesama izašlo preko yema, suradnje su pripale njegovim čestim suradnicima — Yung Budi i Baksu, a produkciju, kao i na prošlim izdanjima, potpisuju Nikola Batelić i iso Miki, ovaj put uz pomoć Matka Bobića. Treći album najavljen je dva tjedna prije izlaska, bez ijednog singla i spota, a 19. studenog album je ugledao svjetlo dana na yemovom YouTube kanalu.
Prije nego krenemo s razradom novog albuma, na trenutak bih se osvrnuo na ranije, koji su usko povezani sa svojim nasljednikom. Naime, ovo je Karlov treći album u manje od dvije i pol godine dana. Što je na Princu Vampirskom krenulo kao razvijanje ragea, podžanra trap glazbe, pretvorilo se u već razvijen, afirmiran zvuk na Crystal Metkoviću, kojim je Sjena podigao ljestvicu u vidu kvalitete koju novi, mladi izvođači moraju dostići ako žele biti ozbiljnije shvaćeni i zapaženi. Iako je na prvom albumu Sjena izgledao pomalo pogubljeno glasom i zvukom kojim se želio definirati, na Crystal Metkoviću to se promijenilo s tada novostečenim samopouzdanjem, energijom i proširenom kreativom. Tekstovi, melodije, igra riječi i produkcija s njim su dignuti na novu stepenicu i album se činio kao dobra podloga za još ozbiljniji i kvalitetniji rad u budućnosti.
Godinu dana kasnije — stiže DAYWALKER
Još snažnija i mračnija produkcija nastavlja donositi taj vampirski Playboi Carti vibe, koji je na razini aktualnoga svjetskog rage zvuka. Domaće, a svjetsko. Teško udarajući, basom natrpani beatovi čine ovaj album savršenim za live izvedbe. S druge strane, snažno se osjeti manjak eksperimentiranja koji je na ranijim projektima bio prisutan. Nakon tek nekoliko slušanja cjelokupnog albuma mogu se početi razaznavati beatovi, zbog čega projekt od početka do kraja održava prilično sličnu vibru kojom se definira iz pjesme u pjesmu.
Vampiri, Slytherin, zmije, mrak, noćni život — tematika ostaje skoro pa ista. Sjena se nastavlja držati ranije uspostavljene, sada već pomalo izlizane, formule stihova od koje ne voli odstupati, što mi dolazi kao najveći nedostatak ovog albuma.
Iako rage zvuk nije poznat po dubokoumnim, mudrim sadržajem stihova, zbog ranije pokazane kreative očekivao sam puno više od dobivenog. Ipak, fanovi mu to vjerojatno većinski neće zamjeriti, s obzirom na to da mu tekstovi donose tu mladu, buntovničku energiju koju traže u ovakvim žanrovima. Postoje tu i pokoji vrlo zanimljivi i šarmantni stihovi poput Sjena tek se stvori kad obasjaju me svjetla, iako su ovakvi trenuci vrlo rijetki. Sjena je na trenutke i samo destruktivan, pa tako briljantne stihove Onda bit ću za vas kao vragu tamjan, kao crna vrana, ko na ranu sol / Zlo načini pa to vrati karma i to onog dana kad ne čekaš to poprati s Jede mi djecu ko BLT sendvič, koji slušatelja ostave s velikim upitnikom iznad glave.
Upravo navedeni kontrast stihova savršeno prikazuju slatkoću i gorčinu koju album izmjenjuje. Nešto ozbiljniji, osobniji pristup dolazi na ”Kuli od karata”, kojoj nažalost fali malo više snage u produkciji da udara na razini na kojoj udaraju ostale pjesme. Jedini trenutak odstupanja od jednog te istog zvuka dolazi na ”Poltergeistu”, koji bih nazvao boljom verzijom ranije pjesme ”Antidote” i kao jednim od boljih točki albuma. Za najveći banger naveo bih pjesmu ”Zna se!” na kojoj Baks, usudio bih se reći, donosi najbolji, najsvježiji vers albuma. Budini versovi ovaj put donose energiju i zvuk sličnim onome u ranijim fazama grupe Buntai te time podiže iščekivanje novog projekta s Bujom koji bi ubrzo trebao izaći.
DAYWALKER dolazi kao savršeni dodatak Sjeninu repertoaru za live izvedbe, što se nedavno pokazalo i na njegovu prvom solom koncertu u Vintage Industrial Baru, ali nažalost, u ovih novih petnaest minuta materijala ne vidim vrijednost prečestog udaranja replay dugmeta izvan tog konteksta.
Od samog manjka eksperimentiranja zvukom i riječima, do na trenutke vrlo upitnih stihova, DAYWALKERU fali duše i osobnosti koja bi ga odvojila od brojnih konkurenata na trenutačnoj sceni. Album mi se po većini faktora čini kao korak unazad gledajući ogroman potencijal pokazan na Metkoviću, no možda ovaj album dolazi kao dobra lekcija da ne bi trebali maštati o tome što bi moglo biti, nego da jednostavno progutamo i budemo zadovoljni onime što je stavljeno ispred nas.
Izdavač: yem
Format: digital