Sve nježne riječi svijeta - impresivna enciklopedija Olivera, njegovih pjesama i autora

Sreća je da postoji jedan ovakav pouzdan i vrijedan dokument kao čvrsti temelj iz kojeg će buduće generacije upoznavati Olivera

Prkoseći svakoj buri zaborava, Oliver Dragojević je, osam godina nakon odlaska, dobio važan, ako ne i najvažniji spomenik vlastitom nasljeđu.
Naime, rezultat predanog i pedantnog istraživanja Zorana Curića (inače profesora geografije na zagrebačkom PMF-u) je raskošna monografija “Sve nježne riječi svijeta” koja na jednom mjestu okuplja kompletnu diskografiju, tekstove pjesama i suradničku mrežu Olivera i njegovih autora.

Sedam godina napornog istraživanja, prikupljanja, analiziranja i provjeravanja stalo je na više od 560 stranica knjige koja je, u izdanju Centra za kulturu Vela Luka i Memorijalne zbirke Oliver Dragojević uz podršku Hrvatskog društva skladatelja, upravo predstavljena na manifestaciji Trag u beskraju u Veloj Luci. Curić je, bez namjere da kritički analizira opus glazbene legende, odlučio “za sva vrimena” predstaviti kvantitativni temelj za sva buduća proučavanja i vrednovanja jednog od najvećih domaćih kataloga ikad.

Knjiga je strukturirana u četiri dijela – nakon uvoda Siniše Škarice koji Olivera naziva “titanom popularne pjesme”, pobrojani su svi njegovi Porini (spoiler alert: ima ih 25). Tu je Škaričin tekst povodom priznanja za životno djelo te dirljivi transkript Oliverove zahvale prikazane tijekom dodjele Porina u ožujku 2018. Središnji dio su bogato ilustrirani tekstovi pjesama uključujući i one s posljednjeg, posthumnog albuma Dolaziš iz 2025., zatim organizirani popis cjelokupne diskografije s live, kompilacijskim i ostalim izdanjima. Već tu dolazimo do prvog “zlatnog grumena” koji je, ujedno, prilog Curićevoj preciznosti i predanosti: iako se “Picaferaj” iz 1967. navodi kao Oliverov prvijenac, prvi snimljeni zapis nastao je zapravo godinu dana ranije – riječ je o pjesmi “J’ai entendu la mer” koju je Oliver snimio s Batalima, a Siniša Škarica objavio u box setu “Kad je rock bio mlad”.

Monografiju je Curić posvetio “autoricama i autorima stihova čije je pjesme pjevao Oliver” stoga važan dio čine njihove biografske bilješke s posebnim naglaskom na suradnički ekosustav, pa i poneku anegdotu kreativnih suradnji s našim “The Voiceom”.

Šest desetljeća impresivne karijere stalo je na ukupno 448 tonskih zapisa na različitim nosačima zvuka i slike (još jedan spoiler: “Galeb i ja” službeno je objavljena 22 puta!), 25 studijskih albuma, 18 kompilacijskih te šest koncertnih albuma. Zanimljiva je i statistika o 139 tekstopisaca (20 autorica i 119 autora), kao i podatak da je samo sedam autora napisalo čak 190 tekstova pjesama što čini 45% ukupnog kataloga, a sam Zdenko Runjić napisao je glazbu za 171 pjesmu. Naravno, ako vas podaci i brojke ne zanimaju, knjiga će poslužiti i kao antologija tekstova koji su postali neraskidivi dio (ne samo) dalmatinskog kulturnog DNK. To je, ujedno, i prilika za zaviriti dublje od općih mjesta Oliverove diskografije, među niz neizloženih pjesama, svu onu “Djecu jednog vijeka”, “Ksantipe”, “Ne žuri, djevojčice”, “Đelozija”, “Konfidenca” i “Tišina mora” koje itekako zaslužuju svoju novu priliku i dodatnu pažnju.

Oliver je bio glazbenik širokog talenta i pogleda o čemu svjedoče brojne dijametralno suprotne točke njegove diskografije: od hitova do “fillera”, od “Romance” do “Morskog vuka”, od “Pionirskog kola” do “Moje domovine”, od “Konobe” i “Vele Luke” do šmekerskih covera “You’ve Got a Friend” Carole King i “Night and Day” Colea Portera. Sve su, naravno, pobrojane u knjizi, a statistike, brojke i bilješke kriju i poneku toplu crticu o njegovom karakteru (odbio je honorar za reklamnu pjesmu “Čarobni grad” – “Ma nema veze, to je za dicu”). Drugim, odnosno Gibonnijevim riječima: “Zima, Oliverova kuća. Prva vrata, prvi susid je – ribarnica. S druge strane jedna konoba, zove se „Ribar”. I ništa prirodnije nego to di mu je misto. I gledan ga kako se veže, zima strašna, škura bura, on ukočen i smrznut s onom svojom kapom, i nosi kesu s ribom šta su uvatili. To je ta slika koju san želio podilit s vama, jer na toj slici je sve (…) To je Oliver, najslavniji i najveći, priko mula ide smrznut”.

Već i samo kazalo s abecednim popisom pjesama ogroman je pothvat, a kamoli ne, kako ih opisuje Škarica, “sedam godina biblijske kušnje kroz šumu zasjenjenih podataka”. Na tome svakako vrijedi čestitati autoru, ali i timu Memorijalne zbirke koji ovim izdanjem za 2027. najavljuju otvaranje centralnog mjesta prisjećanja na glazbeno stvaralaštvo Olivera Dragojevića na njegovoj Korčuli. “Zbirka će obuhvaćati osobne predmete i instrumente koje je Oliver koristio tijekom karijere, uključujući odjeću, kultne predmete poput naočala, ogrlica, rukom pisane stihove i zabilješke i druge zanimljive izloške. Zatim naravno, dokumentarnu građu – fotografije, video i audio zapise iz privatnih i javnih nastupa iz zemalja u kojima je gostovao te jedinstvene dokumentarne snimke iz arhiva obitelji i kolega”, opisuje koordinator Zbirke, Milan Majerović-Stilinović.

Oliverove naočale – budući eksponat Zbirke

Ova, pak, ukoričena zbirka stiže u pravi, ali i donekle zadnji čas. Nazivali ga ovakvim ili onakvim, zapravo živimo u vremenu hranjenja umjetne inteligencije. Sve ono što sad “proguta”, pročita i prikupi, AI će u budućnosti servirati kao činjenice. Sreća je, stoga, da postoji jedan ovakav pouzdan i vrijedan dokument kao čvrsti temelj iz kojeg će buduće generacije upoznavati Olivera, njegove pjesme i autore.
Jer sve lipo ča je bilo, u pismi se zbilo…