The Zagreb Jazz Quartet – reizdanje kultnog jazz albuma
Briljantno ostvarenje aristokrata hrvatskog jazza
Diskografska kuća Croatia Records na CD-u je objavila remasteriranu snimku albuma The Zagreb Jazz Quartet, što ga je 1986. izvorno objavio Jugoton. O važnosti ovog reizdanja govori podatak da će uskoro biti objavljeno i na vinilu te da su povodom tog događaja članovima Zagrebačkoga jazz kvarteta dodijeljena najveća diskografska priznanja u Hrvatskoj – Multi-platinum Award HDU-a za iznimna diskografska dostignuća u jazz glazbi. Predsjednik Hrvatske diskografske udruge i direktor Croatia Recordsa Želimir Babogredac na svečanosti u restoranu Gallo priznanja je uručio bubnjaru Silviju Glojnariću i sinu pijanista Davora Kajfeša, Goranu, dok će obiteljima preminulih članova – Boška Petrovića i Miljenka Prohaske – priznanja biti uručena naknadno.
U nepunih sedam godina kontinuiranog djelovanja i u povremenim naknadnim susretima Kvartet je snimio/objavio desetak albuma, od kojih su neki objavljeni naknadno, a neki su kompilacijski. No, od kvantitete važnija je kvaliteta, a svi od reda vrhunska su ostvarenja hrvatske glazbe. Moglo ih je biti i više, ali njima su bili važniji koncerti, turneje, situacije u kojima su nastupali pred publikom od koje su crpili nadahnuće za svoje izvedbe. Jedan od iskaza zahvalnosti i poštovanja ZJK-u je, primjerice, prigodna poštanska marka koju je Hrvatska pošta objavila 2009., a u povodu 50. godišnjice osnutka sastava.
Opuštenost u složenosti
Značaj Zagrebačkog jazz kvarteta u povijesti hrvatskog i europskog jazza očituje se u nekoliko aspekata: originalan repertoar zasnovan na domaćoj glazbenoj tradiciji, izniman doprinos hrvatskome glazbenom stvaralaštvu, predstavljanje hrvatske glazbe u svijetu… Kvartet je postavio standarde koji su nenadmašeni do današnjih dana. To je naš jedini jazz sastav koji je imao svog promotora, njemačku agenciju koju su vodili Horst Lippmann i Fritz Rau, poznatu po organizaciji koncerata blues zvijezda kao što su John Lee Hooker, Muddy Waters, Howlin’ Wolf i mnogi drugi, ali i spajanju tih autentičnih američkih blues glazbenika s tada mladim europskim rokerima, među ostalima s Rolling Stonesima i Yardbirdsima.
Zahvaljujući njima, tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća redovito je nastupao diljem svijeta, ostvarivao suradnje s vodećim svjetskim jazzistima i snimao za renomirane svjetske izdavačke kuće. Kako to ostvariti? Zašto bi se uz tadašnje mnogobrojne europske sastave iznimne kvalitete netko utjecajan zakvačio za jazz band iz male Hrvatske? To je razina u kojoj više nisu upitni sviračko, improvizatorsko i skladateljsko umijeće, uigranost, poznavanje stotina jazz standarda, osjećaj za blues i jazz, svi ti elementi koje su morali apsolvirati s ocjenom odličan.
To je viša razina, ona na kojoj do izražaja dolaze smisao za estetiku, osebujne zamisli, opuštenost u složenosti. I najpoznatiji svjetski jazzisti ostajali su zapanjeni sjajnim izvedbama Zagrebačkog jazz kvarteta u kojima se provlačio nepravilan metar, odsviranima tako prirodno i šarmantno. „Pa to je sjajno, ali što to vi svirate?” Upravo su takve reakcije osoba čije se mišljenje cijeni u svijetu jazza Kvartet zasluženo stavile na visoku poziciju na svjetskoj glazbenoj pozornici. Voljeli su ga jazz fanovi, ali i kritičari. Bili su redoviti gosti na mnogim svjetskim pozornicama i u radijskim programima.
Boško Petrović/Davor Hrvoj
Često su svirali u inozemstvu, između ostalog i u jazzu naklonjenijim zemljama zapadnog bloka, što je u ono vrijeme bilo rijetko za nekoga tko dolazi iz socijalističke države. O međunarodnu uspjehu Zagrebačkog jazz kvarteta svjedoči i činjenica da je na proslavu dvadesetpete godišnjice utemeljenja sastava – koja je rezultirala ovim albumom – u Zagreb došao Willis Conover, veliki promicatelj jazza, voditelj jazz emisije na Glasu Amerike koja je bila jedan od rijetkih izvora informacija za naše ljubitelje takve glazbe i same glazbenike.
Uz dozvolu Boška Petrovića, početak govora kojim je najavio slavljenički koncert u Dramskom kazalištu Gavella – a koji je uvršten i na ovaj album – koristili smo kao dio špice za emisiju Jazz štand na Radiju 101. Sukladno dugogodišnjem trajanju emisije ta se špica izvrtjela više od tisuću puta. Conover je poslije u svojoj emisiji govorio o tom koncertu u Zagrebu i hvalio ZJK kao vrhunski sastav na globalnoj razini.
Povodom 25 godina djelovanja u listopadu 1984. članovi Zagrebačkog jazz kvarteta bili su posebni gosti 5. zagrebačkog Jazz Faira, iako sastav tada nije djelovao gotovo dvadeset godina. Boško Petrović nastupio je sa svojim tadašnjim B. P. Conventionom i Zagrebačkom filharmonijom, a kao gost dirigent pridružio im se legendarni američki pijanist i skladatelj John Lewis koji je zapravo bio mentor ZJK-u i njegovim članovima. Lewis je bio najzaslužniji za njihov uspjeh, ne samo kao savjetnik koji im je predložio da pogledaju u svoje dvorište i na osnovu lokalne glazbene tradicije stvore vlastiti glazbeni jezik, nego im je pomagao u raznim situacijama promovirajući ih na svjetskoj jazz sceni.
Nadalje, u Dramskom kazalištu Gavella održan je svečani koncert Zagrebačkog jazz kvarteta u povodu 25. godišnjice osnutka. Kao kontrabasisti izmjenjivali su se Miljenko Prohaska i Krešimir Remeta koji je zapravo bio punopravni povremeni član, a kao gosti nastupili su pijanist John Lewis i Gudački kvartet Klima. Osim toga, Zagrebački jazz kvartet, u postavi s Prohaskom, nastupio je i u Lisinskom. Jazz Fair je tako na dostojan način obilježio ovu vrijednu obljetnicu, a Jugoton je to učinio objavivši ploču koja je sad reizdana u CD formatu te objavljena digitalno na svim streaming platformama, a uskoro će biti i kao plejka.
Komorni jazz i glazbena uglađenost
Ovaj album snimili su – u svojoj najdugovječnijoj postavi u kojoj su svirali – vibrafonist Boško Petrović, pijanist Davor Kajfeš, kontrabasist Miljenko Prohaska i bubnjar Silvije Glojnarić. No, od 1966., kad su prestali s kontinuiranim djelovanjem, tek su se povremeno okupljali. U jednom od naših razgovora Davor je komentirao takve situacije. „Kvartet živi”, rekao je. „Ja gore u Švedskoj samo dobijem poruku da sviramo i najedanput se jave neki refleksi. To je nevjerojatan osjećaj kad sjedneš s grupom s kojom si proveo sedam godina. Potrebna je minuta, dvije da se aktiviraju refleksi koji su zakopani negdje u malom mozgu.”
A kad se ti refleksi aktiviraju, ‘dječarci’ kreiraju glazbu koja donosi bogatstvo dojmova, atmosfera i asocijacija. Ona pred nama otvara slike, vizije, predodžbe, poput onih koje vizualiziramo dok čitamo dobru knjigu. Tijekom slijeda pojedinih izvedbi na ovom albumu zamišljam kako su ušetali u salon neke stare agramerske obitelji i ravnopravno sudjeluju s kakvim gudačkim kvartetom u popodnevnu koncertu komorne glazbe za uži krug okupljenih dama sputanih večernjim haljinama i gospode zarobljene leptir mašnama; iste večeri za frikove s boemskim šeširima i nonšalatno prebačenim šalovima (cigare, lule i džointovi nisu dozvoljeni u zatvorenim prostorima) eksperimentiraju na biennalskom koncertu u Lisinskom; a iza ponoći slučajno su se našli u nekom mračnom podrumu i praše blues spontano swingajući i improvizirajući za razgaljene i razuzdane jazz fanove koji se ne ustručavaju doviknuti yeah i zahtijevati da netko od kvartetovaca produži svoj nadahnuti solo, lupati dlanovima po koljenima u ritmu glazbe, trzati ramenom i pucketati prstima.
Silvije Glojnarić/Davor Hrvoj
Već slušajući izvedbu prve skladbe, Boškove “With Pain I Was Born”, obuzme vas isti onaj osjećaj koji imate kad slušate neku od kultnih skladbi u izvedbama legendarnih glazbenika, primjerice Louisa Armstronga u “When the Saints Go Marching In” ili Milesa Davisa u “’Round Midnight” ili Arethe Franklin u “Respect” ili Boba Dylana u “Like a Rolling Stone” ili Johna Lennona u “Imagine” ili koja god je prirasla vašem srcu i koja vas uvijek dirne, bez obzira koliko je puta slušali.
Kao prvo odmah možete prepoznati koji je to sastav, koji glazbenici sviraju. Osim što osjetite da je riječ o vrhunskim instrumentalistima, muzikalnim glazbenicima koji ne moraju razmišljati o tehničkom aspektu svoje svirke nego se mogu potpuno opušteno upuštati u glazbeni razgovor, međuigre i upijanje nadahnuća u trenutku izvedbe, možete osjetiti karakter svakog člana, njegovu osobnost, karakterističan zvuk… Uz to što su sjajni solisti i improvizatori, fascinantna je njihova koherentnost, makar godinama nisu svirali zajedno. Također, odmah se osjeti koja im je glazbena estetika bliska. To je taj njihov komorni jazz s domišljatim aranžmanima, glazbena uglađenost, elegancija, profinjenost, ali i neka posebna dramatika.
Davor Kajfeš/Davor Hrvoj
Oni su, zapravo, bili aristokracija hrvatskog jazza. Njihova će glazba zadovoljiti ukuse probirljivih ljubitelja jazza, ali i poznavatelje klasične glazbe. Ona djeluje nadahnjujuće na umjetnike koji stvaraju na drugim područjima, koja mami na slušanje u raznim prigodama, koja leži uz trenutke opuštanja, ali i pažljivo proučavanje i otkrivanje novih detalja, finesa, arabeski, i to prigodom svakoga novog preslušavanja.
S ukusom, uvjerljivo i intrigantno
Spomenuta, kao i ostale skladbe na ovom albumu, remek su djela hrvatskog jazza i to sa stanovišta autorstva i izvedbe. Iako su te skladbe odsvirali bezbroj puta, svaka je nova izvedba drugačija, svaka donosi neka nova iznenađenja, filigranske detalje koji izmame smiješak na vaše lice. Osebujnosti, nekonvencionalnost i bliskost s autentičnom glazbenom baštinom – to su bili njihovi aduti. Na njihovu glazbu možemo gledati i sa stanovišta likovne umjetnosti. Naime, izvedbe su prepune predivnih boja, možemo ih zamisliti kao glazbenu potporu koja pojačava vizualni dojam, primjerice, tijekom šetnje muzejem d’Orsay u razgledu Manetovih, Monetovih, Renoirovih, van Goghovih djela.
Uostalom, likovna je umjetnost duboko prožimala njihove živote. Osim što su bili kolekcionari umjetničkih djela, članovi Kvarteta prijateljevali su s uglednim slikarima. Primjerice, likovno oblikovanje za divnu naslovnicu ovog albuma koja na divan način upućuje na samu glazbu, kao da je njezin grafički odraz, napravio je ugledni likovni umjetnik, grafičar i dizajner Ivan Picelj. Na njihovu glazbu možemo gledati i sa stanovišta filmske umjetnosti. Naime, svaka od izvedbi na ovom albumu potiče na maštanje, svaka priča svoju priču, svaka asocira na scene koje bi mogle biti sadržajem nekog filma. Taj je utjecaj na konkretan način ispoljen, primjerice, u skladbi “Un Chien Andalou” Boška Petrovića koju je autor napisao nadahnut kultnim istoimenim filmom Luisa Buñuela i Salvadora Dalíja.
Miljenko Prohaska/Davor Hrvoj
Na ovom albumu Boško se kao autor javlja i sa skladbom znakovita naziva – “Valse For Jazz Mama”. Naravno, ‘Mama’ je Boškova mama, ona koja je u svojem domu ugošćivala i častila mnoga znana imena svjetskog jazza, sve one koje je Boško uspio šarmirati i nagovoriti da dođu, a nerijetko i prespavaju kod njih. Pitam se je li tada morala stavljati čepiće za uši, s obzirom da su ti susreti uglavnom završavali jam sesijama, a tko zna kako je to zvučalo. Ipak, vjerujemo li lokalnim legendama, često su to bile uzbudljive i nadahnute svirke. Kakva je osoba bila mama možemo saznati upravo slušajući ovu izvedbu – nježnu, liričnu, sjetnu, pomalo old fashion.
Jedan od divnih primjera njihova autorskog stvaralaštva Prohaskinova je skladba “Intima”, jedna od najpoznatijih hrvatskih koju su izvodili i ugledni strani glazbenici, ansambli i orkestri. Iako je napisana za Zagrebački jazz kvartet i to za instrumentalnu interpretaciju, doživjela je i niz vokalnih izvedbi, nakon što je tekst napisao čuveni američki jazz publicist i enciklopedist Leonard Feather, jedan od najpoznatijih u povijesti te glazbe. U ovoj prigodi radi se o instrumentalnoj izvedbi, djelomično drukčijoj nego što su je snimili za album With Pain I Was Born objavljen 1966.
Važan autor za ZJK bio je Davor Kajfeš koji je ujedno bio glazbeni ravnatelj sastava. On je zastupljen skladbama “Ornaments” i “Eftertanke”. Poput spomenute Boškove “With Pain I Was Born” i Davorova “Ornaments”, bila je karakterističan pokušaj približavanja folkloru naših krajeva, posebice što se tiče metrike i ritmike. Naravno da glavnu ulogu u toj izvedbi igra Silvije, a njegova je rola za Oscara, kao da sviraju dvojica bubnjara a ne jedan – razbarušeno, tako zamršeno, a zapravo se doima jednostavno.
Bio je to njihov etno jazz puno prije nego je taj pojam uopće ustanovljen. Skladbu “Eftertanke” napisao je nadahnut švedskim folklorom, a Švedska je poslije postala – i do današnjih dana ostala – njegov dom. Radi se o potpuno drugačijoj estetici, ali jednako bliskoj njegovu karakteru, zapravo karakteru svih članova. I u ovoj izvedbi sviraju s ukusom, uvjerljivo i dopadljivo, kao i na ostalima na ovom albumu, a koje su i dan danas moderne, intrigantne i aktualne. Zato je ovo izdanje bezvremensko, i danas jednako vrijedno kao i u doba kad je nastalo. Važno je i u edukativnom smislu, da bi mlađi naraštaji naučili ponešto o povijesti hrvatskog jazza, o njegovim povijesnim uspjesima i utjecaju koji je Zagrebački jazz kvartet izvršio na sve naraštaje koji su stasali nakon ove četvorke, kao i njihove suvremenike, ali također i o istinskim glazbenim vrijednostima.
