osvježenje na pomolu
Toni.Drama - Vol. 2
Zlatko Gall preslušao je album Vol. 2 benda Toni.Drama
Tvrdnja benda da „prihvaćaju polarnosti glazbenih ukusa, smjene generacijskih standarda, ali i samu dualnosti čovjeka po prirodi“ ne odnosi se samo na podjelu nastupnog albuma na dio snimljen kao svirka benda u studiju i nastavak „s naglaskom na moderne produkcijske procese“ već se može pročitati i kao spremnost na spajanje (mahom retro) žanrovskih klišeja s aktualnom pop produkcijom. Što u osnovi i nije tako loša ideja.
Uvodna „Inače sam umoran“ stilski je miš-maš popa primjerenog aktualnoj potražnji i radiofonskoj distribuciji, jazzy stilizacija (koje dominiraju u slijedećoj „Ku ku“) na tragu jazzy popa osamdesetih poput Working Weeka ili Sade, ali i s natruhama reggaea i mrvu retro poetike sedamdesetih. Na sličnom tragu je i „Dolce vita“ s arhaičnim sintesajzerom koji se – kao crvena nit – provlači kroz album dok „Što bi čovjek učinio za ljubav“ temeljnoj stilskoj strategiji dodaje funky električni klavir.
„U mom svemiru“ je u lijenom grooveu uz poduži solo. „Ekstraterestrijal“, „Sokići“ te „Ima nešto u tom“ iskorak su prema R&B-electro popu s narativnom inkrustacijom. No „Ja & On“ u sporijem ritmu brodi istom trasom koja se već malo otrcala dok je zaključna „Playback“ klavirom vođena laid back tema s naglašenim jazzy elementima uz „procesiran“ vokal. Možda i najuvjerljiviji broj albuma.
Najkraće rečeno, debitantski album nudi nadu u kakav autorski originalniji materijal i osmišljeniji koncept (jer dijeljenje materijala na „živi“ bendovski i onaj odrađen pomoću studijske alkemije nije donio ništa uzbudljivoga) kojim bi Toni.Drama – makar i retro ukusom – mogli donijeti osvježenje u prilično ustajale vode domaće radio-friendly pop produkcije.