Vlatko Stefanovski - Muscle Memory

Eto još jedne potvrde zašto je baš Vlatko ovogodišnji dobitnik posebne nagrade za doprinos hrvatskoj glazbi

„Mi nikada nismo bili jazz-rock band. Svirali smo neku svoju verziju prog rocka“. Riječi Vlatka Stefanovskog sada je zorno potvrdio i friški studijski album Muscle Memory koji je lijepim dijelom naslonjen na stilistiku prog rocka sedamdesetih. Zapravo Vlatko i družina iz Leba i soli, ali i drugi glazbenici sa sarajevske rock scene sedamdesetih bili su – baš kao i potpisnik ovih redaka – skloni Canterbury sceni. Točnije, bandovima poput Henry Cow, Hattfield and the North, National Health… Glazbenicima koji su, kao i Mahavishnu Orchestra ili Gong,  bili na razmeđu fusiona, post psihodelije i prog rocka.

Stoga su uz stalne članove Vlatkovog trija (njegova sina Jana bubnjara i basiste Ivana Kukića) na albumu gostovali Zvjezdan Ružić s melotronom (nezaobilaznim instrumentom prog rockera sedamdesetih), klavijaturist Damir Imeri i saksofonist Goran Papaz.

Strpljivo učenje

Naslovnicu albuma likovno je oblikovao Darko Kujundžić, a, kako tumači press materijal, ona prikazuje ilustraciju akrobata Dragoljuba Aleksića kako visi iz aviona, držeći se zubima za sajlu. Ta slika akrobacije snimljene 1951. u Mariboru duboko se urezala u pamćenje Stefanovskog i savršeno uklopila u koncept albuma posvećenog svima koji strpljivo treniraju i “uče” svoje mišiće kako bi mogli obavljati svoj posao.

Album otvara makedonskim folkom okađen gitarski instrumentalni brzac „Besni glisti“ kao vrhunski komad prog rocka. „Moderni vreminja“ je pjevana slojevita skladba raskošnog aranžmana s gitarskim sitnovezom te razlomljenim ritmom s  vraški zanimljivim učinkom Jana Stefanovskog  i gugutavim Kukićevim basom. „Pelagonija express“ kao instrumentalni rock and roll brzac izuzetan je novi prinos globalnoj kategoriji nazvanoj „train songs“ s Vlatkovim (a la John McLaughlin u najboljim trenucima Mahavishnu Orchestra ili na trasi Freda Fritha na „In Praise Of Learning) vratolomnim solom uz odličan saksofon. Istom trasom sto na sat vozi i naslovni instrumental „Muscle Memory“.

Kao iz 1967.

„Srce skršeno“ s beatlesovskim melotronom koji u uvodu broja kao da je došao sa sessiona za „Strawberry Fields Forever“ i „Penny Lane“, odlična je pjevana balada čudesne atmosfere ocrtane melotronom i gitarskim jecajućim solom, ni George Harrison ni Clapton ne bi složili bolji. „Fališ mi“ je novi nježni pjevani broj sa svim obilježjima baladnog Vlatkovog rukopisa, a „Bach Drops“ – i ona s upečatljivim melotronom i gitarom – prvorazredni komad okađen poetikom Canterburyja. „Za sekogaš i sekade“ je balada s bogatom podlogom klavijatura na kojoj svoj fini vez veze Vlatkova gitara dok je „Tamu nekade“ – uz saksofon koji je bliski rođak onome kod Gonga – za moje uši novi odličan naklon prema Canterburyju.

I eto još jedne potvrde zašto je baš Vlatko ovogodišnji dobitnik posebne nagrade za doprinos hrvatskoj glazbi – Porin Special Merit Award. Nagrada, poručuju iz direkcije Porina, prepoznaje njegov izniman umjetnički opus koji je oblikovao regionalnu glazbenu scenu, uključujući i hrvatski kulturni prostor. Statua će mu biti uručena na posebnoj večeri Acoustic Night koju će Stefanovski upriličiti u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića u četvrtak, 26. ožujka 2026. s početkom u 20 sati.