Yung Bude - 1997

Početkom godine pričali smo o Buji, Budi i Kifrenu koji su zanimljivo otvorili glazbenu godinu s osvježavajućim projektom Mystery Dungeon 3

Za početak ljeta, Yung Bude i Kifren ponovno su se udružili za Budin novi EP 1997, projekt od sedam pjesama, čija duljina doseže svega dvadeset minuta.

1997 dolazi kao Budin drugi solo projekt, kojem prethodi MLAD i LUD, mixtape iz 2022. godine. Neočekivano je najavljen krajem lipnja uz objavljivanje trackliste i vizualno privlačnog covera, koji dijeli velike sličnosti sa zloglasnim Chanceovim albumom The Big Day. EP je izašao preko yema, produkciju je kompletno odradio Kifren, osim pojavljivanja Bobe na pjesmi “REGO”, miks i master odradio je Marin Benja, a gostovanja su pripala Budinim čestim kolaboratorima Baksu, Buji i Bore Balboi.

Kao temelj ove recenzije koristit ću usporedbu novog projekta s ranije spomenutim tapeom MLAD i LUD, upravo zbog ogromnog kontrasta i razlika među njima.

Ono što je već na prvo slušanje jako primjetno jest generalni zvuk i žanr EP-ja. Dok je MLAD i LUD služio kao kompilacija Budinih neobjavljenih izvedbi trapa, 1997 naginje više ka klasičnom boom-bap zvuku s primjesama moderne tematike i evoluiranog hip-hop zvuka. Osim toga, primjetna je i drastična evolucija Budinih deliveryja, tematike i energije koju donosi. Slušajući ova dva projekta back-to-back dobije se dojam da je prošlo deset godina između njihovih objavljivanja, a ne samo tri.

Vidi se ogroman rast Bude kao osobe i pojedinca, a koliko je u međuvremenu odrastao vidi se i u njegovoj očitoj potrazi za duševnim i mentalnim mirom, ali i u udaljavanju od poroka i požude na koje sada gleda kroz malo iskusnije oči. Iako na trenutke zadržava svoju „mlad i lud” personu i tematiku, projekt je većinski ispunjen zrelijim Budom koji otvoreno pokazuje da je svjestan svojih greški, ali i da je naučio od njih te transparentno govori o svojim unutrašnjim borbama i o vrijednostima i potencijalu koje zna da posjeduje.

Energija je puno blaža, glas smireniji te Bude ovog puta prepušta da težinu pjesmi nose sadržaji stihova, dok su u prošlosti taj posao većinski nosili visoki tonovi njegovih vokala i buntovnička energija. U potpunosti dva različita pristupa, koji na koncu udaraju isto.

Iako su osobni napredak i evolucija jaki motivi projekta, također je i vraćanje svojim korijenima, što ukazuje i upravo njegova godina rođenja koju je odabrao za naslov. Taj povratak korijenima najviše je prisutan na pjesmi “SLUŠAJ”, ali i na retrospektivnoj završnici na pjesmi “BACKSEAT”, u kojoj preispituje svoje životne poteze.

Gostovanja upotpunjuju tape, pa tako Bore na “REGO”, Bujo na “SLUŠAJ” i Baks na “EKRAN” donose energiju koja se odlično podudara s onom koju Bude donosi, ovisno o pjesmi. Bore donosi svoj dobro poznatu mentorsku, zrelu perspektivu, a dečki za pjesmu udružuju snage Fallo Da Sola i Buntaia. Bujo x Bule spoj je za koji su komentari postali suvišni. Kao i uvijek, djeluju kao jedno te pjesma zvuči kao da je izletjela direktno iz ranije spomenutoga zajedničkog projekta. Baks nastavlja svoj izvrstan niz gostovanja te ponovno pokazuje koliko mu dobro leži opušteniji pristup na hip-hop matricama, iako se po njegovim zadnjim vlastitim izdanjima čini da se, nažalost, sve više udaljava od tog zvuka.

Nakon Mystery Dungeona 3 uvelike sam nahvalio Kifrenovu produkciju, tako da ne želim ponovno vrtjeti iste riječi. Ovaj put većinski bez Buje, Kifren i Bude pokazuju odličnu kemiju, a Kifren potvrđuje da njegova kvaliteta na ranijim projektima nije bila puka slučajnost već naznaka da bi mogao biti jedan od vodećih hip-hop producenata modernoga hrvatskog zvuka. Savršeno stvara taj spoj starog i novog što, odlično odgovara mnogim trenucima na EP-ju, u kojim Bude pokazuje da još uvijek sa zadovoljstvom voli „baciti lajne” kao u svojim najranijim reperskim danima. Ovo je Kifrenov već četvrti produkcijski vrhunski odrađen projekt i čini se da je trenutačno u svojemu kreativnom vrhuncu, a Marinov miks i master još je jednom više nego zadovoljavajuć.

1997 služi kao dojmljiv dodatak Budinoj diskografiji i definitivno podiže ljestvicu njegova stvaralaštva i iako je možda prekratak, opet je dovoljno dug i zanimljiv da ostavi trag na sceni koja sve više odstupa od tradicionalnijeg hip-hop zvuka. Vidi se da je Jakov student of the game i da je odluka za karijerom u trap glazbi bila stvar vlastita zadovoljstva, a ne manjka reperskih sposobnosti, pošto dokazuje da se jako dobro snalazi u zvuku starijih generacija.

Jedina zamjerka koju bih naveo je Budin očit, neiskorišten potencijal za stvaranjem ozbiljnijeg, kompletnijeg projekta koji bi mogao nazvati albumom. S obzirom na količinu outputa kojeg ima ove godine, ali i na kvalitetu i inspiraciju koju sadrži, čini se da su potencijal i radna etika prisutni, samo je potrebno da ih usmjeri na stvaranje svojega prvog studijskog albuma koji bi mu mogao uvelike pomoći u daljnjem razvoju solo karijere.

Yung Bude pogađa 2/2 ove godine, a vrijeme će pokazati što i s kim ima sljedeće u planu te hoće li uspjeti nastaviti svoj niz plauzibilnih projekata.