Yung Bude & Bujo – Mystery Dungeon 3

Yung Bude i Bujo malo su zakasnili s božićnim darom, ali zato nisu s novogodišnjim, pa tako zajednički projekt Mystery Dungeon 3 nije došao tijekom prosinca kako je bilo planirano, ali je došao na prvi dan 2025. godine i preuzeo titulu prvoga hrvatskog hip-hop projekta u godini koja bi po najavama i pričama izvođača i fanova trebala biti bogata i šarolika.

Mystery Dungeon 3 dolazi kao zaokruživanje trilogije Mystery Dungeon, koju su Bude i Bujo započeli 2020. godine, krajem ožujka za vrijeme pandemijskog lockdowna, kada je duo izbacio oba projekta u kratkom vremenskom roku sa sve skupa deset pjesama. Projekti su prošli manje zapaženo, upravo zbog užurbanog rada, manjka promocije i činjenice da su službeno bili objavljeni samo na SoundCloudu.

Pet godina kasnije dolazi puno ozbiljniji nastavak sa šest novih pjesama izbačenih preko yema. Kompletnu produkciju odradio je Kifren, za miks i master je zaslužan Marin Benja, a kao gosti su se pojavili Baks i 30Zona.

Jakov i Bruno imaju zajedničke suradnje još iz najranijih dana grupe Buntai, prije nego se Bujo odvojio od grupe, ali ostao često prisutan kao prijatelj, suradnik i gost na pjesmama i nastupima te se čini da su upravo zbog toga dečki odlučili projekt izbaciti pod Buntai etiketom. Kormilo produkcije i zvuka je ovaj put preuzeo Franko Štrbac/Kifren, s kojim je Bujo 2023. godine izbacio svoj istoimeni, prvi studijski album, koji nažalost nije prošao zapažen onoliko koliko su zvuk, kreativa, duboka tematika i generalna izvedba zaslužili biti. Trojac je upravo na ovom projektu udružio svoje snage i kreativnost, a pitanje je što su to donijeli u trenutačno stanje hrvatske hip-hop scene i kako se ovaj projekt točno uklapa u karijere trojca?

Fresh — jedna riječ kojom bih opisao šesnaest i pol minuta novog materijala. Svježe — od produkcije, vibri, stihova, vokalne izvedbe, deliveryja, čak i do doprinosa gostiju. Nije tajna da se trenutačno u Hrvatskoj dance zvuk polako oživljava, pa je tako i trap zvuk krenuo naginjati u tom pravcu pritom gubeći korijene i temelje koji su se uspostavili sredinom 2010-ih godina. Kifren se na ovom projektu vraća upravo tim korijenima uz primjese tradicionalnijeg hip-hop zvuka što kulminira u potpuno osvježavajući zvuk starog i novog iz kojeg pršti razigrana kreativa. Ni u jednom trenutku projekta instrumentali ne odstupaju od tematike stihova koji su postavljeni preko njih, a pravovremeno usporavanje i ubrzavanje tempa dodatno laska versovima. Pravovremene, dobro izvedene tranzicije također ne ostaju nezapažene i doprinose šmeku produkcije. Treba spomenuti i miks i master Marina Benje, koji se pobrinuo za rafinaciju zvuka na kojima ništa ne strši van svog mjesta. Zvuk koji je Kifren skovao opisao bih kao nešto uhu poznato, a opet nešto što nismo čuli do sada u ovakvom izdanju, držeći interes slušatelja kroz svih šest pjesama s neznanjem što nam sljedeća nosi.

Projekt kreće opušteno s ‘’B2B’’ i “BAKSHISH”, ležernijim momentima projekta kroz koje dominiraju Bujini catchy refreni uz vidljivu kemiju i sinkronizaciju dua, koji odlično pariraju jedan drugom. Na “BAKSHISH” se pojavljuje i Baks, koji nakon odličnog versa na Sjeninu DAYWALKER-u nastavlja upečatljivim, kratkim versom ovdje te preuzima više laid-back pristup, koji omogućava da ga čujemo u nekarakterističnom izdanju.

Mračnijim se putem kreće s “KAKO HODAM”, tvrdim bangerom koji dolazi kao kontrast prvim dvjema pjesmama te se značajno osjeti promjena tona projekta. Upravo zato ima smisla ugostiti Shina i Galaša upravo na ovoj pjesmi na kojoj dečki iz 30zone donose kreativnije i oštrije versove naspram onih dostavljenih na većini svojega nedavnog albuma Zvuk tri nule.

Tamniji, tvrđi zvuk nastavlja se s “PLIIN” i “PUCAM”, koje su srodne po tematici i osjećajima koje izazivaju. Bujo na ove dvije pjesme podsjeća na pjesme s ranije spomenutog albuma Bujo, na kojem je dosta govorio o svojemu mentalnom zdravlju i utjecaju psihodelika i opojnih sredstava. Ovdje nastavlja s tom tematikom i svojevrsno ove dvije pjesme zvuče kao nastavak Bujine započete priče: Nisam brodo, al’ kaj sada? Bar se ne želim ubit’ sad / Oko vrata je krunica, Boga molim da se ne zgubim sad. Bude se također otvara te donosi nekoliko jako dobrih, retrospektivnih stihova/citata: Kol’ko god da volim, u dubini srca stanuje mi mržnja; To kaj bili su mi snovi prešlo je u noćne more. Na “PUCAM” oslobađa svoje unutarnje demone, što se jako dobro može čuti i po tonu glasa, a slušateljima pruža intimniji pogled u svoju psihu i borbu sa samim sobom. Spomenute dvije pjesme iznimno doprinose težini i vrijednosti koju projekt nosi, upravo zbog tih osobnijih, težih stihova kojima publici pobliže dočaravaju sebe, ne samo kao izvođače nego i kao zasebne pojedince od krvi i mesa, čiji stihovi mogu pružiti utjehu ili potaknuti na vlastitu retrospekciju slušatelja.

Za kraj nam dolazi “DIM”, Budino solo izdanje na kojem se Bujo pojavljuje samo na uvodu. Tenzije se smanjuju i tempo nalikuje onome kojim su otvorili projekt, a Kifrenovi fantastični loopovi i gitara koji se protežu kroz pjesmu zvuče kao nešto što bi se čulo na soundtracku moderne videoigre, uz Budino opuštenije, razigranije repanje u kojem opet dolazi do kontrasta s obzirom na to da je na prethodnoj pjesmi svoj glas doveo do klimaksa.

Myster Dungeon 3 ima svoju pitku strukturu te se svojom kompleksnošću čini dužim nego što zapravo jest. U njemu se nalazi visoka replay vrijednost i svakim novim slušanjem može se zamijetiti nešto novo što se prijašnjim slušanjem nije ulovilo, bilo to neka tranzicija, efekt ili pouka stihova.

Bujo nastavlja impresionirati kreativnošću koju je pokazao na svom solo albumu, još jednom ostavlja slušatelja uzbuđenim za njegovo sljedeće pojavljivanje i dokazuje da mu nije problem dostaviti kvalitetan performans kada se oči upru na njega. Bude na trenutke podsjeća na svoje ranije stvaralaštvo te se čini kao da mu je ovaj projekt služio kao odličan ispušni ventil za pročišćavanje uma i misli, ali i za donošenje klasičnog freestyle zvuka, koji mu je, čini se, falio. Kifrenu je ovo već drugi projekt u dvije godine koji je kompletno samostalno producirao i mislim da su ovo samo nagovještaji za sve ono što je u mogućnosti napraviti u budućnosti. Potencijal je ogroman i definitivno ga vrijedi držati na oku u daljnje vrijeme.

Ako se glazbena godina nastavi razvijati na razini kvalitete kojom je započela na prvom objavljenom projektu, pred nama bi moglo biti jedno vrlo zanimljivo poglavlje hrvatskog hip-hop svijeta i pripadajućih podžanrova.

Izdavač: yem

Format: digital